Na zadarskom području svakog dana dvije nove žene prijave nasilje u obitelji

Koordinatorica Male kuće iz zadarske Udruge za pomoć ženi i djetetu Duga, Gordana Markulin Ježina, upozorava kako je obiteljsko nasilje na području Zadarske županije u porastu u odnosu na prethodne godine, pa tako na dnevnoj bazi u sklopu savjetovališta zaprime do dva poziva žena koje trpe neku vrstu nasilja.

Među tim pozivima u posljednje vrijeme prednjače psihičko i ekonomsko nasilje, dok smještaj u skloništu na mjesečnoj razini zatraže do tri žene s djecom ili bez njih, odnosno u njihovo ime ga zatraže centri za socijalnu skrb s područja cijele RH.

Ovim crnim statistikama umnogome je doprinijela i pandemija COVIDA-19 kada su mnoge obitelji bile prisiljene na cjelodnevni boravak u zatvorenom prostoru, prilikom čega su u velikom broju slučajeva na površinu isplivale brojne negativne strane zajedničkog suživota, koje su u normalnim uvjetima bile potisnute.

Sklonište za žrtve obiteljskog nasilja Mala kuća djeluje pri udruzi Duga na tajnoj adresi u Zadru od 2006. godine. Kapacitet prihvata je 11 korisnika, odnosno 10 osoba i jedno dijete do sedam godina. Kuća je uvijek puna, pa tako i u ovom trenutku kada u njoj borave tri obitelji.

U većini slučajeva žena se vrati primarnoj obitelji ili se uspije samostalno odvojiti i živjeti udaljena od nasilnika. Žene u Maloj kući ostaju šest mjeseci, no uz dozvolu nadležnog ministarstva za izvanredne situacije maksimum boravka u kući je godinu dana.

U skloništu najčešće šest mjeseci

– Iako su žene kod nas najčešće šest mjeseci, njihov boravak se iznimno može produljiti na godinu dana ukoliko je situacija izuzetno neugodna ili ukoliko si one ne mogu naći smještaj, što je strašno veliki problem u Zadru.

Kada one odlaze od nas, u problemu su, jer svi dobro znamo kakva je situacija u Zadru, svi vlasnici stambenih objekata mahom ih izdaju u turističke svrhe. Tako da su što se tiče smještaja one sigurne eventualno do 15. lipnja, no ne znaju gdje se smjestiti nakon toga, pita se Markulin Ježina.

Kao još jedan od trenutačno većih problema s kojima se suočavaju proteklih nekoliko godina Markulin Ježina navodi i problem upisa djece iz skloništa u vrtiće. Razlog je prenatrpanost kako gradskih tako i privatnih vrtića, koji ih stoga i odbijaju jer jednostavno nisu u mogućnosti prihvatiti više djece od zakonski određenog normativa.

– Vrtići su prepuni, cjelodnevnog boravka ima malo. To nam je zaista veliki problem, no vjerujem kako će kao i do sada Grad Zadar pronaći nekakvo rješenje, kako bismo mogli pomoći ženama i njihovoj ionako već traumatiziranoj djeci, da okrenu novi list i krenu samostalno u jedan novi, bolji i sretniji život.

Dok majka radi i skrbi za egzistenciju, mora biti uvjerena da je dijete zbrinuto i na sigurnom, stoga se nadam kako će se ovaj problem konačno početi rješavati. Dok su žene kod nas u kući, one se mogu zaposliti, i onda u skladu s internim dogovorom ona koja ne radi čuva djecu. No kada se osamostale nadamo se podršci lokalne zajednice, kazuje Markulin Ježina.

U zadarskoj Maloj kući radi stručni tim od tri djelatnice, pravnica, psihologinja i socijalna radnica. One pomažu ženama naći posao, sudjeluju u pronalasku stana za vrijeme i po izlasku iz kuće, osiguravaju im odjeću, obuću, higijenske potrepštine i sve potrebno.

Upućuju ih na liječnički pregled, ohrabruju i pomažu, razgovaraju, savjetuju i čine sve da se osjećaju sigurno i zaštićeno. Kuća dobiva glavarinu iz Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, a najveću pomoć primaju od upravnih odjela za socijalnu skrb Grada Zadra i Zadarske županije.

Usprkos svemu, u posljednje vrijeme ukazala se potreba i za pronalaženjem dodatnog objekta koji bi služio za krizne intervencije, odnosno za slučajeve koji po nalogu policije zahtijevaju hitan smještaj žene.

Kad policija nazove u tri sata ujutro

– Krizne intervencije radimo u prostorijama udruge Duga, budemo na usluzi dok se žena ne smjesti. Imate situaciju da vas policija zove u tri sata ujutro i kaže da ženu treba hitno smjestiti.

Kada vi takvu ženu, koja se misli zadržati samo dan ili možda do sedam koliko je maksimum za krizne intervencije, dovedete u sklonište za žrtve obiteljskog nasilja gdje je već sve uhodano, gdje su žene već sređene, imaju svoj mir i koliko toliko normalan život, onda to nikome ne odgovara jer se napravi totalni nered u cijeloj situaciji unutar skloništa.

Onda se žene u Kući uznemire, pokušavaju novoj osobi pomoći, razgovaraju s njom i sl. To je sve u redu, no na takav način one gube onaj mir i rutinu koje su do tada imale, i retrogradno se vraćaju u svoju situaciju koja je bila traumatična. Stoga smo tražili da se u takvim situacijama izuzme sklonište, te smo ukazali na potrebu postojanja posebnog prostora gdje bismo mogli smjestiti ženu za tih par dana gdje bi ona boravila.

U tu svrhu trebao bi nam još jedan stan od 60-ak četvornih metara gdje bismo mogli smjestiti žene u tim kriznim situacijama, na par dana, jer između ostalog navedenog, u Maloj kući nemamo ni mjesta.

Grad Zadar nam je, kao i uvijek do sada, izišao ususret te ponudio neke manje prostore, no svaki od njih zahtijeva kompletnu renovaciju, pa smo za sada odustali od toga dok nam se malo ne popravi financijska situacija, rekla je koordinatorica Male kuće.

Nakon djelovanja Centra za socijalnu skrb i policije, sigurna kuća je treća u nizu pomoći ženama žrtvama nasilja. U Malu kuću smještaju se isključivo stvarno ugrožene žene po preporuci Centra i policije.

– Nasilje se događa svugdje oko nas, neovisno o socijalnom statusu ili obrazovanju. Žene koje su neko određeno vrijeme, a to je najčešće u vremenskom periodu od jedne do pet godina, trpjele obiteljsko nasilje, kada dođu do nas su izuzetno agresivne ili jako tihe.

Treba proći dosta vremena da se opuste i shvate kako su na sigurnom i da više nema udaraca, vike niti bilo kakve vrste maltretiranja. Obično ih pustimo tjedan do mjesec dana, ovisno o pojedinoj ženi, da se same otvore i da generalno mogu potražiti pomoć kako bi se okrenule sebi i svojoj djeci te osnovale svoju sekundarnu obitelj gdje više nema tog nasilnika.

Najveće žrtve nasilja u obiteljima su djeca koja svjedoče nasilju. Isto tako se pokazalo da su nasilnici najčešće iz takvih obitelji u kojima su naučili uzorak ponašanja nasilja nad ženama, istaknula je Markulin Ježina.

Ne žele otići izvan županije

Iako je u početku postojala intencija da žene sa zadarskog područja smještaj unutar sigurne kuće pronalaze u nekoj od drugih županija, kako bi ih što više udaljili od nasilnika te im tamo pronašli smještaj i posao, to danas više nije tako.

– S vremenom smo shvatili da njima to ne odgovara, jer su im ovdje rodbina i prijatelji te smo ih odlučili primati i ovdje. Žene su jednostavno odbijale samu pomisao na sklonište u drugom gradu ako ima mjesta kod nas. Tako da su u našoj Maloj kući uglavnom žene iz Zadarske županije, ali ih zna biti i s drugog područja.

U posljednjoj grupi jedna žena je bila iz Rijeke, druga iz Crikvenice, dok je treća bila iz Splita. Kada nema mjesta onda nas zovu iz svih mogućih centara za socijalnu skrb na području RH i ukoliko mi imamo mjesta onda mi smještamo te žene. Iako, imate i onih koje od nadležnog centra traže da ih se smjesti izvan našeg grada, što se u proceduri onda poštuje, istaknula je predsjednica Duge.

Kazala je kako se u njihovo savjetovalište javljaju i muškarci koji traže zaštitu od nasilnih žena, no u posljednje vrijeme ih nema. Kao i ženama, u savjetovalištu se pokušava pomoći i njima na način da ih se sasluša, savjetuje te uputi na prave adrese.

Otkrila je i da je uz pomoć policije jedan nasilni suprug svojedobno spriječen u otkrivanju lokacije Male kuće, dok je u drugom slučaju sama žena odala adresu mužu nakon što su se pomirili.

– Svega jedan put smo imali nekakvu situaciju gdje su nam ostale korisnice rekle da je jedna od njih rekla suprugu gdje se nalazi. Tada smo ga pozvali na razgovor gdje je on potpisao izjavu o tajnosti, ali je tvrdio i dalje kako on ne zna gdje se kuća nalazi. Svaka prostorija u sigurnoj kući je pod videonadzorom, objekt ima dva ulaza i dva izlaza te sve ostalo u skladu s normativima, tako da je to do sada sasvim solidno funkcioniralo te se nadamo da će tako biti i dalje, rekla je Markulin Ježina.

Za kraj je dodala kako postoje brojni slučajevi kada se usprkos mukotrpnom radu na osnaživanju žena, podizanju njihove samosvijesti jedan dio njih čim malo financijska situacija »zaškripi« vrati nasilniku, odnosno u zajednicu iz koje su pomoć potražile u sigurnoj kući. Za takve žene, tvrdi Markulin Ježina, u zadarskom skloništu ponovno nema mjesta, no pomoć mogu potražiti u bilo kojem drugom skloništu na području RH.