Danas imaju superzvijezde, no ova generacija je napravila čudo! 'Vjera u uspjeh...'

Početkom tjedna smo se s Danom Eggenom vratili u godine kada je norveška reprezentacija bila standardni sudionik velikih natjecanja. Norveški branič nam je lijepo ‘nacrtao’ shemu po kojoj je funkcionirala njegova reprezentacija, no da bismo još više ušli u genezu Landslageta, obratili smo se Gunnaru Halleu, veznjaku koji je išao na Svjetsko prvenstvo 1994.  Norveška je u Sjedinjenim Državama osvojila četiri boda kao i ostale momčadi u skupini (Italija, Irska, Meksiko), ali je zbog najmanje postignutih pogodaka završila na zadnjem mjestu. Ipak, to nije skinulo sjaj norveškom monumentalnom uspjehu u kvalifikacijama, gdje su osvojili svoju skupinu ispred Nizozemske, Engleske, Poljske i Turske.

– Nitko nije očekivao da ćemo se plasirati na Svjetsko prvenstvo 1994., pogotovo kada su vidjeli imena u našoj kvalifikacijskoj skupini. No na kraju smo uspjeli u tome, a vjera u uspjeh nas igrača bila je dosta jaka. Iza nas su ostale velike nogometne nacije, poput Nizozemske i Engleske, a stil igre koji smo koristili nam je odgovarao, iako to baš nije super-zabavno za gledatelje. Kada smo se kvalificirali na SP, dosta naših reprezentativaca ostvarilo je transfere u inozemstvo, pogotovo u Englesku i Njemačku, a to je pomoglo u razvoju nacionalne vrste. Nakon Mundijala još je više igrača otišlo vani, a sve je to vodilo ka novom plasmanu na SP četiri godine kasnije. Ostao je dojam da smo trebali biti bolji u Americi i u Francuskoj, no za Norvešku je to bio veliki uspjeh svakako, plasmani na prvenstva, kaže nam Halle, koji se osvrnuo i na vremenske uvjete koji su ih tada zatekli u Sjedinjenim Državama.

– Pokušali smo se adaptirati na klimu, ali bilo je teško. To svakako nije izgovor za ispadanje u grupi, no svakako je zahtjevno igrati na 40 stupnjeva, govori Halle.

Gunnar Halle, lijevo

Leeds, stanje u norveškom nogometu…

Norvežanin je na Otok došao 1991., stavivši potpis na ugovor s Oldhamom, odakle odlazi u Leeds United 1996., a period na Elland Roadu zaključuje 1999., nakon čega je još igrao za Bradford, Wolverhampton i Lillestrom – klub s kojim se probio na englesko tržište.

– Bilo mi je dobro u Oldhamu, a moje dobre igre primijetio je Leeds, koji je dosta veliki klub u engleskim okvirima. Htio sam svakako novi izazov, a zaista sam uživao na Elland Roadu, to je bio dobar potez za mene, govori Halle, koji je za Peacockse odigrao 70 premierligaških utakmica. Norveški nogomet rascvjetao se pojavom Haalanda, Sorlotha, Odegaarda i drugih zvijezda, a što tek reći za bajku Bodo Glimta, kako u prošlosezonskoj Europskoj ligi i ovogodišnjoj Ligi prvaka. Ta država na sjeveru Europe ima nešto manje od 6 milijuna, što ih čini pravim sportski čudom.

– Radim već osam godina u omladinskom norveškom pogonu i mislim da svi klubovi slijede isti koncept. Imamo redovno turnire za mlade diljem zemlje te nacionalnu nogometnu školu, koja se formirala prije 10 godina. Taj je program pomogao mladim igračima da ostvare zavidne transfere u inozemstvo, Haaland i Odegaard prošli su kroz njega. Bodo Glimt također radi nevjerojatne stvari, sigurno da im doma pomaže umjetna trava i klimatski uvjeti, no oni su i u gostima zabilježili odlične rezultate. Sve to vodi ka uspješnoj reprezentaciji, a sve više novca dolazi u norveški nogomet, najviše kroz Ligu prvaka, zaključuje Halle, današnji trener Hønefossa, koji svoje utakmice igra na AKA Areni.