Imao je nevjerojatno težak put, a danas pomaže mladima! 'Odrastao sam bez uvjeta...'

Manchester City je sada toliko dugo na vrhu engleskog nogometa da čovjek i zaboravi težak period iz devedesetih, kada je klub plesao na ivici pada i u treću diviziju. Dakako, tada nije bilo milijuna Šeika Mansoura, pa se život Građana sveo na preživljavanje i borbu za mrvice. Ipak, City je i tada imao svoju čar, a ‘balleri’ poput Gruzijca Georgija Kinkladzea bili su poziv da svoje vrijeme posvetite momčadi iz plavog dijela Manchestera. Kinkladze, koji je u City došao 1995. nakon epizoda u Mretebi Tbilisiju, Dinamo Tbilisiju, Saarbruckenu i Bocu Juniors, postao je tako ‘Magician of Maine Road’ zbog svojih poteza, pogodaka i srčanosti, a u klubu je ostao i nakon relegacije u Championship, pokazavši nevjerojatnu privrženost prema momčadi koja je tada živjela u sjeni Fergusonovog Uniteda.

Sjajni gruzijski veznjak je kasnije oblačio dresove i Ajaxa, Derbyja, Anorthosisa i Rubin Kazan, a veliko srce pokazuje i fondacijom kroz koju pomaže mladim sportašima.

– Zaklada se bavi time da se djeci iz Gruzije pruži pristup onome što moja generacija nije imala – odgovarajuće treniranje, kvalitetna infrastruktura i vjera u uspjeh. Talent je posvuda u našoj zemlji, ali prilika i nema toliko. Ideja je došla iz mog vlastitog nogometnog putovanja. Odrastao sam bez strukturiranih uvjeta, prepuštan sam bio uličnom nogometu i instinktu. Kasnije sam shvatio da bi s pravim sustavom mnogo više igrača poput mene moglo uspjeti. Dakle, misija je jednostavna: stvoriti puteve, ne samo snove, govori nam Kinkladze, dvostruki uzastopni dobitnik nagrade ‘Igrač sezone’ od strane Cityja i dugogodišnji gruzijski reprezentativac.

Posebno u Cityju

Kinkladzeov put od uspjeha nije bio posut ružama, no veliki utjecaj na njega imao je – Diego Armando Maradona.

– Nisam odrastao idolizirajući jednog određenog igrača kao što to čine današnja djeca. No ako bih birati jednog igrača koji je utjecao na mene, to bi bio Diego Maradona. Ne zato što sam ga pokušavao kopirati, već zbog slobode s kojom je igrao. Taj ulični mentalitet, kreativnost i samopouzdanje – to je bilo vrlo slično načinu na koji smo igrali u Gruziji, kaže nam Kinkladze, strijelac 22 pogotka za Građane u 121 nastupu. Kako sam kaže, City je od njegovog vremena do danas doživio značajnu transformaciju.

– Moje vrijeme u Manchester Cityju bilo je posebno zbog povezanosti s navijačima. Nije se radilo o trofejima – radilo se o emocijama. Maine Road je imao nešto jedinstveno. Moje najbolje uspomene su jednostavne: čuti reakciju publike kada sam imao loptu. Taj osjećaj je nešto što se ne zaboravlja. Pokušavam posjetiti Manchester kad god mogu, a klub se potpuno promijenio – drugačija je razina, drugačija je struktura – ali poštovanje je i dalje tu, a to je važno, naglašava Kinkladze.

 Boca i progres Gruzije

Vjerujem da vam je gore zazvučala Boca Juniors kada smo prolazili kroz njegove bivše klubove. No njegov spell u Boci bio je kratak, ali sladak.

– Nogomet nikad nije onako isplaniran kako ljudi misle. Prelazak u Boca Juniors dogodio se spletom prilika i vremena. Bilo je to kratko razdoblje, ali nevjerojatno iskustvo jer se poklopilo s posljednjim profesionalnim godinama Diega Maradone, prisjeća se Kinkladze. Gruzija je predvodnik nogometnog razvoja na Kavkazu, a već je jedan veliki korak napravljen – plasman na Euro 2024., gdje su Kvaratskhelia i društvo igrali i nokaut fazu. No na tome ne treba stati, kaže nam za kraj Kinkladze.

– Gruzijski igrači sada ranije odlaze u inozemstvo, akademije se poboljšavaju i postoji veća vidljivost. To se vidi s nacionalnom reprezentacijom i mladim igračima koji se natječu na višim razinama. Ali budimo iskreni – ovo je samo početak. Pravo pitanje nije “zašto smo se poboljšali”, već “možemo li to održati”. Jer jedna dobra generacija je slučajnost. Sustav koji nastavlja proizvoditi igrače, to bi značio uspjeh, zaključuje.