Pistacio, kako su u petak priopćili iz zagrebačkog Zoološkog vrta, nije odmah počeo sisati mlijeko pa su ga prvih dana nadzirali i kamerom.


“Odahnuli su kad su vidjeli da lijepo jede i napreduje baš kako treba”, rekli su.




“Ponosni smo na naš uzgoj sabljorogih oriksa. Ova nam je vrsta u Zagreb stigla 2000., a od 2002. ovdje se uspješno razmnožava. Posljednje smo tri godine svake godine imali mladunče. Svako je dragocjeno jer je riječ o vrsti koja je svojedobno izumrla u prirodi, no koja donosi i jedan od najboljih primjera što čovjek može učiniti za očuvanje ugrožene vrste životinja”, rekao je ravnatelj Zoološkog vrta  Ivan Cizelj.


Zahvaljujući uzgoju izvan prirode, danas ta vrsta ponovo nastanjuje divljinu, dodao je ravnatelj.


Zagrebačko krdo sabljorogih oriksa ima sedam članova. Pistacijev tata ima četiri, a mama šest godina. Tata je rođen u Leipzigu, a u Zagreb je stigao iz Züricha. Mama je došla iz Amsterdama, gdje je i rođena. Jedna se ženka doselila iz Atene, a jedna iz Gdanjska. Dvije su na svijet došle u Zagrebu.


“Pistacijeva mama izuzetno je brižna. Zaštitnički je nastrojena prema malenome. Kad se oriksima približava čovjek, čak i netko od nas na koje je navikla, ona staje između njega i svojeg mladunčeta”, kaže timaritelj u Zoološkom vrtu Ivan Šarić. Dodaje da je Pistacio mali vragolan.


“U usporedbi sa ženskim mladunčetom koje je na svijet stiglo prošle godine, on je sušta suprotnost. Žensko se mladunče od prvog dana ponaša mirno, djeluje damski, a Pistacio je pak pravi ‘muškić’. Sada istražuje vanjski dio nastambe pa je jako vidljivo koliko je živahan i odvažan“, kazao je Šarić.


Sabljorogi oriks dolazi sa sjevera Afrike. Živi u polupustinjskim i pustinjskim područjima.


Nakon što je nestao iz prirode, njegov je status na Crvenom popisu IUCN-a nosio crnu boju – vrsta izumrla u divljini (EW). Zahvaljujući uzgoju pod skrbi ljudi vraćen je u prirodu – nacionalne parkove nekoliko afričkih zemalja. Posljednje tri godine nosi crvenu oznaku – ugrožena vrsta (EN).