RAT S NEPRIJATELJEM I PRIRODOM “Tigrovi” u ekstremnim uvjetima na Velebitu držali crtu pod stalnim pritiskom

Zadarski list u nastavcima donosi iscrpni i dokumentirani feljton o Vojno-redarstvenoj operaciji Maslenica te složenim vojnim, političkim i sigurnosnim okolnostima koje su prethodile njezinoj provedbi. Kroz autentična svjedočanstva i kronološki prikaz događaja, brigadir Danijel Kotlar čitateljima približava stanje na zadarskoj bojišnici uoči jedne od ključnih oslobodilačkih operacija u Domovinskom ratu.

Nakon završetka napadnih djelovanja uslijedili su snažni protunapadi srpskih snaga na dostignute crte obrane.

U operaciji su sudjelovale Taktička skupina 112. brigade, TG 9. gardijske brigade »Vukovi«, Specijalna policija, 53. domobranska bojna Obrovac, satnija 7. domobranske pukovnije, te dvije satnije 133. brigade. Zbog iscrpljenosti postrojbi i stalnih neprijateljskih napada bilo je nužno ojačati crtu i izvršiti zamjenu umornih snaga.

Ključno bojište

Dana 1. veljače 1993. načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga RH, general zbora, zapovjedio je da se ustroji Taktička skupina i prebaci na Masleničko bojište radi ojačanja položaja na dijelu Velebita. Okosnicu snaga činila je 2. bojna, ojačana mješovitim inženjerijskim vodom, izvidničkom desetinom, liječnikom, dvjema medicinskim sestrama te časnicima iz zapovjedništva brigade.

Zapovjednik Taktičke skupine bio je, ujedno zapovjednik snaga u 1. borbenom sektoru IZM Zadar. Postrojba je brzo stigla u zonu odgovornosti te se rasporedila na južnim obroncima Velebita – od Malog Alana, preko Tulovih greda prema Obrovcu, s dubinom djelovanja do Starigrada Paklenice i kanjona Zrmanje.

Dana 18. ožujka 1993. Damir Tomljanović Gavran preuzeo je zapovjedništvo nad 1. borbenim sektorom od zapovjednika 9. gardijske brigade. Uz 2. bojnu 1. GBR »Tigrovi«, snage sektora činili su i dijelovi brigadnog topništva, oklopne bojne, logistike, inženjerijske satnije i PZO-a, zatim 1. satnija Starigrad – Seline 1. bojne 7. domobranske pukovnije (ojačana konjičkim vodom za prijenos hrane i opreme), 54. domobranska bojna Obrovac, Planinsko-alpinistička satnija Velebit pod zapovjedništvom Jerka Kirigina, povremeno 112. brigada, MOMP Ugljan i drugi odredi mornaričkog pješaštva.

Velebit je bio ključno bojište zime 1993. Zimsko ratovanje na surovom planinskom prostoru predstavljalo je iznimno zahtjevnu zadaću za tek ustrojenu Taktičku skupinu »Tigrova«. Istodobno su se vodile žestoke borbe na dostignutim položajima. Domicilne postrojbe i Planinsko-alpinistička satnija Velebit imale su presudnu ulogu u preživljavanju i održavanju borbene sposobnosti u ekstremnim uvjetima – pri nedostatku topline, otežanoj opskrbi i stalnim ophodnjama planinskim terenom.

Izviđanje, motrenje neprijateljskih položaja i održavanje crte obrane u takvim okolnostima bilo bi gotovo nemoguće bez njihove potpore. Ipak, najveći teret borbenih djelovanja podnijeli su pripadnici »Tigrova«.

Simbol otpora

Posebnu važnost u obrani imale su Tulove grede, koje su dvaput padale u ruke neprijatelja. U iznimno teškim vremenskim uvjetima – po snijegu i buri – Damir Tomljanović Gavran poveo je jedan vod u protunapad, razbio neprijateljske snage i trajno osigurao taj dominantni položaj.

Tulove grede, Ruja, Duliba, Velika i Mala Bobija ostale su čvrsto u hrvatskim rukama, jamčeći sigurnost drugim, nepovoljnijim točkama obrane. U tim trenucima zapovjednici su, predvođeni Gavranom, osobnim primjerom održavali moral vojnika. U tom razdoblju »Tigrovi« su pretrpjeli značajne gubitke: poginula su četiri pripadnika, više desetaka ih je ranjeno ili ozlijeđeno, a jedanaest vojnika stradalo je od posljedica ozeblina – što svjedoči o težini zimskog ratovanja na Velebitu.

Nažalost, 17. veljače 1994. godine poginuo zapovjednik 1. sektora IZM Zadar Damir Tomljanović Gavran. Pri utvrđivanju punkta na prvoj crti velebitske bojišnice, na predjelu Ruja kod Tulovih greda, Damir Tomljanović Gavran je stradao od neprijateljskog snajpera, položivši svoj život na oltar Domovine kao jedan od najvećih junaka Domovinskog rata sa samo 25 godina.

OSOBNI PRIMJER

Tulove grede, Ruja, Duliba, Velika i Mala Bobija ostale su čvrsto u hrvatskim rukama, jamčeći sigurnost drugim, nepovoljnijim točkama obrane. U tim trenucima zapovjednici su, predvođeni Gavranom, osobnim primjerom održavali moral vojnika

GUBICI

»Tigrovi« su pretrpjeli značajne gubitke: poginula su četiri pripadnika, više desetaka ih je ranjeno ili ozlijeđeno, a jedanaest vojnika stradalo je od posljedica ozeblina, što svjedoči o težini ratovanja na Velebitu