Baka Ljuba, 88-godišnja ​ikona bodulskog trčanja: 'Srce mi je puno ljubavi'

Sa svojih 88 godina na leđima Ljubica Ljuba Kuštera iz Kraja na otoku Pašmanu naizgled je »obična« obiteljska žena, majka, baka i prabaka u jeseni života. Međutim, baka Ljuba je bodulica s nevjerojatnom pričom, čudo od žene. Mlađi joj se klanjaju do poda. Naime, ikona je jedinstvene međunarodne sportsko-turističke utrke Škraping, koja se ove godine održava dvadeseti put.

»Mačji kašalj«

– Prvi put sam na Škrapingu sudjelovala kad sam imala 74 godine (7. Škraping 2012.), a stazu od 25 kilometara sam prošla za četiri sata i deset minuta, kazala je superbaka Ljuba Kuštera pokazujući kako je u zlatnom dobu svog života te da godine nisu bitne.

– Nema velike tajne, važna je želja i sposobnost tijela da izdrži. Sport mi je bio kopanje i po ovim škrapama oko 3,5 kilometara na leđima i glavi prenijeti brimena i brimena drva, galona vode i kašeta ribe. Ovo je za mene bio tek mačji kašalj, osjećala sam se kao pero, sasvim ozbiljno će baka Ljuba koja je u povodu Dana općine Tkon i blagdana sv. Benedikta, 11. srpnja 2019., dobila zahvalnicu Općine Tkon, javno priznanje za izuzetni doprinos u promicanju Škrapinga.

Bila je čak 62 godine u skladnom, kršćanskom braku s od prije šest godina pokojnim mužem Pavom, kalafatom, brodograditeljem drvenih brodova. Rodila je petero djece koja su joj podarila 13 unučadi i 8 praunučadi.

– Tri sina su nastavila posao kalafata, s neizbježnim smiješkom će baka Ljuba iz obitelji vlasnika Škvera Kuštera koji se u primarnoj djelatnosti bavi modernom proizvodnjom i servisom brodova.

Cijeli je život je pomagala mužu u brodogradilištu, ribarila, kopala, »škaricala« masline, blago gonila, drva nosila, dicu rađala.

– Brodograditelj mora bi žilav jer je posao brodograditelja teška muka, znoj i suze. Troje ljudi je trebalo piliti trupac, dva dolje i jedan gore. Međutim, najčešće smo pilili samo nas dvoje, ja uvijek dolje, a muž gore. Pililo se s »pilon mučenicon« na onu »priđi mi, dođi mi ». Posebna je priča iskriviti kontramadire, kaže baka Ljuba, koja ima fotografsko pamćenje.

Brime na meni, dite u meni

A koliko se samo s južne strane otoka Pašmana na obalu Pašmanskog kanala na leđima donilo galona vode, kašeta ribe i brimena, ni Bog dragi ne zna.

– Brime na meni, dite u meni. Ali ništa nije bilo teško, priča nam baka Ljuba, rođena Šandrić iz susjednih Ugrinića.

Vitalnu baku nije lako pratiti. Voli hodati, a ovih dana je stalno u masliniku, uzbrdo pola sata hoda. Uživa u svom masliniku i »pentrati« se po svetom stablu masline kako bi škaricala« svaku, i najvišu granu.

– Srce mi je puno ljubavi, zlatima ovjenčano maslinovo ulje nazvano je »Babino«, ponosno će baka Ljuba, koje sva »na vatri«, treba s nevistom Anom nastaviti »škaricati« masline.

Ova vitalna Krajlka je puna života, rekli bi, ka’ mladica.

– Ma, zdrava sam ka’ lastavica, Tila sam se nakon tri godine pauze vratiti na Škraping, ali obitelj zabranila trčanje, poručila je superbaka Ljuba, bodulska živuća legenda kojoj od gotovo devet desetljeća teškog svakodnevnog rada zadrhte ruke.