MISTO MOJE (36) U Velimu gotovo svatko ima svoj biznis, a ne fali ni poljoprivrede ni koka

Skoro 60 kilometara udaljeno od Zadra, u Općini Stankovci, na rubu Zadarske županije, smjestilo se naselje Velim. Od nekadašnje važne utvrde na uzvisini, Starog Velima, utvrde koja je bila od velikog strateškog značaja, danas su poznati samo ostaci nekadašnjih zidina, vrijedno arheološko nalazište.

A u podnožju brda, s pogledom na plodnu nizinu, formiralo se današnje naselje koje ponosno nosi svoje povijesno ime. Odmah na ulazu u selo vidi se kako je život ovdje vezan uz zemlju, masline, vinovu lozu i domaće životinje, što je najbolje dočarala gospođa Dragica Perica koja se iz susjedne Bile Vlake udala u Velim prije više od pedeset godina.

Lipo i mirno

– Lipo nam je, obnovilo se sve! Kad sam ja došla ovdje, prije pedeset i nešto godina, nije bilo gotovo ničega. Došla sam, kako se kaže, »u ševarstvo«, sve je bilo pokriveno tom travom i nije bilo žive duše. S vremenom se sve obnovilo, izgradilo i danas je ipak lipše. Ima ljudi koji su se vratili, ima i onih što su se oženili iz Šibenika, pa došli tu…Pa kud u selo iz grada? Al’ kažu da im je tu lipo, da im je mirno, govori Dragica, dok siječe grane masline.

– A posla ima koliko hoćeš… Masline se orezuju, radi se u polju. Imamo i nešto zemlje, držim ovce, nekoliko kokoši…. Velim ima dobro polje! Da, ima i krša, ali ima i plodnog polja dolje ispod sela, tu nam je sve. A ima i mladih. Neki ostaju, neki odu u grad, ali ostali bi oni svi samo im treba dati uvjete – kuću, posao… Treba pomoći mlađariji koja želi živjeti na selu. Što će u gradu? A ne može ni grad bez sela u kom se sve proizvodi, ističe Dragica, a kraj nas prolaze traktori, ovce se vraćaju s ispaše…

Velim je malo mjesto, prema popisu stanovnika iz 2021. godine zabilježeno je samo 125 žitelja, obitelji prezimena: Perica, Klarić, Vunić, Morić, Bubica, Brajković… A zanimljivo je i to što, iako je mjesto u Zadarskoj županiji, ipak gravitiraju puno bližem Šibeniku, i naravno općinskom središtu, Stankovcima u kojima imaju sve što im treba.

U daljnjem obilasku mjesta susrećemo i Mirjanu Pericu, koja nam govori kako ljudi ovdje lijepo žive, pristojno.

– Mi jesmo Zadarska županija, ali Šibenik nam je bliže. Iz Šibenika nam stižu i računi jer nam je u Šibeniku Elektra, a i Vodovod jer vodu dobivamo s Krke. Ljudi se ovdje bave poljoprivredom, većinom rade u Šibeniku, malo tko u Zadru…. Dosta ljudi radi i u novoj poslovnoj zoni u kojoj ima nekoliko firmi, kazuje Mirjana i dodaje kako u cijeloj općini ima jako puno, oko sto, obrtnika.

Samo u Velimu imaju desetak obrtnika: stolara, prijevoznika, majstore za aluminijsku i PVC stolariju, građevinare i električare.

Dvije konobe

U selu, napominje, imaju dvije konobe, nekad su imali mesnicu, ali više nemaju, kao što nemaju ni trgovinu, ali svi ističu, Stankovci su jako blizu. A ono što Mirjani fali, u odnosu na prijašnja vremena, jest otkupni centar za sve voće i povrće koje se proizvodi.

Dok razgovaramo s Mirjanom, maglu koja nas je dočekala otjeralo je sunce i na igralište stižu djeca, na biciklima, s loptom. Mještani su zadovoljni jer svako selo u općini ima igralište i parkić za djecu.

– Djece ima, ali nema toliko kao što je bilo nekad. Iako, skoro svaka kuća ima mlade ljude. Mladi se druže na igralištu, a imamo i kuću mjesne zajednice, tu se i na buće zaigra, a djeca idu na treninge u Stankovce, kaže Mirjana.

Mještani su ponosni i na svoje poznate, pa su nam tako govorili i o mjestima podno kraj Starog Velima gdje se rodio prvi hrvatski svetac, Nikola Tavelić te franjevac i književnik fra Toma Babić.

Dok šetamo kroz selo, primjećujemo kako se neke kuće obnavljaju, neke se nanovo grade, ali ono što nas je iznenadilo, to su – tri tovara. Prizor koji se više ne viđa baš često u selima! Našli smo ih u dvorištu obitelji Morić, a gospođa Zdenka i njen sin Renato objasnili su nam kako su željeli uz ostale životinje imati još i magarce, kako bi gosti koji dolaze na njihovo izletište, u restoran, imali priliku vidjeti pravu sliku sela.

– Lijepo je kad ljudi mogu vidjeti domaće životinje, ali i dobri su čistači. Dobro nam ogradu počiste, govori kroz smijeh Renato i ističe kako su Šime, Josipa i Roki već četiri godine dio njihove obitelji, pa je to već i prava ljubav.

Raste polako i turizam

– Dolaze nam u ljudi iz sela i općine, a ljeti bude i dosta turista. U općini ima dosta kuća za odmor, iako su u Velimu samo dvije. Možda bi bilo i više, ali ljudi nemaju gdje graditi jer nema dovoljno zemljišta, govori Zdenka, a za to vrijeme tovar Šime spremno pozira za novine.

Kako dalje govore naši sugovornici, mladi ljudi ostaju u selu, a Velim, kaže Renato, mladima nudi mir i tišinu. Osim toga, na dobrom su položaju, sve im je u blizini: Pirovac i Vodice su nadohvat ruke, na desetak minuta, Krka je u blizini, Šibenik je na pola sata, a tu su s druge strane i Stankovci i Benkovac.

– Isto tako, ljudi u našem selu su dosta poduzetni. Selo je baš puno ljudi koji imaju svoje poslove. Mi imamo OPG i restoran, kumovi imaju buseve, poznati »Stari Velim«, susjedi bagere, imamo stolare…. Misto je malo, ali svaka kuća ima svog majstora, svoj neki posao, govori Zdenka.

Mjesto je ukrašeno bademima u cvatu, a kako saznajemo od Zdenke, stari u selu su ih davno sadili za buduće naraštaje. Osim badema, ima i dosta maslina, a polje se obrađuje, dok se u nekoliko štala može vidjeti i ovce i koze.

Isto tako, ovdje se nije izgubio onaj pravi duh života na selu, onaj poziv » oćete u kuću, štogod pojesti/ popiti?« još se može čuti. No, u želji da obiđemo cijelo selo, uz zahvalnost odbijamo, ali nam i dalje po putu nude i malo povrća, malo kapule, malo salate… A na njivi, u poslu okopavanja kapule, sreli smo Jasnu koja ističe kako im je u selu – odlično.

Radišni ljudi

– Ma ništa nam ni ne fali. U općini su se stvarno pobrinuli da svako selo ima igralište, da dici bude dobro… Zadovoljni smo u kom smjeru se ide, to što nemamo, blizu nam je… Bolje se živi ovdje u Velimu nego u gradu, Manje-više, sve kuće imaju mlade koji su zaposleni, stari se bave vinogradom i maslinama, a skoro svaka kuća ima malo ovčica, koka, malo u polju povrća, govori Jasna nudeći malo mlade kapule iz vrta.

Na kraju, jedan od mještanina s kojim smo razgovarali također naglašava kako je Velim selo koje dobro živi.

– Ovo je selo u kojem svi imaju neki biznis, svi dobro žive! Ovakvih bogataša nema na kugli zemaljskoj! Ovdje kao da je autocesta, ujutro kad se krene…. Isto, nema puno onih koji se bave poljoprivredom kao nekada, a ako i ima, to je onda maslina oko koje nema puno posla, govori kroz smijeh i ističe kako u životu ne treba kukati, nego raditi, pa će se dobro i živjeti.

Tako smo i mi krenuli dalje s poslom, a u selu u kojem svaka kuća ima svog majstora, u kojem tri tovara lijeno grickaju bademe smo doživjeli pravo gostoprimstvo. Otišli smo praznih ruku svojom voljom, ali puna srca i s lijepim uspomenama na selo na kraju županije.

Renato Morić sa svojim tovarima

PIŠE: NINA VIGAN