Riječ je o konvenciji koju su potpisale 164 države, uključujući gotovo sve vodeće pomorske zemlje, koja propisuje minimalne standarde obrazovanja, ispita i izdavanja pomorskih certifikata kako bi kvalifikacije bile priznate u svijetu. Hrvatska je potpisnica konvencije i formalno je preuzela obvezu primjene tih standarda, no u praksi sustav ne funkcionira tako, osobito u sektoru jahtinga.




Pomorci upozoravaju da se problem najviše očituje u jahtingu – dio domaćih dozvola vrijedi isključivo u Hrvatskoj i nije konkurentan na međunarodnom tržištu rada, dok se pojedini strani certifikati, iako priznati u svijetu, ne priznaju za rad pod hrvatskom zastavom.


Riskiramo da u domaćem charteru dominiraju strani zapovjednici i posade


Predsjednik Udruge hrvatskih skipera i članova posada jahti Vicko Ozretić ističe da se udruga tim problemom bavi već pet godina. “Od prvih prijedloga izmjena zakonodavstva do danas nije postavljen jasan rok niti je provedena konkretna reforma. U međuvremenu sektor jahtinga snažno raste, dok regulatorni okvir stoji na mjestu“, kaže.


Ozretić podsjeća da Hrvatska danas ima oko 6500 jahti duljih od 30 metara, a tržište jahtinga bilježi godišnji rast za sedam – osam posto. Ako se sustav ne prilagodi međunarodnim standardima, riskiramo da u domaćem charteru dominiraju strani zapovjednici i posade jer domaći kadar nema međunarodno priznate kvalifikacije, upozorava.


Kao moguće rješenje udruga predlaže preuzimanje modela država koje su uspješno uskladile jahting s međunarodnim standardima, poput Malte, te uvođenje jahtinga kao posebnog smjera na studijima nautike, kako bi obrazovanje bilo usklađeno s realnim potrebama tržišta.


Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture, međutim, upozorava da su svjedodžbe u segmentu jahtinga trenutno nacionalne naravi, a eventualne izmjene propisa razmatrat će se tek nakon stručnih analiza.


“S obzirom na složenost postupka i prethodne aktivnosti koje prethode takvim izmjenama, u ovom trenutku nije moguće odrediti konkretan rok za eventualne izmjene zakonodavnog okvira“, poručuju iz ministarstva.


Ozretić navodi kako Hrvatska ima kvalitetan obrazovni sustav za trgovačku mornaricu i u tom segmentu je konkurentna na međunarodnoj razini. Međutim, jahting nije adekvatno uključen u sustav koji prati STCW konvenciju, međunarodni sporazum koji postavlja minimalne standarde za osposobljavanje, izdavanje svjedodžbi i držanje straže pomoraca.


Prema međunarodnim pravilima, napredovanje u zapovjedna zvanja temelji se na dokazanoj plovidbi. Za određene razine potrebno je, primjerice, imati najmanje 36 mjeseci navigacije prije pristupanja daljnjem školovanju.


No, u Hrvatskoj se pojedine kategorije mogu polagati i bez stvarne plovidbe, zbog čega takve kvalifikacije nisu međunarodno priznate. One vrijede u domaćim teritorijalnim vodama, no izvan njih primjena je vrlo ograničena, osobito na jahtama duljim od 30 metara.


Put do zapovjedničkog zvanja traje godinama


Posljedica je da mladi pomorci koji žele ozbiljnu karijeru školovanje moraju nastaviti u inozemstvu, gdje je sustav u potpunosti usklađen sa STCW konvencijom. Tamo bez prethodno odrađene plovidbe nije moguće pristupiti programu koji traje oko 13 tjedana i nadovezuje se na višegodišnje iskustvo na moru. Put do zapovjedničkog zvanja traje godinama, što je nužno u ozbiljnoj pomorskoj profesiji.


Ozretić naglašava da bez jasno uređenog i međunarodno usklađenog sustava obrazovanja zapovjednika jahti dolazi do pravne i profesionalne nesigurnosti. „Na tržištu se pojavljuju osobe s nedovoljnim iskustvom, ali spremne raditi za nižu plaću, što dugoročno snižava profesionalne standarde. Hrvatski mladi pomorci stoga često biraju strana rješenja jer im domaći sustav ne omogućuje međunarodnu konkurentnost“, upozorava.


Ministarstvo pak tvrdi da je hrvatski sustav osposobljavanja i certificiranja pomoraca u skladu s odredbama STCW konvencije te se redovito potvrđuje kroz mehanizme Međunarodne pomorske organizacije, čime Hrvatska zadržava status na tzv. Bijeloj listi.


Nacionalni zakonski okvir u potpunosti je usklađen s obvezama konvencije, uključujući programe izobrazbe, provjeru stručne osposobljenosti, zdravstvenu sposobnost i izdavanje svjedodžbi. U segmentu jahtinga svjedodžbe su nacionalne, a pitanje međunarodnog priznanja ovisi o državama koje to rade prema vlastitim propisima.


Ministarstvo poručuje da kontinuirano prati razvoj međunarodnih standarda te će “razmotriti eventualne izmjene propisa u skladu s normativnim mogućnostima i rezultatima stručnih analiza“.