Sve toplije zime donose znatno ranije i jače alergijske valove

Dok kalendarski još traje zima, mnogi već u veljači primjećuju poznate simptome – svrbež nosa, suzne oči, učestalo kihanje i osjećaj začepljenosti. Ono što se nekada smatralo tipičnim proljetnim tegobama, danas sve češće počinje znatno ranije. Peludna sezona više ne poštuje stare obrasce, a klimatske promjene postaju važan čimbenik u razumijevanju zašto alergije pogađaju sve veći broj ljudi – i to sve ranije u godini.

Posljednjih desetljeća zabilježen je jasan trend porasta alergijskih bolesti. Alergijski rinitis, poznat i kao peludna hunjavica, danas pogađa milijune Europljana, a broj oboljelih kontinuirano raste. Stručnjaci upozoravaju da promjene temperature, blaže zime i produljena vegetacijska razdoblja stvaraju idealne uvjete za ranije i intenzivnije otpuštanje peludi. Biljke reagiraju na toplinu, a kada zima više nije dovoljno hladna i duga, vegetacija započinje ciklus cvatnje i nekoliko tjedana prije nego što smo navikli.

U kontinentalnim krajevima Hrvatske pelud lijeske i johe može se pojaviti već krajem siječnja ili početkom veljače, osobito ako su temperature iznad prosjeka. Topliji dani potiču oslobađanje alergena u zrak, a vjetar ih prenosi na velike udaljenosti. Time se produžuje izloženost i povećava opterećenje organizma. Osobe koje su dosad imale blage simptome primjećuju njihovo pogoršanje, dok se kod nekih alergija javlja prvi put u odrasloj dobi.

Začarani krug

Klimatske promjene ne utječu samo na početak, već i na trajanje peludne sezone. Sezone su dulje, koncentracije peludi više, a kombinacija peludi i onečišćenja zraka dodatno pojačava alergijski odgovor. Znanstvena istraživanja pokazuju da čestice onečišćenja mogu oštetiti sluznicu dišnih puteva i učiniti je osjetljivijom na alergene. Tako nastaje začarani krug u kojem okolišni čimbenici potiču snažnije i učestalije simptome.

U takvim okolnostima nije neobično da se već u veljači postavlja pitanje: je li riječ o prehladi ili alergiji? Razlikovanje ta dva stanja ključno je za pravilan pristup liječenju. Prehlada je virusna infekcija koja se obično razvija postupno, traje do desetak dana i često je praćena povišenom temperaturom, općom slabošću i bolovima u tijelu. Sekret iz nosa kod prehlade najčešće je gušći i mijenja boju tijekom bolesti.

Alergijski rinitis, s druge strane, ne prati povišena temperatura. Simptomi nastupaju naglo, osobito nakon boravka na otvorenom, a dominiraju svrbež nosa, očiju i nepca, učestalo kihanje u napadajima te bistar, vodenast iscjedak. Tegobe mogu trajati tjednima ili mjesecima, ovisno o prisutnosti alergena u zraku. Umor je moguć, ali više kao posljedica poremećenog sna zbog začepljenosti nosa nego kao znak sistemske infekcije.

Problem nastaje kada se alergija pogrešno tumači kao dugotrajna prehlada. Mnogi posežu za kapima za nos namijenjenima kratkotrajnoj upotrebi, čime riskiraju oštećenje sluznice i razvoj kronične začepljenosti. Istodobno, izostaje pravovremena terapija antihistaminicima ili intranazalnim kortikosteroidima, koji su temelj liječenja alergijskog rinitisa. Pravodobna dijagnoza omogućuje kontrolu simptoma i sprječava razvoj komplikacija poput upale sinusa ili pogoršanja astme.

Dosljedna terapija

Sve češći pomak peludne sezone otvara i pitanje treba li s terapijom započeti već u veljači. Odgovor ovisi o individualnom obrascu simptoma i vrsti alergena na koji je osoba osjetljiva. Ako su se prethodnih godina tegobe redovito javljale početkom ožujka, a temperature su ove zime visoke, razumno je razmotriti raniji početak terapije. Preventivna primjena lijekova, osobito intranazalnih kortikosteroida, može smanjiti intenzitet simptoma jer djeluju protuupalno i zahtijevaju nekoliko dana da postignu puni učinak.

Antihistaminici novije generacije djeluju brzo i ublažavaju svrbež, kihanje i iscjedak, a pritom ne uzrokuju pospanost kao stariji lijekovi. Ipak, terapiju je preporučljivo započeti u dogovoru s liječnikom obiteljske medicine ili alergologom, osobito ako se simptomi mijenjaju ili pogoršavaju. Kod djece i osoba s astmom potreban je dodatni oprez i individualizirani pristup.

Osim farmakološke terapije, važnu ulogu imaju i mjere smanjenja izloženosti peludi. Praćenje peludnih prognoza, prozračivanje prostora u razdobljima niže koncentracije peludi te pranje kose i odjeće nakon boravka na otvorenom mogu ublažiti tegobe. Ipak, potpuno izbjegavanje alergena nije moguće, osobito kada sezona traje mjesecima. Upravo zato rana i dosljedna terapija ostaje temelj kontrole bolesti.

Nekontrolirani simptomi

Važno je naglasiti da alergijski rinitis nije bezazlena tegoba. Dugotrajna neliječena alergija može narušiti kvalitetu života, smanjiti koncentraciju i radnu učinkovitost te povećati rizik od razvoja astme. Djeca s nekontroliranim simptomima često imaju poteškoće sa spavanjem i učenjem. U odraslih kronični umor i razdražljivost mogu postati svakodnevica tijekom cijelog toplijeg dijela godine.

U kontekstu klimatskih promjena, zdravstveni sustav sve se više suočava s potrebom prilagodbe. Edukacija građana o ranijem početku peludne sezone i prepoznavanju simptoma postaje važnija nego ikada. Umjesto da alergiju doživljavamo kao kratkotrajnu proljetnu smetnju, potrebno ju je promatrati kao kroničnu upalnu bolest koja zahtijeva planiranje i preventivni pristup.

Kraj veljače tako više nije prijelazno razdoblje između zime i proljeća, barem ne za alergičare. Za mnoge je to početak višemjesečne borbe sa simptomima koji mogu biti iscrpljujući. Prepoznavanje ranih znakova, razlikovanje alergije od prehlade i pravovremeni početak terapije ključni su koraci u očuvanju kvalitete života.

Kako se klima mijenja, mijenja se i naše iskustvo godišnjih doba. Proljeće dolazi ranije, a s njime i pelud. No uz pravodobne informacije, odgovarajuću terapiju i suradnju s liječnikom, alergijska sezona ne mora značiti i sezonu odricanja. Upravo su informiranost i preventiva najjači saveznici u vremenu kada priroda više ne slijedi stara pravila.