Bio je stijena obrane Zadra, a od Paga je stigao i do reprezentacije! Razgovarali smo s njime

Posljednji čovjek obrane mora imati dobar pregled igre, mora znati ‘čitati’ situacije, a usto mora biti oboružan snagom, čvrstinom i nogometnom inteligencijom. Sve je te kvalitete imao Naum Batkoski, nekadašnji branič Zadra i Rijeke te aktualni trener Paga, koji je uspio dogurati i do reprezentacije Sjeverne Makedonije.

No sve je krenulo na Pagu, govori nam Batkoski.

– S godinu i pol dana sam prvi put došao u Pag. Moj djed je bio građevinar i put ga je tu doveo, a Pag se svidio mojoj baki te su tu kupili kuću 1979. Tada su i roditelji počeli dolaziti na Pag, a od svoje jedne i pol pa do pete godine bio sam svugdje pomalo. Moj otac je bio profesionalni nogometaš i igrao je u Galenici 80-tih godina, a s pet godina sam se stalno preselio na Pag, kaže Batkoski.

Počeci u Pagu, razvoj u HNL-u

Njegova vlastita nogometna priča počela je ubrzo nakon preseljenja na Pag.

– Moj nogometni put je počeo u Pagu, koji se osnovao 1993, a već sam sa 16 igrao sa seniorima. Nakon jedne seniorske godine s Pagom otišao sam u juniore Rijeke, tamo sam počeo trenirati sa 17 godina. Nakon juniorskog staža potpisao sam četverogodišnji ugovor, a tamo sam i debitirao u HNL-u, vraća nam film unatrag Batkoski, koji u Zadar dolazi 2007., a na Stanovima postaje odmah jedna od važnijih karika.

– Nakon epizode u Grčkoj otišao sam u Rabotnički, no tamo sam se ozlijedio nakon čega me trener nije ubacivao u prvi sastav, a u Zadar dolazim za proljetni dio 2007. Pamtim kada smo u kvalifikacijama za prvu ligu prošli Istru, to su bile dvije upečatljive utakmice. To je bilo jako bitno za Zadar i za mene također. Odradio sam pune dvije prvoligaške sezone na Stanovima, bilo je uspona i padova, ali bio sam jako zadovoljan. Igrao sam skoro sve utakmice, a imao sam samo jednu ozljedu. Da nije bilo te ozljede i jednog žutog kartona, odradio bih maksimalan broj utakmica, opisuje stoper, koji je bio i član makedonske reprezentacije, za koju je skupio dvije ‘kapice’.

– To je bilo 2003., tada sam bio član Rijeke, gdje sam igrao redovito. Zbog tog poziva dobio sam i dvojno državljanstvo, a do tada sam imao samo hrvatsko. Odigrao sam dvije prijateljske utakmice, protiv Hrvatske i Poljske, a sjećam se da su tu bili Goce Sedloski, Jane Nikoloski iz Slaven Belupa. Bilo je to lijepo iskustvo, zaključuje današnji trener u Pagu, gdje vodi seniorsku momčad, mlađe pionire, a usto je i voditelj škole nogometa.