DR. IVICA FRANCIŠKOVIĆ: 'Najviše sam ponosan na uspješno uvođenje spinalne endoskopije!'

Neurokirurg Opće bolnice Zadar dr. med. Ivica Francišković iznenađen je objavljenom nominacijom za Godišnju nagradu Zadarske županije, za postignuća na području znanstvenog i humanitarnog rada.

– Iznenađen sam i nisam to očekivao. Štoviše, nisam ni znao da ta nagrada postoji, nisam nekako do sada percipirao da se županijske nagrade dodjeljuju svake godine određenim ljudima ili udrugama. No, naravno da mi puno znači, da se rad i trud prepoznaju od strane šire zajednice. To je podstrek da nastavim kvalitetno sa svojim radom. Nominiran sam osobno, ali ja sam zaposlenik Odjela za neurokirurgiju zadarske Opće bolnice, tako da se mora razumjeti da ni mog uspjeha, niti napretka Odjela za neurokirurgiju, ne bi bilo bez sudjelovanja svih ljudi na Odjelu, kaže dr. Ivica Francišković, 42-godišnjak, koji je u Zadar doveo spinalnu endoskopiju – minimalno invazivnu kirurgiju čijom se primjenom kralježnica operira uz tek minimalan rez i minimalnu destrukciju tkiva. Istoga dana nakon operacije kralježnice pacijenti ustaju te se sutradan otpuštaju iz bolnice.

Edukacija u Švicarskoj

Opća bolnica Zadar je i dalje jedina Opća bolnica u Hrvatskoj u kojoj se rade spinalne endoskopije.

– Najviše sam ponosan zbog uspješnog uvođenja ove minimalno invazivne operacije kralježnice u OB Zadar. To je u Hrvatskoj relativno nova metoda jer ju je teško naučiti. Nije zamišljena tako da kirurgu olakša posao. Ali pacijentu olakšava, ističe dr. Francišković.

Iako se u medijima njegovo ime ponajprije spominjalo zbog kranioplastike, gdje je pacijentu ugrađena kost lubanje isprintana na 3D printeru, dr. Francišković navodi da je spinalna endoskopija revolucionarna metoda zbog dobrobiti pacijenta. Ono što je nekada bio veliki rez da bi se došlo do mjesta u kralježnici kojega je potrebno operirati, što je podrazumijevalo i dugotrajnu rehabilitaciju, danas se svodi na »rupicu« kroz koju se, bez rezanja mišićnog i drugog okolnog tkiva, dolazi do kralježnice i rješava patologija.

– Radite istu stvar kao i kod otvorene operacije, ali pristup je minimalan, ne režu se mišići, ide se između mišićnih vlakana. Ulazimo duboko u kralježnički kanal. Idemo između niti mišića i ne destruiramo tkivo, što za pacijenta znači brži oporavak i manja bol. U Zadar je zapravo ovu metodu doveo naš neurokirurg dr. Rade Škarica, koji je dr. Hrvoju Krpini i meni omogućio da se u to upustimo. Najprije smo išli na edukaciju u Švicarsku, tamo smo radili na 3D modelima, operirali smo diskus hernije i spinalne stenoze. Uslijedilo je 14 tjedana stalnih edukacija s instruktorima iz Švicarske, a danas sam ja već u poziciji da po europskim bolnicama educiram kolege, kaže dr. Ivica Francišković.

I tri operacije dnevno

Rođeni Riječanin u rodnom je gradu završio matematičku gimnaziju i Medicinski fakultet. Nije mislio da će ikada živjeti baš u Zadru, a niti da će biti – neurokirurg.

– Uvijek sam htio biti ortoped, još na faksu, uvijek su me zanimale kosti, zglobovi, lokomotorni sustav. Međutim, u Zadru se 2010. raspisao natječaj za neurokirurgiju, javio sam se, činilo se zanimljivo. Samo jednom ili dvaput prije toga bio sam u Zadru. Nisam imao poveznice sa Zadrom. Ali zavolio sam ovaj grad, naučio sam ovdje živjeti i ne mogu se požaliti. Specijalističko usavršavanje imao sam u KB-u Dubrava i na Rebru, odakle sam se vratio u svibnju 2017. godine, kazao je dr. Francišković objašnjavajući da je u velikim klinikama, zbog većeg broja liječnika, teško doći do operacijske sale onoliko koliko bi on želio operirati, a upravo u Zadru to može.

– Na klinikama imate jednu ili dvije operacije tjedno, to je za kirurga praktički ništa. Ja u Zadru tjedno operiram šest do deset puta. Znači dnevno imam barem jednu, a obično dvije ili tri operacije, a imam i pripravnosti kada operiram po noći ili vikendom. Srijedom imam ambulantu u Poliklinici, gdje u prosjeku pregledam 40 pacijenata, kaže naš sugovornik, potvrđujući da je radoholik.

Ljubav prema poslu

– Jedan predstavnik mi je rekao da sam manijak, kad je čuo koliko radim. Ja u Zadru imam mogućnost raditi koliko hoću i koliko želim, a svakako da je ljubav prema mom poslu velika. Bez nje, radio bih minimum i tako bi mi prošao radni vijek. U neurokirurgiji dolaze stalno nove metode i moj interes je velik, tako su se dogodile i edukacije za spinalnu endoskopiju, kranioplastiku koja se i dalje redovito radi na Odjelu, te vas znatiželja uvijek vuče naprijed. Postoji i odgovornost prema pacijentima, mnogi već znaju da dio lubanje možemo »isprintati«, da diskus herniju možemo operirati samo kroz »rupicu«…. Čuli su i pitaju. Odgovornost prema pacijentu mi je na prvom mjestu, ističe dr. Francišković.

Operacije kralježnice su najčešće, dok se kod operacija mozga najčešće odstranjuju tumori, uz hidrocefaluse, infekcije, te kranioplastike nakon traume.

Zašto toliki broj ljudi, i to sve mlađih, pati od degenerativnih promjena na kralježnici i postoji li način da se to izbjegne ili odgodi?

– Današnji način života zaista provocira degenerativne promjene kralježnice. Generalno je prekomjerna tjelesna težina kod ljudi u porastu, ljudi ne percipiraju da njihova kralježnica svakodnevno nosi veću tjelesnu težinu nego što je to normalno. Potrebno je rekreativno vježbati, paziti na prehranu, što više boraviti na zraku, izvan kuće te ne gledati puno televiziju i općenito ekrane. Rekreiranje, vježbanje, slušanje svog tijela, to su moje preporuke, kaže dr. Francišković.

Ističe da se 90 posto bolova u kralježnici može riješiti konzervativnim metodama, dakle fizikalnom terapijom.

Opuštanje uz čitanje

Vježba li naš sugovornik redovito?

– Ne onoliko koliko bih htio. Ali imam svoje načine opuštanja. Ono što stvarno volim, to je čitanje knjiga. Puno čitam. Opuštam se s djetetom, to mi je nešto najdraže u životu. Imam kćer od šest godina, moju Ružu, obožavam je, igram se s njom, pomalo je pripremam za školu. Kad ona ode spavati ja čitam knjige, kaže ugledni zadarski neurokirurg, za kojega je poznato da je imao nekoliko ponuda da radi u drugim sredinama.

– Da, to je točno, ali za sada neću otići, sigurno. Opća bolnica Zadar »zadržala« me time što mi je omogućeno da radim koliko želim, imam slobodu u odabiru pacijenata, u količini rada koji mogu napraviti. Ujedno, neurokirurgija je tehnološki ovisna te stvarno moram zahvaliti upravi bolnice, oni su posljednjih nekoliko godina pokazali da podržavaju neurokirurgiju, modernizirali smo se, bolji smo po tome i od nekih kliničkih bolnica. Nabavili smo praktično svu opremu koja nam treba, no ipak imamo još planova u kojima nas uprava prati. Ujedno, tu su i edukacije koje su nužne, a koje su nam također omogućene, zaključio je dr. Francišković.