Miroslav Čačić: "Očuvanje identiteta kluba je pravi put za budućnost"

Rukometni klub Zadar 1954 i ove godine pokrenuo je projekt učlanjivanja u ovaj kolektiv pod nazivom Da te ne volim. Riječ je o jedinstvenoj akciji u zadarskom sportu koja je posljednjih godina znatno pomogla ne samo u financijskom djelovanju kluba već i u popularizaciji rukometa kao i, što je možda najvažnije, povratku publike na tribine.

– Kad smo pokrenuli projekt članstva po modelu »jedan član jedan glas«, želja nam je bila u Klub učlaniti što veći broj igrača i trenera, odnosno svih ljudi koju su dali nešto za Klub, ali i kojima je Klub nešto dao. Formirali smo različite pakete članstva za fizičke i pravne osobe. Prvi paket smo nazvali zlatni član i iznosi 100 eura, potom redovni član (30 eura), obiteljsko članstvo (50 eura), dječje članstvo (20 eura) te pravna osoba (200 eura). Članstvom u Klubu dobiva se pravo glasa na Skupštini, pomaže rad Kluba, a mogu se koristiti i popusti kod naših partnera – rekao je Josip Šimičević, predsjednik Zadra 1954 pojasnivši kako se zainteresirani mogu uključiti u ovu akciju.

– Svim starim članovima na adresu elektroničke pošte poslali smo informaciju pa nam povratno mogu javiti koji paket će se aktivirati u ovoj godini. Za sve ostale postupak učlanjenja je jednostavan, na linku na Instagramu ili u objavi na Facebooku izabere se paket članstva i popune potrebni podatci. Nakon toga u roku od nekoliko dana stiže uplatnica na e-mail – dodao je Šimičević, uz napomenu da je klub od početka godine s jučerašnjim danom upisao 135 članova, među kojima je 38 u kategoriji zlatnih.

Poruka pripadnosti

Jedan od onih koji projekt podržava od prvog dana je i Miroslav Čačić, legendarni igrač i kasnije trener Zadra.

– Učlanjenjem sam dao podršku projektu Da te ne volim jer klub nije samo rezultat. Članstvo je poruka pripadnosti i odgovornosti prema klubu koji nam je svima nešto dao. Pozvao bih sve navijače, a posebno bivše igrače, trenere i ljude koji su bili dio kluba, da se učlane. Klub živi kroz ljude, a zajedništvo je ono što ga drži – kaže Čačić, inače dugogodišnji profesor tjelesne i zdravstvene kulture u OŠ Stanovi. Upravo je ta škola dala brojne zadarske rukometaše, a u ovaj sport osim Čačića usmjeravao ih je i prof. Milan Zekanović. Uspješne nastupe sportaši iz te nekada najveće zadarske osnovne škole zadnjih godina bilježe i u odbojci, badmintonu…

Čačić je rođen 1962. u Vinkovcima gdje je završio osnovnu i srednju školu završio dok je Kineziološki fakultet završio u Zagrebu. Dobitnik je Diplome sa zlatnom značkom koja se dodjeljuje zaslužnim kineziolozima Hrvatske i to upravo zbog dostignuća u osnovnoškolskom obrazovanju i sportskim klubovima, posebno u Rukometnom klubu Zadar 1954. U karijeri igrao je rukomet u Vinkovcima, Zagrebu, Austriji, Dubrovniku, Varaždinu i Zadru, gradu u koji je doselio tijekom Domovinskog rata. Posebno uspješno razdoblje imao je u Medveščaku, čiji je dres nosio od 1984. do 1989. Bio je i trener hrvatske juniorske reprezentacije 1984. godišta.

– Moja rukometna priča je počela vrlo rano, kroz školu i klub. Igračka karijera odvela me do najviše razine tadašnjeg rukometa, gdje sam imao priliku igrati u jakim klubovima i osvajati trofeje.

Na pitanje koje bi uspjehe iz igračke karijere istaknuo Čačić odgovara:

– Kao igrač nastupao sam u vrhunskim klubovima, a jedan od najvećih uspjeha bilo je osvajanje Kupa Jugoslavije 1989. s Medveščakom. Igrao sam na poziciji pivota, u izuzetno jakoj konkurenciji. Lijepe trenutke sam prošao i sa Zadrom. Napravili smo veliku stvar kad smo u ratnom okruženju 1993. uspjeli ući u Prvu ligu nakon dramatičnih kvalifikacija s Moslavinom. Kasnije je klub nastavio s uspješnim nastupima u Prvoj ligi, a na domaćim utakmicama je uvijek igrao pred punom dvoranom.

Pošten pristup

Nakon igračke uslijedila je trenerska karijera.

– Posebno sam ponosan na rad s mlađim kategorijama Zadra. Kroz godine smo osvajali medalje na regionalnoj razini, sudjelovali na završnicama državnih prvenstava, a kao jedan od značajnijih rezultata izdvojio bih brončanu medalju osvojenu 2011. s generacijom igrača rođenih 1996. na završnici državnog prvenstva u Biogradu. Bila je to potvrda kontinuiteta i kvalitetnog rada s mladima.

Vodio je popularni Čajo i seniore kluba iz Mocira.

– Trenirao sam prvu momčad Zadra, uključujući razdoblje ulaska i nastupa u Premijer ligi, što je bio velik iskorak za klub. Rado se sjetim 2004. kada smo kao prvaci Druge lige kroz tri kvalifikacija turnira izborili plasman u najviši rang. To su trenutci koji su donosili veliku odgovornost, ali i veliko zadovoljstvo. Posao trenera je jako stresan i koliko mi je danas teško bez rukometa, u kojem sam proveo veliki dio života, toliko sam zadovoljan što imam mirniji život. Treneri se na utakmicama znaju potrošiti više nego igrači, posebno emocionalno.

Pohvalio je Čačić i aktualno vodstvo kluba iz Mocira.

– Kod ljudi koji su sada u klubu vidim ozbiljan i pošten pristup, s jasnom idejom dugoročnog razvoja oslanjanja na vlastitu bazu i očuvanja identiteta kluba. To je put koji ima smisla…