Djela Ratka Petrića otvaraju se - svima

Zadarski gradski vijećnici danas će odlučivati o kupnji kuće umjetnika Ratka Petrića na Belafuži, zajedno s okućnicom i Parkom skulptura koji je ovaj zadarski kipar godinama stvarao uz obiteljsku kuću i atelje. Tema koja se godinama vraćala kroz inicijative obitelji i kulturne struke sada je, prema najavama iz Grada, došla do točke na kojoj se može donijeti konkretna odluka – otkup i prijelaz imovine u javno vlasništvo.

Zaštita identiteta

Gradonačelnik Šime Erlić sa suradnicima je o toj točki govorio na konferenciji za novinare uoči sjednice Gradskog vijeća. Naglasio je kako se radi o prostoru koji, osim tržišne vrijednosti, nosi i snažnu kulturnu i identitetsku težinu.

– Ratko Petrić je umjetnik koji je zadužio hrvatsku kulturu, jedan od naših najvećih kipara, ujedno i grafički dizajner i karikaturist. Njegova djela nalaze se diljem Hrvatske, a živio je, stvarao i djelovao u svome Zadru. Njegova želja, ali i želja njegove obitelji bila je da upravo Grad otkupi kuću i Park skulptura. Smatram da tim potezom štitimo identitet i kulturu našega grada, ali i prostor te ostavštinu Ratka Petrića i njegova djela, rekao je gradonačelnik.

No, priča o Parku skulptura na Belafuži nije započela ove zime, niti je pitanje otkupa novo. Dvije godine ranije, u kolovozu 2024., obitelj je javno objavila da imanje stavlja na prodaju, umorna od dugog čekanja i bez mogućnosti da sama održava park i kuću.

Kuća s okućnicom se prostire na 2.000 četvornih metara

Mnogi Zadrani znaju za privatni park uz kuću Petrićevih gdje je jedanaest skulptura postavljenih u zelenilu, u prostoru koji je desetljećima nastajao kao osobna i umjetnička oaza. Kuća s ateljeom i depoima, garaža, modeli i odljevi – sve je to dio priče o umjetniku koji je želio da njegov opus i nakon smrti ostane živ, dostupan i uključen u grad.

U tekstu objavljenom u Zadarskom listu u kolovozu 2024., Petrićeva supruga, slikarica Jadranka Fatur, vodila nas je parkom i kućom. Dojam koji se nametnuo bio je da je vrijeme u domu Petrićevih stalo s Ratkovom preranom smrću: od započetih radova do modela i odljeva, pa i završenih skulptura, sve je izgledalo kao da »čeka neko bolje vrijeme i neko bolje razumijevanje okoline«.

Lokalna kulturna priča

U depou i garaži kuće čuvaju se brojne uspomene na njegov umjetnički put: knjige, deplijani, katalozi izložbi i razni pogledi na njegovo stvaralaštvo, a prostor je savršena baza za lokalnu kulturnu priču, te bi mogao postati i edukativan i turistički sadržaj, ali bez gubitka autentičnosti mjesta.

Obitelj je, međutim, otvoreno priznala da park ne može održavati sama. Održavanje, porezi, komunalije i fizička briga o prostoru postali su im teret, pogotovo jer nasljednici žive izvan Zadra.

– Protiv svoje smo volje zapustili park i okućnicu i zato javnost želimo upoznati s budućnošću Ratkova parka. Plaćamo poreze, namete i komunalne doprinose za kuću, no to nam je jako teško financijski izdržati jer svi živimo u Zagrebu. Ne sramimo se zato priznati da nemamo dovoljno novca da isplati drugo dvoje nasljednika i tako osigura kakvu-takvu budućnost parka, istaknula je tada Fatur. Ratko Petrić je još 1998. godine govorio o želji da u rodnom gradu ostavi Park skulptura kao javni prostor, otvoren za publiku, a i tada je bio svjestan da ideju ne može iznijeti sam i da je potrebna pomoć Grada.

– Davna mi je želja izgraditi atelje, kako bih mogao više boraviti u rodnom gradu i raditi na realizaciji parka skulptura. Park bi bio javan i otvoren za publiku. Uvjeren sam da bi tako Zadar dobio još jedan vrijedan i zanimljiv sadržaj izuzetnog značaja, kazao je tada ovaj kipar, koji je gradu dao »Perivoj od slave« i brojne javne spomenike. Za Petrića park nije bio tek zbir skulptura u zelenilu, za njega se u toj se ideji stapaju galerija, učionica, radionica i memorija, ali ne kao zatvoreni spomenik, nego kao prostor interakcije.

– Kroz park-galeriju mladi bi umjetnici i povjesničari umjetnosti bili u izravnom kontaktu s djelima, a također bi im vrata mog ateljea bila otvorena. Nakon moje smrti tu bi se našao cijeli moj opus, a to bi predstavljalo i prvu memorijalnu galeriju u Zadru, poručio je tada, nadajući se do zadnjeg dana da će njegov Park skulptura zaživjeti u punom smislu.

Investicija u kulturu

Iz Grada poručuju da su se napokon stekli preduvjeti koji su godinama kočili proces: riješeni vlasnički odnosi, usklađena dokumentacija i, kako naglašavaju, politička volja. Gradonačelnik Šime Erlić pojasnio je da Grad projekt promatra kao dugoročnu javnu investiciju u kulturu, a ne kao puku kupnju nekretnine.

Kako navodi, nakon smrti Ratka Petrića trebalo je riješiti imovinsko-pravne odnose, uskladiti stvarno stanje s katastarskim i zemljišno-knjižnim upisima te definirati status kulturnog dobra, što je trajalo duži niz godina, a dodatno ističe i politički kontekst prethodnog mandata.

– Uz to, prethodni mandat su obilježile nestabilnosti u Gradskom vijeću i takva inicijativa nije pokrenuta. Sada su svi preduvjeti tu, vlasnički odnosi su riješeni, procjena nekretnine je napravljena i postoji politička volja da Grad Zadar postane vlasnik vrijedne nekretnine, rekao je gradonačelnik. Erlić dodaje kako se kupovinom Petrićeve kuće i Parka skulptura naglasak stavlja na širi okvir kulturne politike, koja sve manje ostaje koncentrirana u povijesnoj jezgri, a sve više se seli u gradske četvrti.

– Grad Zadar posljednjih godina sustavno decentralizira kulturu i baštinu. Kroz obnovu baštinskih lokaliteta u gradskim četvrtima i razvoj mreže ogranaka Gradske knjižnice te izgradnju Centra za mlade. Kulturni život se sve više širi izvan povijesne jezgre. Park skulptura Ratka Petrića logičan je iskorak takvog pristupa, ali u smjeru suvremene umjetnosti, rekao je.

Umjetnikova želja

Grad će za otkup kuće i zemljišta koji se prostiru na 2.000 četvornih metara izdvojiti 611 tisuća eura, što je iznos koji je procijenila struka, a Erlić naglašava kako je riječ o umjetniku koji je zadužio hrvatsku kulturu i jedan je od naših najvećih kipara.

– Njegova djela nalaze se diljem Hrvatske, a živio je, stvarao i djelovao u svome Zadru. Njegova želja, ali i želja njegove obitelji bila je da upravo Grad otkupi kuću i Park skulptura pored kuće. Kroz razgovor s njegovom suprugom, gospođom Jadrankom Fatur, vidio samo koliko ova priča emotivno znači njegovoj obitelji i da bi zapravo realizacija ove ideje bila i umjetnikova želja. Smatram da ovim potezom štitimo identitet i kulturu našega grada, ali i prostor te ostavštinu Ratka Petrića i njegova djela, rekao je, dodajući kako je poprilično jasno što bi Ratko Petrić želio da se napravi s njegovom kućom i svime onime što nam je ostavio u kulturno naslijeđe.

– Naravno, konačna odluka je na Gradskom vijeću, ali iskreno se nadam i da će gradski vijećnici prepoznati važnost ove priče s kojom bi se Zadar još snažnije štitio svoj kulturni identitet. Ovo nije samo lokalna priča i nije samo za Zadranke i Zadrane, već i za brojne goste koji prepoznaju vrijednosti kulturne baštine i kulturnog identiteta grada, kazao je gradonačelnik i dodao kako se, uz kulturni aspekt, u fokus stavlja i urbanističko-zeleni.

Suvremena kulturna politika

– Kupnjom Parka skulptura s kućom grad bi dobio park u srcu Belafuže koji bi tako ostao trajno sačuvana zelena oaza s vrijednim skulpturama i inspirativnim okruženjem dostupnim svim građanima. Osim toga, grad time jasno pokazuje da mu je stalo do kulture i iznimno vrijednog stvaralačkog opusa koji je obilježilo Zadar i snažan je dio našeg identiteta, rekao je.

Pročelnica Upravnog odjela za kulturu i sport Dina Bušić naglašava da se Park skulptura ne promatra kao zatvoreni memorijalni centar, nego kao prostor koji treba živjeti i programima i publikom.

– Riječ je o mjestu koje čuva autentičnu umjetnikovu ostavštinu, ali može živjeti kroz izložbe, edukativne programe, radionice i kulturna događanja. Posebno je važno naglasiti da bi ovo bio prvi gradski, izmješteni objekt izložbeno-galerijske namjene izvan uobičajenih kulturnih središta, i to prostor jasno usmjeren prema suvremenoj umjetnosti. Kuća, atelje i park omogućuju upravo ono što suvremena kulturna politika traži: spoj baštine, prirode, umjetnosti i zajednice, uz snažno uključivanje struke i mladih, rekla je.

Bušić naglašava kako ovakvi prostori omogućuju da suvremena umjetnost uđe u svakodnevni život grada, u njegove kvartove i urbanu strukturu, a Park skulptura ne bi bio izolirani kulturni punkt, nego dio šire kulturne priče »u kojoj umjetnost prodire u tkivo grada i javnim kulturnim sadržajima donosi dodanu vrijednost kvaliteti života lokalne zajednice«.

Ističe kako je cilj otvorenost i javna dostupnost, uz režim koji će štititi umjetnine i prostor, ali i omogućiti redovito korištenje. Otkupom bi se, dodaje, stvorio preduvjet za operativni plan upravljanja, programiranja i održavanja, a naglasak nije na sezoni, nego na sadržajima tijekom cijele godine.

Učenje izvan učionica

– Namjera nije sezonska atrakcija, nego nova gradska kulturna točka koja će tijekom cijele godine nuditi sadržaje građanima, školama, studentima i posjetiteljima. Time Park postaje trajni dio svakodnevnog kulturnog života grada, a ne izdvojeni projekt, rekla je.

Uključivanje mladih, studenata i škola Bušić označava kao temeljnu ideju projekta, podsjećajući da je to bila i jedna od izričitih želja samog Ratka Petrića. Park se, kaže, zamišlja kao prostor učenja, susreta i stvaranja u kojem će se odvijati radionice, suradnje sa školama i fakultetima, studentske prakse, mentorski i rezidencijalni programi.

– Važno je pritom naglasiti da se danas mladi kroz kulturu najuspješnije odgajaju participativno — kroz aktivno sudjelovanje, stvaranje, dijalog i neposredno iskustvo. Upravo su tematski centri poput Parka skulptura Ratka Petrića izuzetno pogodni za takav pristup jer omogućuju učenje izvan učionica i klasičnih institucionalnih okvira. Zadar već danas ima cijeli niz mladih ljudi koji upisuju likovne akademije i umjetničke studije, a ovakvo mjesto ima potencijal postati prirodan magnet za njih: prostor susreta, inspiracije, rada i profesionalnog razvoja, dodala je Bušić.

Pročelnica Upravnog odjela za kulturu i šport Dina Bušić

Bušić ističe i Petrićevu umjetničku poziciju, podsjećajući da je bio jedan od ključnih protagonista grupe Biafra te da je njegov rad obilježen snažnim društvenim angažmanom. Petrićevu skulpturu opisuje kao sredstvo kritičkog promišljanja stvarnosti, a ne samo estetsku formu, što smatra važnim i za suvremeni kontekst i rad s mladima.

Živo mjesto susreta

– Zadar se s pravom ponosi svojom bogatom baštinom različitih povijesnih razdoblja, ali je istodobno i grad koji je dao neka od najvažnijih imena suvremene umjetnosti u Hrvatskoj. Ratko Petrić jedno je od tih imena, zaključila je Bušić.

Ako gradski vijećnici na sjednici potvrde otkup kuće, okućnice i Parka skulptura, Zadar će napraviti ono što se godinama tražilo, odnosno zaštititi Petrićevu ostavštinu od tihe propasti, ali i od »lakih« urbanističkih rješenja koja bi taj prostor pretvorila u još jednu bezličnu parcelu. No, prava mjera ove odluke neće se vidjeti u samom iznosu od 611 tisuća eura, već u onome što slijedi, odnosno u ideji da to mjesto postane živo mjesto susreta, učenja i stvaranja.

Pred Gradom Zadrom sada se nalazi test kulturne zrelosti i vizije razvoja kvartova. Može li se suvremena umjetnost doista »useliti« u svakodnevni život grada, izvan uobičajenih kulturnih točaka, i ostati dostupna građanima tijekom cijele godine? Petrić je svoj park zamišljao kao galeriju na otvorenom, učionicu i radionicu, mjesto gdje opus ne miruje, nego komunicira s novim generacijama. Ako Grad to uspije ostvariti programima, održavanjem i uključivanjem struke, škola i mladih, tada će Belafuža dobiti zelenu oazu i kulturnu točku koja čuva identitet grada i pretvara ga u živu i prepoznatljivu priču.

Sadržaj je nastao u suradnji s Gradom Zadrom.