Soldo je u istraživanju na primjeru morskih pasa u Sredozemnom moru ukazao na slučaj pogrešnog identificiranja velike bijele psine u radu skupine djelatnika austrijskih, hrvatskih i crnogorskih institucija.


U navedenom slučaju, morski pas koji jeu znanstvenom časopisu bio opisan kao mlada velika bijela psina krivo je identificiran jer su nestručne osobe pogrešno protumačile ili u potpunosti zanemarile ključne anatomske značajke, ponajprije karakteristike zubi, kaže Soldo, koji je i supredsjednik grupe za mediteranske morske pse pri Svjetskoj organizaciji za očuvanje prirode.


Svaki navodni nalaz privlači veliku pozornost




Velika bijela psina jedna je od najupečatljivijih i najugroženijih morskih grabežljivaca u Sredozemlju. Svaki navodni nalaz privlači veliku pozornost javnosti i medija, a znanstveni radovi koji opisuju takve slučajeve često se objavljuju vrlo brzo, dodao je.


Međutim, studija pokazuje da utrka za novitetima može imati visoku cijenu. U istaknutom slučaju, morski pas koji je u medijima i na društvenim mrežama bio predstavljen kao mlada velika bijela psina (Carcharodon carcharias), naknadno je tako i predstavljen u spomenutom radu.


Ipak, studija Solde je dokazala da se radi o posve drugoj vrsti, tj. atlantskoj psini (Lamna nasus). Do pogrešne identifikacije došlo je po njegovim riječima jer dostupni materijal za identifikaciju nisu stručno provjerili stručnjaci za taksonomiju morskih pasa.


Ispravna identifikacija zahtijeva specijalizirano taksonomsko znanje, posebice jer neke vrste izgledaju vrlo slično, osobito bliski srodnici u mlađim razvojnim stadijima, objašnjava.


‘Istraživanje’ s društvenih mreža


Problem se ne odnosi samo na jedan slučaj, već je dosta širi. Prema studiji, sve je izraženiji trend zamjene zahtjevnih terenskih istraživanja takozvanim istraživanjima s društvenih mreža.


No, za razliku od klasičnih znanstvenih istraživanja, koja zahtijevaju obučene stručnjake, standardizirane metode i pažljivu dokumentaciju, podaci s društvenih mreža često su nepotpuni, slabo dokumentirani i izrazito spekulativni, upozorio je autor.


Fotografije su često loše kvalitete, ključne morfološke značajke nisu vidljive, a osnovni podaci poput veličine jedinke, točne lokacije ili okolnosti ulova nerijetko nedostaju.


– Kada se takav materijal tretira kao pouzdan znanstveni dokaz, pogreške postaju neizbježne. Nažalost, takve pogreške imaju stvarne posljedice, kaže Soldo


Netočni zapisi


Netočni zapisi o vrstama mogu iskriviti karte rasprostranjenosti ugroženih morskih pasa, stvoriti lažan dojam o oporavku te dovesti do pogrešnih odluka u zaštiti i upravljanju vrstama.


Kod kritično ugroženih vrsta, poput velike bijele psine, čak i mali broj netočnih zapisa može značajno promijeniti način na koji znanstvenici, donositelji odluka i javnost doživljavaju stanje populacije.


Studija također upozorava na zabrinjavajući paradoks – iako se mnogi radovi pozivaju na važnost očuvanja prirode, neki slučajevi nikada nisu službeno prijavljeni nadležnim institucijama, čime se umanjuje stvarna zaštita zakonom zaštićenih vrsta.


Potencijalo vrlo vrijedna opažanja


Soldo također naglašava da građanska znanost sama po sebi nije problem. Naprotiv, opažanja ribara, ronilaca i šire javnosti mogu biti vrlo vrijedna ako su pravilno dokumentirana i stručno provjerena.


Stvarna opasnost nastaje kada brzina objave, vidljivost i “atraktivnost“ nalaza postanu važniji od znanstvene rigoroznosti i stručnog znanja. U takvim slučajevima znanost se pretvara u spekulaciju, a narativi o očuvanju prirode grade se na nepouzdanim temeljima, kaže Soldo.


Studija poziva na uvođenje jasnih standarda – zapisi o rijetkim i strogo zaštićenim vrstama moraju biti potkrijepljeni kvalitetnim dokazima, ocijenjeni od strane kvalificiranih stručnjaka te usklađeni s postojećim zakonodavnim i konzervacijskim okvirima.


– Samo dosljednim poštivanjem osnovnih znanstvenih načela podaci prikupljeni uz pomoć građana mogu stvarno doprinijeti razumijevanju i očuvanju morskih pasa, rekao je Soldo.