Nataša Čakarun Burmeta: Slika i izrađuje unikatne ​torbe, neviđanske lutke

U Neviđanima na otoku Pašmanu već četiri desetljeća živi Nataša Čakarun Burmeta, svestrana i tiha kreativka čiji duh ne miruje. Skromna, nenametljiva i uvijek gostoljubiva, Nataša je prije svega majka i baka, ali i žena iz čijeg se stvaralaštva razlijevaju boje, stihovi, konci i ideje.

Inspirirana prirodom

Rođena Zadranka, s Relje, svoj je život trajno povezala s otočnom svakodnevicom Neviđana. Zimske dane provodi u dugim šetnjama sa svojim četveronožnim prijateljem Ćupijem, u tišini i miru prirode s kojom je, kako sama kaže, snažno povezana. Upravo u toj prirodi pronalazi slobodu, ispunjenje i trajnu inspiraciju.

Posebno mjesto u njezinu domu zauzima atelje – mali, ali bogati kutak ispunjen slikama, bojama i motivima koji pričaju priču o otoku, kamenu, maslinama i moru. Ljubav prema slikarstvu nosi još iz djetinjstva, a aktivno slika više od dvadeset godina.

– Kad slikam kistom, ispoljavam svoje ja, svoju osobnost, sve ono što volim i što me okružuje. Najviše volim prirodu, stare kamene kuće, a zanimljiv mi je i motiv ženskog akta, govori Nataša, prisjećajući se kako su njezin talent još u osnovnoj školi prepoznali učiteljica, teta i njezina prijateljica slikarica iz Šibenika, koje su je ohrabrile da zakorači u svijet boja.

Na njezinim se platnima izmjenjuju motivi neviđanskog krajobraza, masline, kamen, more, životinje, cvijeće, nebo i zalasci sunca, ali i arhitektura te ženski likovi. Priroda joj je, kako ističe, najveći prijatelj. Tijekom šetnji uvijek nosi fotoaparat kako bi zabilježila prizore koji je privuku, a potom ih prenijela na platno. Posebno je fasciniraju stare napuštene kuće i masline, čije udubine i »rezbarije« na deblu pažljivo prenosi kistom, svjedočeći o prolasku vremena i godinama upisanim u kamen i drvo.

Šiva i kukiča

Svoje je radove izlagala u Matici hrvatskoj – Ogranak Šibenik, kao i na samostalnim izložbama u Neviđanima. Sudjelovala je i u slikarskoj radionici Udruge žena s otoka Pašmana, gdje je rado prenosila svoje dugogodišnje iskustvo. Smatra da umjetnike često malo tko u potpunosti razumije, no s vremenom je uspjela uskladiti obiteljske obaveze s onih »pet minuta za sebe«, koje opisuje kao svoju duševnu hranu.

Osim što je slikarica, Nataša je po struci krojačica. Iako se šivanjem danas bavi manje nego nekad, rado će skratiti ili porubiti odjeću onima kojima zatreba. Sašila je i nekoliko nošnji za KUD »Nevijana« iz Neviđana. Danas se više posvetila izradi igračaka – lutaka koje sama šiva, puni perivom sintetikom i odijeva u kvalitetni indijski pamuk. Izrađuje i lutke u neviđanskoj nošnji, a kad joj dosadi slikati, odlazi šivati – i obrnuto.

Zimski mjeseci rezervirani su i za heklanje i kukičanje. S dvije ili jednom kukicom izrađuje tabletiće, stolnjake i razne ukrasne predmete, tvrdeći kako je taj rad za nju iznimno opuštajući. Svjesna da se ta tradicija polako gubi, voljela bi svoje znanje prenijeti mlađim generacijama kroz edukativne radionice, u suradnji s Turističkom zajednicom Općine Pašman. Smatra da bi starinski način izrade pletiva od pamučnog konca bio zanimljiv i turistima.

Prestižna oznaka

Posebnu pažnju privlače i njezine unikatne ručno rađene ženske torbice, izrađene od akrilnog konca i elastične špage, čvrste i stabilne, u raznim bojama. Za izradu jedne torbe potreban joj je otprilike jedan dan. Neki od njezinih proizvoda nose i oznaku HOP, namijenjenu promociji otočnih proizvoda i nematerijalne baštine. Prvu oznaku HOP dobila je 2015. godine za sparu punjenu lavandom, a 2016. godine i za prirodne sapune od maslinova ulja i lavande, ušećerene mendule, domaće arancine i limuncine.

Godine 2025. u vlastitoj je nakladi izdala dvije slikovnice – Tri mačića i Borba na Badnjak – koje je posvetila djeci i unucima Lovri, Hani, Šimi i Maji. Autorica je teksta i ilustracija, dok je lekturu potpisala književnica Vlatka Basioli Štrk. Nataša rado piše i pjesme u prozi, a sklonost poeziji prati je od rane mladosti.

– Ove slikovnice mali su izraz moje ljubavi prema svijetu. U njima su sažeti topli, umirujući trenuci svakodnevice u koje sam utkala dio sebe, kaže Nataša, zaključujući stihovima koji najbolje opisuju njezinu povezanost s otokom Pašmanom i životom koji ondje diše punim plućima.