Butković o zakonu koji je podigao puno bure: Nikome se neće ukrasti plaže

Prijedlog novog zakona o pomorskom dobru i morskim lukama koji je ovog tjedna upućen u saborsku proceduru izazvao je pravu buru na političkoj, ali i široj društvenoj sceni u Hrvatskoj. O Prijedlogu zakona razgovarali smo s Olegom Butkovićem, potpredsjednikom Vlade i ministrom mora, prometa i infrastrukture.

Rasprava o Prijedlogu Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama u Saboru nije dobro počela za vas, odnosno Ministarstvo i Vladu kao predlagače. Oporba traži povlačenje prijedloga, građanske udruge organiziraju prosvjede u Zagrebu i drugdje u Hrvatskoj, jesu li u pravu kada sumnjaju da će novi zakon, bude li izglasan, pogodovati privatnom kapitalu i gospodarskom korištenju pomorskog dobra, nauštrb dobrobiti građana i zaštite pomorskog dobra. Hoćete li povući prijedlog i poslati ga na opsežnu doradu?

– Prvo da razjasnimo, ovaj Prijedlog zakona ne pogoduje i ne ide na ruku nikakvim investitorima, privatnom kapitalu i slično, kako nam se to želi imputirati. Intencija zakona ni u jednom trenutku i ni u kom slučaju nije bila ići na ruku njima nauštrb naroda i prava koje svaki građanin naše zemlje ima kada govorimo o pomorskom dobru. Neće ovaj zakon nikome »ukrasti« plaže kako to govore, niti će dopustiti njihovo ograđivanje.

Dakle, ni jedan građanin se ne mora bojati da neće moći slobodno doći na plažu, bila ona pod koncesijom ili ne. To su lažne teze koje provlače upravo oni koji su ograđivanje plaža omogućili zakonom iz 2003. godine i koji je sada na snazi. Isti SDP je i 2015. godine usvojio na vladi Zakon, a u toj su vladi sjedili Arsen Bauk i Anka Mrak-Taritaš po kojem se ograničavanje plaža potiče. Samo da ljudi shvate tko ih poziva na prosvjed, nevjerodostojan i izgubljen SDP i dio oporbe.

Bili su oni i u raspravi u Saboru jako glasni, prvih par sati. Toliko dugo koliko im je valjda bilo stalo do zaštite pomorskog dobra, a onda su otišli i od oporbe su u sabornici ostala četiri zastupnika, toliko o tome. Sve su maske pale. Prijedlog nećemo povući, iako bi oni i brojne skupine koje ispod svega ovoga guraju svoje interese, to htjeli. Prijedlog će se doraditi gdje će to biti potrebno, zato imamo predstavljanje zakona i rasprave u Saboru.

Predmet javnog natječaja

Najavili ste izmjene teksta prijedloga do drugog čitanja. Na što će se te izmjene odnositi i jeste li time, de facto, priznali ono što tvrdi dio oporbe i dio struke, da je Prijedlog zakona nedorečen i ostavlja puno prostora za različita tumačenja, a time i korištenja pomorskog dobra u korist pojedinaca, a na štetu društva?

– Ponovit ću, nigdje u zakonu ne stoji da bi korištenje pomorskog dobra išlo u korist pojedinca, a na štetu društva. Neke formulacije u Zakonu pa tako i dio vezan uz plaže dodatno će se razjasniti i pojačati do drugog čitanja. Ali ponavljam, nikada intencija nije bila ni privatizacija pomorskog dobra ni ograđivanje plaža. U tom smislu će se i te formulacije pojačati gdje to nije bilo do kraja razjašnjeno.

Najviše je rasprave bilo o korištenju plaža. U prijedlogu zakona pojam plaža je, kako tvrdi dio pravnih stručnjaka za pomorsko dobro, neodgovarajuće definiran, a još je slobodnije definirana njihova namjena i korištenje. Hoće li u Hrvatskoj biti moguće da hotel, kamp ili neki drugi koncesionar ogradi plažu i ograniči građanima pristup plaži?

– Ovaj zakon je jasan da ograđivanja plaža nema jer to u člancima našeg zakona jasno piše. Dodatno ćemo pojasniti to da su i hotelske plaže javne i da na njima nema isključenja iz opće upotrebe pomorskog dobra. Dakle, sve plaže, hotelske, plaže ispred kampova, kako god se zvale i tko god ih gradio, bit će javne i neće biti ograđivanja i zabrane prilaska.

Koncesionar može naplatiti korištenje ležaljke, ako za to ima dozvolu jedinice lokalne samouprave ili koncesiju, ali nikome ne može zabraniti da na tu plažu dođe, koristi je, kupa se i uživa. Jedina iznimka bit će plaže posebne namjene koje će biti namijenjene za specijalne bolnice, plaže za životinje, nudiste.

Sve plaže, hotelske, plaže ispred kampova, kako god se zvale i tko god ih gradio, bit će javne i neće biti ograđivanja i zabrane prilaska, kaže Oleg Butković / Snimio VEDRAN KARUZA

S druge strane, kako zadovoljiti interese ulagača u turizam, kao jedne od najznačajnijih privrednih grana?

– Zakon jasno propisuje gospodarsko korištenje pomorskog dobra kroz koncesije i tu se ništa značajnije ne mijenja. Pomorsko dobro je opće dobro i uvijek je predmet javnog natječaja, a svako ulaganje mora biti i u skladu s prostornim planovima.

Hoće li se ići prema takozvanom francuskom modelu korištenja plaža, gdje primjerice, hoteli mogu koristiti dio plaže, u skladu sa svojim kapacitetom, ali mogu naplaćivati isključivo usluge koje na dijelu plaže pružaju, poput iznajmljivanja ležaljki, odnosno ne smiju ograničavati pristup plaži i naplaćivati ulaz na plažu, niti je ograditi?

– Tako je.

U tom slučaju, na koji način će se na lokalnim razinama spriječiti samovolja koncesionara koji su i do sad, primjerice imali koncesije za postavljanje određenog broja ležaljki na dio plaže, ali u praksi njima zauzimaju cijele plaže, tjerajući s njih, nerijetko i nasilno, one koji ne žele iznajmiti ležaljku ili koristiti neki od drugih sadržaja koje nude?

– Mi smo kao jedan od ciljeva postavili zaštitu pomorskog dobra pa i zaštitu opće upotrebe pomorskog dobra, na koju svatko ima pravo, zato i nema ograđivanja ni zabrane dolaska na plaže, a na lokalnoj samoupravi je obveza osigurati i zaštititi opću upotrebu.

Plaže posebne namjene

Pojedinih ograničavanja pristupa ipak će po svemu sudeći biti, u kojim slučajevima i hoće li oni biti iznimka ili pravilo?

– Iznimka su samo plaže posebne namjene koje će biti namijenjene za specijalne bolnice, plaže za životinje, nudiste. Tu ćemo vidjeti ima li još neki kvalitetan prijedlog pa po potrebi dopuniti.

Što će se događati s postojećim ograđenim plažama, nakon donošenja Zakona, ako bude izglasan? Posebno u kampovima gdje je više pravilo nego iznimka da se pristup plažama onemogućuje ne samo s kopna, nego i s okolnog pomorskog dobra, ogradama koje su uglavnom postavljene i po nekoliko metara u more?

– Ovim Prijedlogom zakona nema ograđivanja plaža. One plaže koje su do sada bile ograđene, njih 18, morat će ukloniti ograde kad im istekne koncesija. Nove neće moći postaviti. A s mora nitko nigdje nema pravo priječiti prilaz pomorskom dobru, odnosno plaži, to je tako i prema važećem zakonu.

Pitanje korištenja i pristupa plažama potpuno je prevladalo u saborskoj raspravi na temu Prijedloga zakona, dok istodobno struka upozorava da ste kuću krenuli graditi od krova prema temeljima, jer nisu definirane granice pomorskog dobra, niti je ono na velikom dijelu obale ucrtano u zemljišne knjige? Kako će se nadzirati pomorsko dobro, kad ne znamo ni koje su mu točne granice?

– Pomorsko dobro određeno je samim zakonom i jasno se zna da je granica kopnenog dijela pomorskog dobra pojas uz more koji služi korištenju mora, a koji je širok najmanje šest metara od crte »srednjih viših visokih voda«, kako i piše u Zakonu. Utvrđivanje granica pomorskog dobra je deklaratorni akt koji popisuje čestice. Tako da to, ako negdje nije određena granica i upisano pomorsko dobro, ne može biti argument za bespravnu gradnju ili bilo kakve nezakonite radnje na pomorskom dobru.

U prijedlogu Zakona određivanje granica pomorskog dobra nedovoljno je jasno definirano i ostavlja puno prostora arbitrarnom odlučivanju, bez jasno utvrđenih kriterija za određivanje granica i što može, a što ne, biti proglašeno pomorskim dobrom? Hoćete li mijenjati i taj dio prijedloga? Kada će biti točno utvrđene i ucrtane granice pomorskog dobra?

– Smjernice za utvrđivanje granica pomorskog dobra su prvi put uopće unesene u Prijedlog ovog zakona. Naša obala je toliko raznolika da je teško kroz zakonodavni akt popisati sve situacije koje se pojavljuju na terenu.

Želimo stati na kraj nelegalnoj gradnji na obali i takvim lošim praksama, kaže Oleg Butković / SnimioDavor Puklavec/PIXSELL

Sektor za nadzor

Kad smo kod nadzora, on će velikim dijelom biti prebačen iz nadležnosti lučkih kapetanija u nadležnost lučkih uprava i jedinica lokalne samouprave koje u velikom broju slučajeva, posebno u manjim mjestima, ne raspolažu niti dovoljnim brojem stručnih kadrova, novcem ni materijalnim sredstvima za učinkovit nadzor. Kako i u kom roku riješiti taj problem?

– I u saborskoj raspravi rekao sam kako je jedan od prvih ciljeva ovog zakona zaštita pomorskog dobra. Želimo stati na kraj nelegalnoj gradnji na obali i takvim lošim praksama. Zato smo propisali puno veće kazne i za sve nelegalne graditelje, za sve one koji gospodarski koriste pomorsko dobro bez koncesije ili dozvole, i tu govorimo o kaznama do 130 tisuća eura.

Osim toga, uz naše inspektore pomorskog dobra u lučkim kapetanijama, ovlasti za nadzor imali bi i redari jedinica lokalne samouprave, a kao dodatan mehanizam nadzora u Ministarstvu ćemo osnovati i poseban sektor za nadzor nad pomorskim dobrom. Taj sektor će u koordinaciji s lokalnom samoupravom i DORH-om koordinirati sve akcije nadzora.

Postoje li projekcije koliko će koštati stručno osposobljavanje onih koji će nadzirati provođenje zakona, kao i njihovo opremanje vozilima, plovilima i drugim tehničkim sredstvima? Tko će ta sredstva osigurati, odakle i u kom roku?

– Teško je u ovom trenutku reći precizan iznos. Kad zakon bude donesen trebat će donijeti i uredbu i niz pravilnika koji će to sve detaljnije propisati.

Jedinice lokalne samouprave će, prema prijedlogu, odlučivati o dozvolama za korištenje pomorskog dobra, koje će zamijeniti dosadašnja koncesijska odobrenja. Zašto bismo trebali očekivati da će se tu stanje promijeniti nabolje, jer gradovi i općine su i do sad davali koncesijska odobrenja pa imamo nered i zloupotrebe pomorskog dobra na svakom koraku?

– Cilj je cijeli postupak korištenja pomorskog dobra i davanja dozvola učiniti transparentnijim. Prvo kroz donošenje Plana upravljanja pomorskim dobrom kroz javno savjetovanje što do sada nije bio slučaj, a omogućit će da građani direktno sudjeluju u odlučivanju o tome koji će se dijelovi pomorskog dobra i na koji način koristiti u gradovima i općina u kojima žive.

Drugo, koncesijska odobrenja do sada su se davala po principu tko prije podnese zahtjev dobije odobrenje. To se ukida i daju se dozvole po provedenom javnom natječaju i to na pet, a ne kao do sada na godinu dana. Mislim da je transparentnost velik iskorak i pozitivan smjer za sprečavanje bilo kakvih zlouporaba.

Veće kazne za devastaciju

Dio javnosti smatra da je prepuštanje jedinicama lokalne samouprave da odlučuju o korištenju pomorskog dobra jednako angažiranju lisice da čuva kokoši, s obzirom na to da su općinske i gradske vlasti često i same bile inicijator nedopuštenih devastacija pomorskog dobra, poput nasipavanja mora i uništavanja kamenih obala za stvaranje umjetnih plaža ili su pogodovale pojedincima ili barem žmirile na oba oka u slučajevima devastacija i zlouporabe pomorskog dobra. Tko će njih nadzirati?

– Nadzirat će ih Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture, odnosno inspektori pomorskog dobra. Propisane su kazne i do 6 tisuća eura za izvršno tijelo jedinice lokalne samouprave u slučajevima ako propuste štititi pravo na opću upotrebu pomorskog dobra, ne spriječe nezakonito postupanje i druge slučajeve koji su predviđeni u Prijedlogu zakona.

Prijedlog predviđa izricanje kazni do 130 tisuća eura za devastaciju pomorskog dobra. Tko će ih biti ovlašten izricati i hoće li se kažnjeni moći žaliti i kome?

– Kazne će izricati inspektori pomorskog dobra i povjerenstvo za prekršaje u kapetanijama. Postoji mogućnost žalbi na Sudu budući se i izriču sukladno Zakonu o prekršaju.

Hoće li u slučaju žalbi sve skupa pasti na poslovično sporom i neučinkovitom pravosuđu? Prekršitelji postojećeg Zakona o pomorskom dobru i do sad su računali, s pravom, na nefunkcioniranje sustava, zašto ne bi i ubuduće, ako bude donesen novi zakon?

– Sve ovo što sam naveo, od većih kazni do boljih mehanizama zaštite i osnivanje posebnog sektora za nadzor trebalo bi osigurati da se svaki pokušaj devastacije pomorskog dobra na vrijeme primijeti, prijavi pa tako i spriječi. Ne možemo mi niti smijemo utjecati na rad sudova.

Prijedlog predviđa uklanjanje svih nelegalno izvedenih zahvata na pomorskom dobru nakon 2011. godine. Zašto baš od te godine?

– Te je godine provedeno snimanje Republike Hrvatske i oslanjamo se na digitalne ortofoto karte Državne geodetske uprave koje su izrađene na temelju tog snimanja. Činjenica je da su se u prošlosti događala nasipavanja mora i mi danas imamo situaciju da se na takvim nasipima nalaze autobusni kolodvori, nogometna igrališta, dosta toga što u biti služi lokalnoj zajednici.

Pa s jedne strane želimo riješiti pitanje takvih nasipa koji nisu ni katastarski evidentirani, a s druge spriječiti nezakonita nasipanja. Dakle, ne radi se ni o kakvoj legalizaciji nezakonite gradnje na pomorskom dobru, već o uređivanju zatečenog stanja i stavljanja pomorskog dobra u funkciju opće upotrebe.

Jesu li već utvrđeni svi takvi zahvati? Koliko ih je? Tko će podmiriti troškove njihova uklanjanja, budući da je u većini slučajeva počinitelj službeno nepoznat? Koji je rok za njihovo uklanjanje?

– Ima takvih primjera diljem obale. Prijedlog zakona tu kaže da se granicom pomorskog dobra dio takvog nasipa može isključiti iz pomorskog dobra ako ne služi moru i ne predstavlja pomorsko dobro, upiše kao vlasništvo RH kako bi se mogli riješiti imovinsko-pravni odnosi.

One nasipe koji su nezakonito nastali nakon 2011., zakon tretira kao more i moraju se ukloniti i to o trošku jedinice lokalne samouprave. Ipak, daje im se mogućnost kroz donošenje prostornog plana, da u roku od dvije godine od stupanja zakona na snagu, zadrže nasip u prostoru i on je tada u cijelosti pomorsko dobro.

Očekujete li da će Prijedlog zakona biti izglasan u Saboru, hoće li vaši koalicijski partneri dići ruku za izglasavanje?

– Da, vjerujem da je zakon dobar, napravljen u najboljoj vjeri i s ciljem i zaštite pomorskog dobra i uređenja na cijeloj obali, ali i ono što ljude najviše brine, bez ograđivanja plaža i bilo kakve privatizacije pomorskog dobra.

Pred nama je još jedna rasprava u Saboru i sve što bude kvalitetan prijedlog da se zakon doradi, doradit će se, ne mislimo da smo najpametniji i ne bježimo od prijedloga koji mogu pridonijeti tome da imamo najbolji mogući zakon. Pomorsko dobro je jedino opće dobro i takvo će i ostati, a naša zadaća je očuvati ga i za one koji će doći nakon nas.