Jedan je od simbola 90-tih, a njegova riječ ima ogromnu težinu: 'Hrvatska je uzor mnogima...'

Osamdesete i devedesete bila su zlatna desetljeća rumunjskog nogometa. Personifikacija uspjeha bila je Steaua koja je 1986. osvojila Ligu prvaka, a par godina kasnije je opet došla do novog finala. Na velikoj sceni je bio prisutan i Dinamo Bukurešt, s kojim je uspješnu priču gradio i karakterni veznjak Ioan Lupescu, koji je s tim klubom osjetio slast igranja polufinala Kupa pobjednika kupova, što je rezultiralo i njegovim transferom u Bayer iz Leverkusena. Lupescu je u Bundesligi stjecao prijeko potrebno iskustvo za međunarodnu scenu, na kojoj je Rumunjska eksplodirala 1994., kada su uz Bugarsku i Švedsku bili hit Mundijala. Zadnja stanica Rumunja u Americi bilo je četvrtfinale i poraz od Švedske na penale, ali malo tko može osporiti tvrdnju da su tada bili momčad koja je demonstrirala najljepši nogomet.

– Prošlo je više i od 30 godina od tog prvenstva u Americi, a ljudi i dalje pamte taj turnir iako je prošlo toliko vremena. Nedavno smo u Bukureštu organizirali revijalnu utakmicu u čast toj generaciji, gdje su nastupile i svjetske zvijezde, a fascinantno je da je stadion bio rasprodan do zadnjeg mjesta. To Svjetsko prvenstvo u SAD-u bilo je sjajno za nas. Igrali smo dobar nogomet, poraženi smo samo jednom u regularnih 90 minuta. Pobijedila nas je Švicarska 4-1 u Detroitu, što nas je malo spustilo na zemlju nakon uvodnog slavlja protiv Kolumbije, započinje Lupescu za naš list.

– Kada smo pobijedili Kolumbiju mislili smo da smo najbolji, no poraz protiv Švicarske pozitivno je utjecao na nas. U nokaut fazi izbacili smo Argentinu (3-2) u utakmici koja se smatra najboljom na tom turniru. Nije bilo lako igrati protiv Kolumbije, SAD-a i Argentine na stadionu Rose Bowl u Pasadeni, jer su njihovi navijači uvijek bili brojčani nadmoćniji na tribinama, ali to nas je još više motiviralo. Protiv Argentine smo igrali drukčije nego u ranijim utakmicama, naš je trener prepoznao slabosti u njihovoj igri. Pritiskali smo ih, stvarali smo šanse, a iako smo se za njih pripremali na jedan način, tijekom utakmice smo napravili promjenu koja ih je iznenadila. Cijela država je slavila pobjedu nad Argentinom, ulice su bile prepune ljudi u kasnim noćnim satima, što je bilo uistinu nevjerojatno, ističe Lupescu, koji je za Rumunjsku nastupio i na Mundijalu 1990., Euru 1996. i Euru 2000.

Počasni predsjednik Dinama Bukurešta

U Belgiji i Nizozemskoj je Rumunjska bila smještena u skupinu smrti s Portugalom, Engleskom i Njemačkom, no Lupescuova reprezentacija nije pokazala strah, osvojivši drugo mjesto u direktnom obračunu s Tri Lava u trećem kolu. Završilo je 3-2 za Rumunje, koji su Engleze pobijedili i dvije godine ranije u Francuskoj.

– Nismo se bojali Engleske. Igrali smo odlično protiv jačih reprezentacija, posebno protiv momčadi sa sjevera Europe. Imali smo momčad koja je tehnički potkovana, a iako su Englezi imali dobru ekipu, nije bio problem igrati s njima. Više smo se mučili s Italijom (koja je Rumunjsku izbacila na Euru) i Francuskom, koje su u to vrijeme imali talentirane, ali i fizički čvrste igrače, kaže Lupescu. Kratko smo se prebacili na klupski plan, gdje je Lupescu također ostvarivao vrhunske izvedbe za Dinamo Bukurešt, Bayer i Borussiu Monchengladbach. Brzo se naš sugovornik adaptirao i na njemačke prilike.

– Dinamo Bukurešt je osamdesetih bio jedna od najboljih momčadi u Rumunjskoj, bili smo uspješni i u europskim natjecanjima. To je desetljeće bilo najbolje u povijesti rumunjskog klupskog nogometa, jer smo svako dvije godine dolazili do europskih polufinala. Tu sam stjecao iskustvo, no Bundesliga je ipak bila nešto drugo. Treba napomenuti kako je tada u Njemačkoj bilo dozvoljeno imati dva ili tri stranca u momčadi, što je potpuna suprotnost od današnjih pravila. Meni je bilo bitno da sam kao 21-godišnjak došao u odličnu grupu u Bayeru, a adaptirao sam se brzo. Njemački jezik sam znao od početka, išao sam u njemačku školu u Rumunjskoj, a ukupno sam u Bundesligi proveo osam godina, rekao nam je Lupescu, koji je trenutno počasni predsjednik Dinama iz Bukurešta, kluba gdje odličan posao radi hrvatski trener Željko Kopić.

Hrvatska – uzor

Lupescu smatra da se od hrvatske reprezentacije mnogo toga može naučiti, a istaknuo je i važnost novog stadiona za Dinamo iz Bukurešta.

– Dinamo Bukurešt će napokon dobiti novi stadion i sportski park u središtu grada. Pomažem klubu koliko god mogu i konačno ćemo dobiti novi stadion, što je sjajno za razvoj kluba, u kojemu trener Željko Kopić radi odlično. Nadam se da ćemo završiti u top 3 ove sezone. Što se tiče Hrvatske, ona nam može biti uzor u sportu općenito, ne samo u nogometu. Imate jednu od najboljih nogometnih reprezentacija na svijetu, a mnoge se države moraju ugledati na Hrvatsku u smislu razvoja nogometnih igrača, zaključuje, Lupescu.