Osvojio je Ligu prvaka, a radi u klubu u kojem je Zadranin legenda: 'Volim hrvatski mentalitet'

Monacova nogometna škola radi punom parom. Kroz nju su prošli svjetski prvaci s Francuskom Thierry Henry, Emmanuel Petit, Lilian Thuram, Kylian Mbappe i David Trezeguet, ali i biseri poput Auréliena Tchouaménija, Eliesseja Ben Seghira, Maghnesa Akliouchea te Benoît Badiashilea. Kneževi su jedno vrijeme bili orijentirani prema skupim zvijezdama poput Radamela Falcaa, Jamesa Rodrigueza i Joao Moutinha, no brzo su pažnju prebacili ka stvaranju istih, a u tome im ide jako, jako dobro. U omladinskom pogonu kluba u kojem je status ikone zaradio Danijel Subašić trenutno radi bivši bek, Djimi Traore, koji je šef stručnog stožera Monacove Elitne Skupine (U-21 momčad) od ljeta 2024. godine. To je označilo povratak Traorea u klub koji je predstavljao od 2009. do 2011. godine, a ovako je ovaj bivši reprezentativac Malija za naš list sumirao svoju trenersku, ali i cjelokupnu filozofiju Monaca.

– Nogomet je moja strast, odrastao sam uz njega i čim sam završio karijeru odmah sam otišao u trenerske vode. Volim razvijati mlade igrače i pripremati ih za seniorski, a naučio sam puno kroz svoju karijeru jer imam iskustva iz raznih zemalja. Trenersku karijeru počeo sam u Sjedinjenim Američkim Državama, bio sam asistent u Seattle Soundersima šest godina, a onda se poželio rada s mladim igračima pa sam tako završio u Right To Dream akademiji. Potom je došla ponuda iz Monaca, kluba u kojem sam igrao, što sam smatrao idealnom stepenicom za napredak. Što se tiče vlastite trenerske filozofije, volim da je moja momčad agresivna na lopti, organizirana, da osvaja loptu visoko i da kontrolira stanje na terenu, započinje Traore.

– U Francuskoj imamo talentirane igrače, sjajne skaute, a u Monacu imamo definiranu disciplinu za mlade igrače. Najbolji uvijek završe u prvoj momčadi, ističe naš sugovornik.

FOTO: AS MONACO

Legenda Liverpoola

– Tijekom igračkih dana, Traore je s Monacom prolazio kroz težak period. Kneževi su u njegovoj posljednjoj sezoni ispali u Ligue 2, a tada je i pretrpio tešku ozljedu koja ga je na duže vrijeme udaljila s terena.

– U Monaco sam došao u sezoni 2009-10 kada je trener bio Guy Lacombe, s kojim sam radio u Rennesu. Radilo se o besplatnom transferu, a kao iskusan igrač imao sam ulogu mentora mlađim igračima. I prva sezona bila je vrlo dobra, a igrali smo i finale francuskog Kupa kojeg smo izgubili od PSG-a. No sljedeće godine sam se ozlijedio, trener je smijenjen, a Monaco je skliznuo u borbu za opstanak. Nažalost, na kraju smo ispali, ali kroz te dvije godine sam dosta naučio o sebi, stekao sam dosta prijatelja, što mi je također bio važan faktor pri odluci o povratku u Monaco.

Iako je Traore još nosio dresove Lavala, Charltona, Lensa, Portsmoutha, Rennesa, Birminghama, Marseilleija i Seattle Soundersa (gdje je zabio jednu nevjerojatnu golčinu), ono po čemu ga navijači najviše pamti je staž u Liverpoolu, za koji je odigrao 141 utakmicu, postigavši jedan pogodak. Bio je standardni član postave Gerarda Houlliera u sezoni 2002-03., a iako je bio na izlaznim vratima Anfielda 2004. godine, novi trener Rafael Benitez odlučio ga je zadržati, kontinuirano mu ukazujući povjerenje. Španjolski trener je prepoznao kvalitete Traorea, a ovaj mu je to vratio na najbolji mogući način – u finalu Lige prvaka 2005. protiv Milana. Traore je na Ataturku proveo svih 120 minuta plus raspucavanje u kojem su Redsi potvrdili čuveni preokret za peti naslov prvaka Europe, junački spasivši Engleze fantastičnim čišćenje s crte šuta Andriya Shevchenka.

FOTO: AS MONACO

“Volim hrvatski mentalitet”

– Na ljeto 2004. bio sam na prekretnici, nisam bio starter i zbog toga sam htio otići negdje gdje ću igrati, no Benitez mi je onda obznanio da sam u njegovim planovima. Dao mi je povjerenje, dobro sam trenirao, a to je Rafa volio. Uvjerio me da sam mu potreban, a ja sam odgovorio na pravi način. U Ligi prvaka imali smo pozitivan momentum, bili smo underdozi u većini nokaut utakmica, no u finale smo stigli puni samopouzdanja. Nismo primali puno golova, no nakon 3-0 bilo je jako teško se oporaviti. Benitez me u poluvremenu htio zamijeniti, no netko se ozlijedio pa sam ostao na terenu, a trener je promijenio taktiku. To se isplatilo, zabili smo tri gola u šest minuta, a onda smo bili uspješniji na penalima za peti naslov europskog prvaka, govori nam Traore. Za kraj, pitali smo kakav je odnos imao s hrvatskim suigračima, Igorom Bišćanom u Liverpoolu i Jerkom Lekom u Monacu.

– Uvijek sam imao dobar odnos s Hrvatima. Bišćan je sjajan tip, fantastičan profesionalac, donio je nešto novo u Liverpool, a to je da je imao osobnog nutricionista, koji mu je pomogao da ostane fit. Kada sam igrao uz njega, uvijek je bio pouzdan, a nije bilo lako stranom igraču doći u Liverpool i nametnuti se. Zadranin Jerko Mikulić danas je kineziterapeut Monaca, a igrao sam i s Jerkom Lekom u Monacu. Volim hrvatski mentalitet, to su igrači koji nikada ne odustaju i koji su kvalitetni, zaključuje Traore.