Izrazili su bojazan da će i ovaj zakon nastaviti negativne procese u prostoru. U prilog tezi da je zakon nekvalitetno izrađen, kažu, jest činjenica da je struka u javno savjetovanje poslala čak 1700 primjedbi.


Na okruglom stolu, na kojem je i sam sudjelovao, ministar Branko Bačić izrazio je uvjerenost da se Zakonom itekako štiti prostor te da je nađena prava mjera i balans između zaštite prostora i gospodarskog razvoja.




Najviše polemika i kritika odnosilo se na urbanistički projekt kojem se daje, rekli su arhitekti i urbanisti, prevelika moć, koji derogira prostorne planove i praktički se jedinicama lokalne samouprave naređuje da s urbanističkim projektima usklade svoje prostorne planove.


“Slažemo se da treba ubrzati proceduru, ali ne treba narušiti hijerarhiju planova, vi da biste ubrzali proceduru, uvodite nered i da bi se dobilo to ubrzanje mora se uništiti cijeli sustav planiranja”, rekao je, među ostalim, Krunoslav Šmit s Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu.




Gorana Ljubičić iz Zavoda za prostorno planiranje Primorsko-goranske županije tvrdi da urbanistički plan može biti dobar provedbeni akt, ali da je upitno da urbanistički projekt primjenjujemo protivno prostornim planovima.


Jakopec: Zabrinjava mogućnost građenja izvan građevinskog područja


“Je li prihvatljivo graditi sunčane elektrane ili priuštivo stanovanje bez prostornog plana, jesmo li time otvorili Pandorinu kutiju i da se svakih par godina širi ono što se može graditi bez prostornog plana”, upitala je.


Ministar Bačić odgovorio je da urbanističkim projektom samo žele ubrzati gradnju, ali da se pri tom ne preskoči ništa bitno za očuvanje prostora. Istaknuo je i kako urbanistički projekt spaja tri procesa u jedan.


“Spomenuli ste sunčane elektrane, solari se postavljaju sukladno prostornim planovima u 90 posto slučajeva. Mogu se mimo prostornih planova postaviti primjerice na saniranim odlagalištima otpada ili šljunčarama. Nema tog zakona koji rješava sve probleme, inače bi bio na 15 tisuća stranica. Zato ćemo imati arhitektonske politike i smjernice za prostorno uređenje da se ne događaju devijacije”, uvjeravao je ministar.


Sandra Jakopec iz Hrvatske komore arhitekata rekla je da su kao komora inzistirali na strateškom planiranju i da je problem novog zakona to što nema hijerhije u planovima kako bi se prostor sagledavao cjelovito. Ono što također izaziva zabrinutost, ističe, mogućnost je građenja izvan građevinskog područja. I drugi su upozoravali na problematiku priuštivog stanovanja i mogućnost širenja građevinskog područja. Spominjale su se u tom smislu i EU direktive s kojima će se priuštivo stanovanje morati uskladiti, a direktive prednost daju kompaktnosti gradova i obnovi postojećih područja, a ne novom širenju.


Arhitekt i urbanist Borislav Doklestić tvrdio je da se Zakonom investitorima dopušta da interveniraju u prostor. Upozorio je da će grad ostati bez mogućnosti da usmjeri razvoj jer će se jedan investitor pojaviti u jednom dijelu grada, drugi u drugom, treći u trećem i prisiliti grad da reagira na svim tim lokacijama i opremi ih kroz urbanistički plan uređenja. Ako nema UPU-a, poručio je ministru, “vi ćete mu dati građevinsku dozvolu”.


“Jeste li protiv investitora?”, uzvratio mu je Bačić tvrdeći da nitko ne može ići protiv namjene prostornog plana.


Arhitekti i urbanisti zaključili su da zakon u ovom obliku nije spreman jer osim problematike urbanističkog projekta koji mijenja prostorne planove, sadrži i nerazrađene mehanizme priuštivog stanovanja, da postoji rizik disperzije izvan postojećih građevinskih područja i da struka nije imala mogućnosti pomoći u kreiranju sadržaja zakona, pa su od ministra tražili odgodu.


Bačić je poručio da razumije strahove, ali da će Zakon donijeti, a dijalog sa strukom nastavit će kroz donošenje arhitektonskih politika i smjernica. Dodao je i da je moguće da se zakon promjeni u dogledno vrijeme “kada vidimo koliko su strahovi opravdani i kako će se zakon reflektirati na cijeli prostor”. Zakon u bitnome uređuje, čuva prostor i diže ga, rekao je, na višu razinu od postojećeg.