Odgodu Vijeće traži zbog niza uočenih nedostataka, manjkavosti i otvorenih pitanja koja bi, po njegovu stručnom mišljenju, mogla imati značajne posljedice na prostorni razvoj Hrvatske.




Premijeru stoga predlaže obustavu postupaka donošenja triju zakona, njihovo vraćanje “u postupak širega i dubljega stručnog usuglašavanja” te “otvaranje vremenskog okvira za stvarno, a ne formalno javno savjetovanje”.


Time biste omogućili da se utemeljene primjedbe ugrade u tekst zakona i da se potakne oblikovanje jasne nacionalne vizije hrvatskoga prostora u dugoročnom interesu Republike Hrvatske i svih njezinih građana, stoji u pismu Plenkoviću koje potpisuje predsjednik Vijeća, akademik Nikola Bašić.


Predloženi zakoni ne daju odgovor na ključno pitanje – kako očuvati i razviti identitet hrvatskog prostora


Akademijino Vijeće u obrazloženju navodi da prijedlog zakona o prostornom uređenju ne daje odgovor na ključno pitanje – kako očuvati i razviti identitet hrvatskoga prostora kao zajedničkog dobra u uvjetima tržišne ekonomije.


Zakon koji bi trebao štititi prostorni integritet Hrvatske ne počiva na temeljnim vrijednostima propisanim Ustavom jer ne štiti prostor od stihijskih pritisaka koji ozbiljno ugrožavaju dugoročnu održivost prostora i zajednice, naglašava Vijeće.


Također smatra da predloženi zakon ne prepoznaje nužnost rekultivacije zapuštene prirodne i kulturne baštine, rekvalifikacije degradiranih krajolika i izgrađenih prostora, suzdržavanja od građevinskih intervencija u područjima primarne prirode te zaštite pretvaranja cjelokupnoga nacionalnog prostora u građevinsko zemljište isključivo na temelju vlasničke legitimacije.


Smatra i da javna rasprava provedena putem e-savjetovanja nije ispunila svoju svrhu, nego je pokazala, kako stoji u pismu, da komentari stručnjakā, znanstvenih institucija, profesionalnih komora i građana nisu dobili odgovarajuću pažnju, da je zanemaren duh transparentnoga, demokratskoga i uključivoga dijaloga te da su u procesu oblikovanja konačnoga teksta zakona veći utjecaj imali mediji, nego stručnjaci i institucije zadužene za skrb o prostoru.


“To je javnu raspravu učinilo formalnom i neuspjelom. Stoga je njezin sadržaj potrebno ponovno razmotriti i uključiti meritum primjedaba u proces dorade Zakona”, poručuje Znanstveno vijeće za turizam.


Ne dovodimo u pitanje odgovornost i dobre namjere resora koji su izrađivali zakone, dodaje Vijeće. “Međutim, iskustvo brojnih stručnjaka i institucija poklapa se u ključnom upozorenju – bez jasne, široko prihvaćene nacionalne vizije prostornog razvoja – koja prethodi zakonu – svi tehnički mehanizmi i proceduralna rješenja ostat će nedovoljna i neprimjerena izazovima koji su pred Hrvatskom”, naglašava.


Zakon koji ne počiva na jasnim ciljevima i vrijednostima ne može biti djelotvoran, a zakon koji se oblikuje i pod partikularnim pritiskom interesnih skupina može dugoročno proizvesti tešku i nepovratnu štetu, upozorava Vijeće.


Napominje i da su stalan demografski pad, turističko-nekretninski pritisci, prodor spekulativnoga kapitala, rast regionalnih nejednakosti, degradacija okoliša i krajolika, posebno obalnog pojasa kao prostora višestrukih kontakata i konflikata, te postupna privatizacija zajedničkih dobara “procesi na koje snažna, moderna i pravedno oblikovana zakonska rješenja moraju odgovoriti”.