MISTO MOJE (31) Briševo je mjesto za poželjeti, nitko iz njega ne odlazi, doseljavaju mladi ljudi

Tek nekoliko kilometara sjeverno do Zadra, od Mazije prema Murvici smjestilo se Briševo. Mjesto je to u kojem zadovoljno žive mnoge obitelji starosjedioca i doseljenika kojih ima sve više. Inače, Briševo je u sastavu općine Poličnik koja slovi za jednu od najuspješnijih u Zadarskoj županiji, pa tako ni ne čudi da je uz to, s obzirom na geografski položaj, blizinu grada i plodnu zemlju privlačno sve većem broju mladih obitelji.

Grusi – stara jezgra

Tako smo i mi odmah po dolasku, naišli na jednog doseljenika koji je potencijal Briševa prepoznao još prije 20 godina, kada je kako nam kaže, pobjegao iz grada. Imali smo sreće, naletjeli smo na povjesničara koji nam je kazao kako je sve počelo u jednom malom zaseoku – Grusi, staroj jezgri Briševa. Grusi se prvi put spominju u 11. stoljeću, a na nekoliko lokaliteta u selu su ostaci rimskih kamenih građevina što potvrđuje povijesni značaj ovog kraja.

– Domaći ljudi zaseok Grusi zovu Staro Briševo, jer nije Briševo bilo niti u začeću kad je zaseok Grusi postojao. Onda su došli Turci i rušili, al nikad ga nisu osvojili. Inče, ja sam pobjegao iz grada na selo, i to prije dvadeset godina. Zadovoljan sam jako, a kako sam povjesničar zasadio sam i 101 maslinu u čast hrvatske akademije. Znate, akademijin znanstveni broj je 101… kazao nam je profesor Milko Brković, nekadašnji voditelj Pomorske zbirke Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zadru.

Za Briševo su nam mještani kazali da je ime dobilo prema tome kako bura ovdje briše sve pred sobom, što nam je potvrdio i naš povjesničar, iako je kroz smijeh dodao i da se možda zove Briševo jer su zbrisali iz zaseoka Grusi. Bilo kako bilo, iz Briševa danas rijetki odlaze.

Anka Romić i Jagoda Stojak koje smo sreli nakon mise u crkvi Gospe od Ružarija, to su nam i potvrdile. Istaknule su nam da se selo sve više mijenja, gradi se i doseljavaju nove obitelji iz grada, ali i šire.

– Ljudi se ovdje, za razliku od drugih mjesta, skupljaju i druže… Tu im je kafić, a tu boćalište, dovoljno za dobro društvo. Sastaju se i u Lovačkom društvu, sve u svemu, jedna lijepa skladna zajednica, ponosno nam govori Jagoda Stojak, Briševljanka koja se udala u Vrsi, ali od Briševa se odvojiti ne može pa tako nedjeljom dolazi na misu.

Ivan Bulić

Povijest crkve

Inače, župna crkva Gospe od Ružarija sagrađena je 1866. godine za župnika Jurja Jeličića. Temeljito je obnovljena 1986., a posvetio ju je 28. lipnja 1987. zadarski nadbiskup Marijan Oblak. Tijekom Domovinskog rata bila je teško oštećena i obnavljana, zadnji put 5. kolovoza 1995., kada je na crkvena vrata postavljen novi zvonik. Danas, kazuju nam mještani, nakon smrti njihova svećenika Zvonimira Ćorića, svetu misu drži svećenik iz Slovačke kojim su, napominju, jako zadovoljni. Mještani nam pričaju kako je u Grusima i stara crkva i groblje, dok im je novo groblje uz cestu. Staru župnu crkva Gospe od Ružarija u Grusima mještani su sami podigli, a prema sačuvanim glagoljskim natpisima, obnovljena je 1750. godine. Do 1808. u njoj je djelovala bratovština Gospe od Ružarija. Godinama je bila u lošem stanju, a obnovljena je 1993. godine.

U Briševu, života ima u selu i oko njega. Naše sugovornice nam kazuju kako često čuju fazane kako pjevaju, a ima i zečeva, i u šumi čagljeva i lisica.

– Ovdje smo u prirodi, sve je zeleno, sve je na okupu, tiho je, mirno je… imamo školu, imamo vrtić, dućane, ništa nam ne fali. A ako nam što i treba, grad nam je blizu. Osim toga, imamo u Murvici dosta centara. Ljudi se bave sa svim i svačim, imamo poljoprivrednika, poduzetnika, ima kuća za odmor.. Naspram prije, preko ljeta imamo dosta turista jer danas ljudi žele tišinu, mir…, kazuje nam Romić.

Ante, Angela, Monika, Dražen i Ivana

Obrađena polja

Briševo danas broji oko 750 stanovnika, a prezimena koja ćete najčešće čuti su Jusup, Jurlina, Butić, Botunac, Ćustić, Vrlika, Katalinić, Grabovac, Romić, Šestan, Kovačević, Milin, Rončević, Glavan, Samardžić, Surać, Tikulin, Zrilić, Žilić… A, ako pogledate kartu Briševa, sigurno će vam upasti u oko obrađena polja sa sjeverne strane naselja, a ako se provozate selom naići ćete na brojne natpise koji vas mame na štandove sa svježim voćem i povrćem. Od kasnih rajčica do pravih jesenskih tikava, svega se nađe za putnike namjernike. Osim štandova s voćem i povrćem, u selu imaju nekoliko rasadnika, autopraona, dvije trgovine te društveni dom u centru sela, u zgradi u kojoj se nalazi i kafić. Na terasi kafića, nedjeljno sunce upijali su prijatelji, dvije obitelji Surać, koji su nam ponosno kazale kako dolaze iz zaseoka Grusi, koje osim što je povijesni lokalitet ima i najljepše zalaske sunca.

– Imamo jako dobar položaj, sve nam je nadohvat ruke, svima. Mlade obitelji imaju vrtić i školu, grad je blizu, plaže su nam blizu. Sve nam je nekako blizu i to je zbilja velika prednost, kazao nam je Dražen Surać. Vozeći se kroz selo, zamijetili smo dosta betonskih širokih »ležećih policajca« što bi kako nam kažu, trebalo prorijediti i osigurati neke suvremenije metode usporavanja prometa kao što su kamere za brzinu. Primjećujemo kako kroz selo imaju uređen nogostup, djeca se voze biciklima i druže u centru gdje je smještena i škola i crkva. Jedino je, kažu nam, vrtić na granici s Murvicom.

Obitelj Dražena i Ivane Surać, jedna je od onih koji su otišli iz Hrvatske, ali su se i vratili.

– Primijetio sam da mladi više ni ne odlaze odavde. Mi smo otišli početkom 2003, kad je bilo jako teško. Mi smo dakle išli u neko drugo vrijeme, a moja supruga koja je odrasla u Australiji uvijek kaže da ima osjećaj da nikad nigdje drugdje nije ni živjela, kazao je Dražen dok Ivana dodaje kako su to totalno dva različita svijeta, a danas bi uvijek birala ovaj, mirniji svijet.

Anka Romić i Jagoda Stojak

Kuće za odmor

Ante Surać i njegova žena Angela, već 12 godina se bave uzgojom trešanja.

– Imao sam oko 120 komada, ali se nešto posušilo pa je ta brojka pala na 80. Već dvanaest godina se bavim ovim, po uzoru na oca, kazao nam je Ante Surać koji je, kako nam kažu, ipak jedan od rijetkih mladih ljudi koji se bave poljoprivredom. Dosta obitelji, bavi se turizmom, pa tako u selu niče i sve veći broj kuća za odmor. Hodajući prema vrtiću, nailazimo na neke od tih kuća za odmor, na oglase za ekstradjevičansko maslinovo ulje i na oglase za prodaju zemljišta. U šetnji po selu nailazimo i na Ivana Bulića, koji nam potvrđuje već rečeno – Briševo je mjesto za poželjeti!

– U Briševu nam je super… jako je pristupačno, za 10 minuta smo u gradu i to je najveća prednost ovog sela. Ovdje se dosta ljudi bavi poljoprivredom, ima dosta štandova, mladi su ljudi ostali ili se vraćaju ako su otišli. Puno je bolji život ovdje nego u gradu… svatko ima nešto malo zemlje, nešto se i posadi. Doseljavaju nam i ljudi iz grada, kupuju poljoprivredna zemljišta, ali i građevinska, kazao nam je Ivan Bulić također istaknuvši kako su prava zajednica koja se druži. Posebno su aktivni za vrijeme maškara.

– Mladi su osnovali jednu udrugu, tako da organiziraju neka događanja, a sačuvali su i naše tradicionalne maškare, točnije, odlazak po kućama u selu uz muziku. Mladi su srećom, stvarno dosta preuzeli stvar u selu, kazao je ponosno Bulić.