Evo što trebate napraviti ako vas ubode otrovna riba

Među otrovnim ribama Jadrana najviše je onih kod kojih se opasnost krije u bodljama. To su svi pauci, škrpine i škrpuni, žutulje golubovke, golubanke, golupke i kokotići, ali i ribe poput kostoroga, bežmeka, psa kostelja i kostelja vlastelina.

Kod navedenih skupina i vrsta potvrđen je otrovni aparat koji je vezan uz tvrde perajne šipčice, bodlje na glavi i škržnim zaklopcima ili pak samostalne bodlje uz repnu peraju. Ipak, otrovnost i posljedice uboda nisu kod svih vrsta iste.

Dok kod uboda nekih vrsta, poput pauka, ishod može biti i koban, kod drugih vrsta, poput primjerice šaruna, ubod je tek jako bolan, ali zapravo bez ikakvih posljedica.

A baš kao i svi pauci, tako i sve ribe iz porodice Scorpaenidae imaju otrovne bodlje.

Premda je ubod ovih riba znatno manje opasan nego ubod pauka, nikako ne možemo reći da je bezazlen. Otrovne bodlje u riba iz ove obitelji nalaze se na prvoj leđnoj i podrepnoj peraji kao i na škržnim zaklopcima.

Prilikom uboda, u ranu dospijeva i sluzavi omotač bodlji, što dodatno otežava stanje. Ako se mjesto uboda inficira, može doći i do težih komplikacija. Ipak, bol se najčešće smiri već nekoliko sati nakon uboda.

Bol nakon uboda na bodlje ovih riba je uvijek intenzivan, oštar, pulsirajući i zrakasto se širi od mjesta uboda.

Prva pomoć je kao i kod uboda pauka.

Dakle potrebno je neutralizirati otrov što se relativno lako može postići uranjanjem ili premazivanjem mjesta uboda s 10 postotnom otopinom amonijaka koja se u prikladnom pakiranju može kupiti u većini ljekarni, a nakon čega bol, pa i sve druge posljedice uboda najčešće potpuno nestaju.

Naravno, uvijek postoje nezgodna mjesta za tretiranje. Ubod ispod nokta je posebno problematičan jer amonijak teško može prodrijeti do mjesta uboda.

Ubodeno se mjesto može i zasjeći, te baš kao i kod zmijskog ugriza, istiskivanjem iz rane iscijediti što je moguće veću količinu krvi.

Važno je znati da su svi riblji otrovi termolabilni, što znači da gube toksičnost na višim temperaturama. Zbog toga se ubodeno mjesto može i termički tretirati, no tu postoji mali problem koji se zove prag bola, a koji se kod većine ljudi kreće oko 45ºC. Budući da bi se ubodeni dio tijela trebao uroniti u vruću vodu temperature od 50º do 60ºC te ga tako uronjenog držati 30 – 90 minuta jasno je da takav postupak uz bol uzrokovan ubodom nije nimalo jednostavan.

Mnogi ribolovci mjesto uboda spaljuju upaljačem, žarom cigarete ili prislanjanjem na vrelu ispušnu cijev motora.

Bez obzira za kakav se tretman odlučili, potrebno je što prije potražiti liječničku pomoć, a pogotovo ako se radi o više uboda.

Važno je napomenuti da su, iako vrlo rijetki, zabilježeni i slučajevi smrtnog ishoda nakon uboda škrpuna.