VJEROVALI ILI NE U Gorskom kotaru procvale banane! 'Rekli su nam tada da je potrebno...'

U prekrasnom vrtu obitelji Huberta i Jadranke Kruljac u Kupjaku procvala je – banana! Budući da je riječ o Gorskom kotaru i nadmorskoj visini višoj od 500 metara to itekako jest vijest. No, svi koji znaju tu obitelj i njihovu brigu o prekrasnom vrtu ispred kojeg stoje zapisani stihovi Ivana Gorana Kovačića »…i nitko da ne dođe do prijatelj drag«, i nisu pretjerano iznenađeni jer Jadranka i Hubert godinama uzgajaju najrazličitije cvijeće, voće i povrće. No, otkud banana u njihovom vrtu, pitamo Huberta, a on kaže da je sve počelo jednim terapijskim boravkom njegove supruge Jadranke u Topuskom.

Sadnica iz Topuskog

– Šećući tim mjestom uočili smo neobične cvjetove koje je supruga prepoznala kao cvjetove banane. Pokucali smo na vrata, upoznali se s ljudima i zamolili ih da nam daju koju sadnicu. Nakon toga smo 2021. godine tu sadnicu zasadili u veliku lončanicu i ja sam svakodnevno na nju pazio, a to nije lako jer banana treba doslovce deset litara vode dnevno.

Uz to, za nju su opasne niske temperature pa sam je u lončanici svaku zimu premještao u kuću. I eto, trud se isplatio jer nakon pune četiri godine brige imamo ne samo cvjetove, već i plodove malih banana. Naravno, ne mislimo mi banane prodavati ni na njima zarađivati, ali nas je cijeli taj proces uzgoja ispunio srećom i zadovoljstvom, posebno sad kad je procvala i kad smo pokazali da i u Gorskom kotaru, ako se vodi briga i posvećuje velika pažnja poslu, mogu roditi i banane, s ponosom govori Hubert koji nam je pokazao i ostali dio vrta u kojem već nekoliko godina uspješno dozrijevaju – naravno uz veliku pažnju – i limuni!

Ljubav i trud

Presretna je cvijetom banane i Jadranka Kruljac koja se itekako sjeća kad je iz Topuskog donijela prvu sadnicu.

– Rekli su nam tada da je potrebno sedam godina da banana procvate u ovim našim gorskim uvjetima. A nama je trebalo samo četiri godine! Naravno, to je zbog maksimalne pažnje i brige koju smo joj posvetili i koju posvećujemo i svim našim drugim brojnim biljkama i cvijeću. U našem vrtu imamo, primjerice, ginko bilobu koji rijetko uspijeva i ja ga u Gorskom kotaru nisam vidjela. Imamo i eukaliptus, cedar, limun, čempres, araukariju (čileanaska smreka)…

Neke od zasađenih vrsta uspijevaju u potpunosti (limun), nekima treba puno vremena (cedar), neke narastu do znatno manje visine no u prirodnim uvjetima (araukarija), ali uspijevamo s puno ljubavi i truda uzgojiti gotovo sve što pokušamo, govori Jadranka, dodajući kako će se sada prebaciti na sadnju i uzgoj božura.

Oboje, pak, ističu kako bi dio svojih sadnica najradije darovali!

– Ne prodali, već baš darovali jer nam nije cilj zarada, već širenje ljubavi prema biljkama, cvijeću i načinu suživota s prirodom. Zato, ako ima ljudi koji kad saznaju za nas požele raditi s ovim posebnim i egzotičnim sadnicama, samo neka nam se jave, poručili su Jadranka i Hubert Kruljac.