Donositelj tužnih vijesti Marijan Maroja o nezahvalnoj zadaći: 'To nisu bili laki trenuci...'

Pukovnik Marijan Maroja u vrijeme obrane Zadra bio je pomoćnik zapovjedniku 112. brigade za političku djelatnost. On je imao jako nezahvalnu zadaću da mora nečijoj majci, supruzi, sinu ili kćeri, priopćiti da su izgubili člana obitelji.

Netko je i to morao odraditi, da se koliko-toliko ublaži bol i da se zna da će taj čovjek biti dostojanstveno pokopan.

– To nisu bili laki trenuci – za familije posebno, a ni za mene koji sam nosio te vijesti… A u te sudbonosne dane, otkako su opkolili grad, bilo je dosta žrtava. Kad su počele operacije napada na grad, 13. rujna u naletu prema Islamu Latinskom, a sve u sklopu operacije zauzimanja Zadra, imali smo prvog našeg poginulog, Dinka Božićeva Diksija, i tada nam je teško ranjen Zoran Kovačević, koji je nakon tri dana preminuo. Prije dva dana otkriven je njihov spomenik u Islamu Latinskom, podsjeća se profesor Maroja, pa ističe da tada još na nivou države nije bila organizirana briga o obiteljima.

– Sve je to išlo preko naše brigade, i pogreb i sva organizacija – jer ne treba zaboraviti da je na ovom području poginulo puno ljudi koji tu nisu imali grobnice. Mi smo se trudili kao brigada da naši poginuli budu dostojno sahranjeni. Čak i u onim uvjetima mi smo uspjeli organizirati počasni plotun, pa i glazbu, i održati pozdravni govor i oprostiti se. A nakon toga smo brinuli o obiteljima, mnoge obitelji naših poginulih bile su izbjeglice, koje su morale napustiti svoje domove. Pokušali smo na svaki mogući način pomoći ženama i djeci, brigada je brinula o tome dok na nivou sektora i države nisu formirane službe, prisjeća se Maroja.

Tako su i 28. lipnja 1992. godine, povodom prve godine brigade, dok linija fronta ide po Musapstanu, Crnom i Babindubu, organizirali u Zatonu koncert i sve prihode od ulaznica podijelili udovicama poginulih branitelja, ovisno o broju djece.

Osim 112. brigade, obranu grada Zadra proveli su pripadnici 4. brigade i MUP – to su u to vrijeme bile jedine postrojbe na području Zadra, kako se prisjeća Maroja.

U obrani grada Zadra život su izgubila 23 vojnika i redarstvenika, stotine ranjenih i preko 20 poginulih civila. Samo kada je riječ o 112. brigadi, od početka akcije, dakle od 13 rujna do 8. listopada 1991. godine bilo je već 20 poginulih.

– Zadar nije bio samo opkoljen izvana, oni su na području grada imali vojarne, bilo je tu nekoliko tisuća vojnika unutar granica grada Zadra. Nama je posebno pomoglo to što smo 20. rujna osvojili Turske kuće na Smiljevcu, gdje se nalaze zgrade POS-a. Tu je bilo uskladišteno oružje zadarske Teritorijalne obrane, koju su oni bili oduzeli, i kad smo to oslobodili i došli do nekoliko tisuća pušaka, onda smo se imali s čime braniti, do tada smo imali vrlo malo oružja. Ali, oni su sami sebe plašili jer su u medijima govorili da u Zadru ima 20 tisuća ustaša, a nas je bilo daleko manje – ali dovoljno – sa srcem, da ih uspijemo spriječiti.