DAN OBRANE GRADA Bašić: 'Pobjeda u toj bitki za Zadar dala nam je i ponos i zanos'

Dan obrane Zadra obilježava se svake godine u listopadu kao podsjetnik na ključne bitke iz 1991. tijekom Domovinskog rata, kada su hrvatski branitelji uspješno obranili grad od napada JNA i snaga SAO Krajine, a povodom 34. obljetnice razgovarali smo s umirovljenim brigadirom Milanom Bašićem, koji je u to vrijeme bio zapovjednik 2. satnije 1. A bojne 112. brigade.

On je, kako kaže, privilegiran čovjek jer danas može reći da je sudjelovao u obrani Zadra.

Hrabrost suboraca

– Nas tada nije bilo puno, svega 300-tinjak na toj liniji od Dračevca do Dikla, ali uspjeli smo im se suprotstaviti, iako ih je bilo šest, sedam puta više nego nas. Mi smo napravili čudo, da se 300-tinjak ljudi suprotstavi takvoj sili i zaustavi je, ponosan je Bašić na hrabrost svojih suboraca.

Da u tom naumu, kojim slučajem, nisu uspjeli, o Zadru bi se danas, kako kaže, govorilo kao o hrvatskoj Srebrenici.

– Nije 6. listopada obranjen samo Zadar, taj je dan obranjena Hrvatska, koja nije presječena na dva dijela. To je jedan od najznačajnijih datuma u našoj povijesti, pobjeda u toj bitki dala nam je i ponos i zanos, a nakon toga više nismo izgubili niti jednu bitku, kaže Bašić pa naglašava da je, uz nešto sreće i Božje pomoći, presudio entuzijazam, zanos i hrabrost malobrojnih.

No, nije se Zadar branio samo 6. listopada, kako naglašava Bašić, nego su neprijatelju prethodno bili naneseni veliki gubici u okolnim selima.

– Zadar se branio puno ranije, još od Polače, Kruševa, Stankovaca, Lišana, Suhovara, Nadina… Njihova dinamika napada bila je oslabljena kroz ta mjesta, imali su poprilične gubitke i u Nadinu i Murvici. Sam 6. listopada – govoreći sportskim žargonom – taj su se dan odigrali produžeci na liniji obrane grada Zadra i presudila je zadnja sekunda.

Da je neprijatelj uspio u svojoj nakani – a ona se vidi iz originalnih zapovijedi zapovjednika 9. kninskog korpusa, generala Vukovića – danas bi o Zadru govorili kao o hrvatskoj Srebrenici. Oni bi bili u Zadru napravili masakr. Osim toga, njihov general, u to vrijeme pukovnik Mladić rekao je da će se doći na trgu poigrati sa zadarskim curama i ženama – to je sve zapisano i evidentirano.

U zapovjedi generala Vukovića konkretno stoji da je cilj zauzeti grad Zadar, staviti ga u blokadu, uzeti luku Gaženicu, pomoćnim pravcima izbiti u Biograd preko Kakme i ne dozvoliti »ustašama« da se izvuku, priča Bašić i prisjeća se tog presudnog vremena.

»Do zadnje kapi krvi«

– Mogli smo birati hoćemo li umrijeti ili ćemo se boriti do zadnje kapi krvi. Mi nismo imali druge linije, to nam je bila zadnja linija i nakon toga smo mogli ići jedino u more. Bili smo okruženi, a oni su bili u elanu i zanosu na temelju dotadašnjih uspjeha.

Na bokanjačkom groblju

probijanja JNA i paravojnih snaga kroz Murvicu, branitelji su se povlačili prema Briševu i Bokanjcu, gdje su nastavili žestoke borbe i dio postrojbi ostao je na obrambenim položajima u blizini bokanjačkog groblja. Među njima je bio i Milan Bašić, koji se prisjetio kako je svom nadređenom dojavio točnu lokaciju.

– Luiđi Kanjer, tadašnji zapovjednik prve bojne 112. brigade, moj nadređeni, javlja se sa šifrom«ruma 682 682, ovdje ruma 586, svjetlo«. A svjetlo je bila šifra za poziciju. I sad ja nemam njemu vremena opisivati, ne usudim se ni reći da smo na groblju da nas četnici ne bi poklopili, a s obzirom na to da je Bokanjanin, ja njemu kažem »ja sam ti kod tvog dida, dragi, ubaci u četvrtu«.

Tek kad je shvatio da mu Bašić drži položaj doslovno uz grobove predaka na bokanjačkom groblju, zapovjednik se – usred ratnog kaosa – od srca nasmijao i samo kratko poručio: »Shvatio sam sve, držite se!

Mi smo u odnosu na njih u to vrijeme bili inferiorni i s naoružanjem i ljudstvom. Bili smo na izmaku snaga, nismo imali dovoljno streljiva. Nismo, jadni, tada ništa ni imali – ja sam imao četiri rakete za Ose.

Ali nismo imali drugog izbora nego braniti svoje, govori Bašić, koji je 4. listopada 1991. godine, na dan kada je Murvica pala, s dijelom 112. brigade ostao u Zadru, dok se drugi dio brigade nalazio na području prema Poličniku i Posedarju.

– Mi smo u to vrijeme držali bokanjačko groblje, dio postrojbe je ostao odsječen prema Poličniku, Suhovarama i Posedarju kad je Murvica pala, a nas manjina iz 112. brigade, 4. gardijska brigada, branitelji okupljeni iz regionalnih štabova pripadnici MUP-a, mi smo napravili hvale vrijedan pothvat.

– Trebalo je izgurati 1991. godinu – to su bili brutalno teški dani ne samo za Zadar, nego za Hrvatsku, no bili su to dani ponosa i slave, govori Bašić.

Prekretnicu u obrani Zadra, kako se prisjeća, označila su dva vojnika.

Ostao bez oka

– Važnu ulogu u obrani Zadra odigrali su vojnik Željko Vujić iz 4. gardijske brigade koji je 5. listopada njima pogodio tenk na Dračevcu i moj vojnik, sada nažalost pokojni, Ante Tokić, koji im je pogodio vojno vozilo, tzv. 110-ku, kod bunara na Bokanjcu. To je po meni bila prekretnica, ističe Bašić.

Obljetnica Dana obrane grada Zadra ove se godine obilježava izuzetno bogatim i dostojanstvenim programom koji obuhvaća niz memorijalnih, sportskih, kulturnih i umjetničkih događanja, a u obilježavanje su uključene braniteljske udruge, škole, vrtići i brojne druge institucije.

Program je započeo 3. listopada odavanjem počasti polaganjem svijeća i cvijeća na mjestima pogibije hrvatskih branitelja na liniji obrane grada, izložbom dječjih radova te izložbom fotografija koja oslikava ključne trenutke iz 1991. godine, a završit će u subotu, 11. listopada u dvorani Jazine Memorijalnim hrvački turnirom »Danijel Telesmanić Did«.

– Označavanje obljetnica najmanje je što možemo učiniti za naše prijatelje i suborce koji su dali najvrjednije što su mogli dati za Hrvatsku – svoji živote i dijelove svoga tijela, govori Bašić koji je i sam 80-postotni ratni vojni invalid.

– Ja sam ostao bez oka kao zapovjednik Bojne u 113. brigadi, ali hvala ti Bože, što sam na nogama. Mi to moramo obilježavati, to mora ući u udžbenike da hrvatska djeca znaju da je Domovinski rat bio jedan čist i obrambeni rat. Mi smo bili napadnuti i branili smo svoje i hvala Bogu da smo u tome uspjeli!