VELIKO SLAVLJE Baka Zorka iz Ruplja s najmilijima proslavila stoljeće života

Rijetko tko se nada doživjeti stotu, a da o tome nije ni sanjala kazala nam je Zorka Štrkalj iz Ruplja, koja je u srijedu zajedno sa svojom obitelji i prijateljima proslavila ovu veliku okruglu brojku. Godine su, sudeći po baki Zorki samo broj jer vedrog duha i volje za životom joj ne nedostaje. Ponosna na svoju veliku obitelji i sve što je stvorila teškim radom kroz sve ove godine, uživala je zasluženu pažnju u svom dvoru koji je bio ispunjen pjesmom, veseljem i zajedništvom.

Uz harmoniku i pjesmu, oko bake Zorke, okupili su njezini najmiliji, a da bi ova proslava bila zapamćena pobrinule su se unuke, slastičarka Ivana koja je napravila prekrasnu tortu i event dizajnerica Ana, koje su napravile prekrasnu tortu i dekoracije koje su dodatno podignule atmosferu i dale na važnosti ovom susretu.

Radišna i snalažljiva

Rođena 1. listopada 1925. godine u Pridrazi, Zorka je kroz život prošla različite epohe, od grubih ratom obilježenih vremena do suvremenog doba. I danas, za nas se prisjetila tih trenutaka koji su obilježili ovih sto godina.

– Nije bilo lako, ali što ćeš! Radila sam, živjela sam…Uvijek u Ruplju, još otkad sam na magarcu došla iz Prigrade 1947. godine. Ali dobro je, rodila sam devetero djece, iako sad imam pet sinova i jednu kćer… Danas mi dođu moji, zadovoljna sam s njima… svi su mi dobri, svi mi dođu.

Moj najstariji sin mi je svaki dan tu, kazuje nam ponosno Zorka za koju nam njene unuke kažu da je bila radišna, dane provodila na zemlji i na tržnici, a matematika joj je, ističu, u malom prstu pa je tako i jedan od recepata bake Zorke za dug život – rad, trud i održavanje mozga aktivnim.

– Radila sam i po danu i po noći. Znala sam i presti, bilo je noći da ja ne bih ni legla, govori nam Zorka, dok nam njen sin potvrđuje kako u vremenima kad nigdje nije bilo hrane, zahvaljujući njezinoj snalažljivosti, inteligenciji i radišnosti, gladni nikad nisu bili.

– Rođena je u Pridrazi, a u to vrijeme kad se živjelo od zemlje koje je bilo malo, išlo se u Ravne kotare kako bi se preživjelo. Ona je imala tu sreću u nesreći, pa se i udala u Ravne kotare.

Udala se za čovjeka mlađeg četiri godine, čovjeka s kojim je podigla djecu. Život je bio težak, dizali su se iz pepela dva puta, a na kraju uz puno rada sve su sami uspjeli – pošteno i radno, kazuje nam njen sin Nedjeljko Štrkalj.

Baka Zorka nam kaže kako ju zdravlje služi dobro, ništa je ne boli i nema namjeru nigdje! Najvažnija joj je, kaže nam, obitelj koju je podigla. Na proslavi su bili prisutna njezina djeca. Osim pet sinova i kćeri, tu su još unuci, njih devetnaest. Zorka ima i dvadesetdvoje praunučadi i četvero šukununučadi.

Nacrtala je unuka

Okupljeni su nam s ponosom istaknuli kako je baka uvijek bila stup obitelji.

– Rijetko koja baba ima toliko unučadi koji je poštivaju, koji brinu, govori nam Štrkalj. A rijetko koja baka se može podičiti i velikim muralom u selu.

Naime, baku Zorku je na velikom zidu u blizini obiteljske kuće nacrtala njena unuka Martina, ilustratorica pod znakovitim imenom – »Zorka 1925«. Zašto baš to ime? Naravno, zbog babe, ističe Martina.

– Prije dvije godine sam napravila mural babi u čast, jer da nema babe, ne bi ni svih nas bilo. Jednom prilikom sam ju fotkala, a ideja je bila da preslikam tu fotografiju na zid jer nam je ona svima dala život, zahvaljujući njoj imamo veliku obitelj.

Kad je baba vidjela mural, bilo je to jako simpatično, bilo joj je jako drago. Ona je jednostavno bila oduševljena, kazala nam je Martina.

U toploj i svečanoj atmosferi, baka Zorka proslavila je svoj 100. rođendan, okružena s obitelji, prijateljima i susjedima. Uz mnoštvo čestitki, i želje da im još poživi pa da se vide i za 101 rođendan pozdravljali su je njeni voljeni na odlasku nakon slavlja. Ona pak, govori nam, uopće nije umorna i nazdravljamo naravno – za zdravlje!

Proslava ovog rođendana, značila je puno ne samo Zorki i njenoj obitelji nego i ostalim uzvanicima, jer doživjeti stotu, to se ne vidi često.