Margareta Beltran Miranda: Mladi Zadrani još uvijek ne prihvaćaju Centar kao svoj. Publika je teška...

Otkad same ideje Centra za mlade, najavljivan je kao dnevni boravak za djecu i mlade, skoro revolucionaran skup zidova koji će promijeniti način na koji mladi u Zadru percipiraju svoju ulogu u društvu te ključ kojim će se na višu razinu podići rad i programi nevladinih udruga. U tom je dijelu svog postojanja i uspio, jer velikom je broju zadarskih udruga godinama bio sustavno potreban prostor iz kojeg bi uredno mogle raditi, trenirati i uvježbavati dramske komade, razgovarati o temama od zajedničkog interesa te provoditi razne zanimljive edukacije i radionice. No, koliko je uistinu dom mladima?

Fokus grupa

Upravo takvu raspravu organizirala je udruga »Prizma«, kako bi se čulo što to točno mladi u Zadru misle o javnim prostorima za mlade u Zadru. Zamišljen kao fokus grupa, taj je razgovor trebao poslužiti kao uvertira u ono što nam je volonterka udruge, Margareta Beltran Miranda, najavila kao najzanimljiviji dio projekta na kojem radi – studijsko putovanje za mlade u Španjolsku i Estoniju. U fokus grupi željela je mlade pitati o tome gdje provode svoje slobodno vrijeme i gdje bi se željeli okupljati kada bi Grad uredio postojeće prostore samo za njih. Fokus grupa dio je novog projekta »YOUTHopia: Reimaginacija javnih prostora za mlade«, koji je pokrenula udruga Prizma u suradnji sa španjolskim i estonskim partnerima udrugama »Los Ojos« i »Vitatiim«. Cilj inicijative je aktivno uključiti mlade u stvaranje javnih prostora i poticanje dijaloga s donositeljima odluka.

Potaknulo nas je to razgovor o tome koliko mladi Zadrani Centar za mlade uopće percipiraju kao prostor gdje se mogu družiti te bez stigme i prepreka, voditi razgovore o temama koje ih more.

Cilj projekta »YOUTHopia« je pružiti sudionicima alate i znanje za aktivno sudjelovanje u društvenim i demokratskim procesima, a istovremeno poticati kontinuirani građanski angažman. Mladi, posebno danas, očito je, kritički promišljaju prostor u kojem žive, ali ključno, ne na način na koji to promišljaju oni koji odluke o tim prostorima i donose. Upravo u tom raskoraku, kako je upozorila Beltran Miranda, leži jedan od problema zbog kojeg je Centar za mlade postao prostor gdje se uglavnom okupljaju članovi udruga kojima je prostor i trebao, sudionici raznih kongresa i predavanja, ali ne i mladi, koji često ni ne znaju gdje je Centar, jednostavno zato jer ga ne percipiraju kao kreativan i slobodan prostor gdje se mogu sastajati.

Ima potencijala, ali…

Kao sociologinja ona upozorava da mladi ne žele sudjelovati u prostoru gdje netko drugi odlučuje o tome o čemu se smije, a o čemu se ne smije razgovarati. »Big brother« utjelovljen u gradskim ocima tjera ih iz prostora koji bi upravo njima trebao biti namijenjen. S Beltran Mirandom smo porazgovarali dok smo čekali hoće li će itko doći na njezinu fokus grupu te nam je ukazala na brojne probleme u radu s mladima koji se zanemaruju.

– Ova početna fokus grupa održava se i u zemljama partnerima projekta, nakon čega će i uslijediti putovanja u Španjolsku i Estoniju, za što već imamo puno upita te će sve kulminirati završnom konferencijom o iskustvima i idejama koje se izrode iz ovog projekta. I sama sam, iako sociologinja, zazirala od rasprava koje su se ticale politike. Ogađen je to pojam, s obzirom na sva globalna zbivanja, posebice jer u nas izaziva konotacije koje se tiču uključivanja u rad stranaka te glasanja na izborima. No, politika je puno šira od toga te zapravo podrazumijeva svaku akciju koja potiče na djelovanje u društvu. U tom je smislu i volontiranje čin političkog djelovanja jer se poduzima radi dobrobiti drugih, naglasila je Beltran Miranda, rekavši da je mladima htjela pokazati, kako, unatoč tomu što se o današnjoj mladeži govori kao o generaciji koja nije zainteresirana za svijet oko sebe, oni zapravo jesu politični te kako se uz to ne bi smjela vezivati stigma politike kao stranačkog sustava djelovanja.

– Oblik političkog djelovanja mladih se promijenio. Zadar u tom smislu ima potencijala, među kojima i ovaj Centar, no mladi ga nisu prihvatili kao svoj. Institucionalan je i nametnut od gore. Pokazali su to i rezultati upitnika kojeg smo, s projektnim partnerima proveli uoči početka ovog projekta. Jedno od pitanja bilo je usmjereno na prostore koje Zadar ima za mlade, ali ih mladi ne koriste, iako smatraju da imaju potencijala. Centar za mlade pokazao se upravo kao takvo mjesto, rezimirala je Beltran Miranda. Sterilan je. Tako je opisala problem Centra za mlade.

KvartArt i Knjigozemska

– Zato se i događaju fokus grupe na koje nitko ne dolazi. Mladi koji su aktivni u ovom će gradu pronaći prostor za sebe. Družit će se u kafićima, na rivi, uostalom kao i moja generacija. Oni će sami sebi i stvoriti zanimljive aktivnosti. Kad se jednom uđe u svijet mladih, iskusila sam to na svojoj koži, jer kada sam se tek vratila sa studija u Zagrebu, trebalo mi je neko vrijeme te uključivanje u Prizmu da doznam koji su to prostori koje mladi smatraju svojima, kazala je naša sugovornica. Ideja i cilj joj je doći do mladih, te ih iz kafića privući u druge prostore.

– Teško je ne osjećati se da pripadate sredini u kojoj živite. Zato i jest glavni cilj ovog projekta stvoriti prostor unutar prostora i prisvojiti ga, te oživjeti po mjeri mladih. Strukturirano druženje, očito, mladima ne odgovara, pogotovo ne u prostorima koji odišu odlukama osoba koje su iznad njih. Spontana događanja, gdje će se ljudi skupljati bez obveze i prisile, to je ono što se traži. Moja se generacija za zabavu skupljala po parkovima, na rivi, ispred Glazbene škole, u DHM-u, ali ni tada, a ni danas tamo nema konkretnih programa. Mladi, pokazalo je naše istraživanje, žele konkretne programe, ali ne da ih organiziraju odrasli, posebice politika, rezimirala je Beltran Miranda.

KvartArt u tom je smislu istaknula kao izvrstan projekt koji je prihvaćen od strane široke publike, ali ne odiše strukturiranošću i temama koje se uobičajeno vezuju za projekte koje organizira Grad. Problem sterilnih prostora dodala je, činjenica je da okvir oko tema stvaraju odrasli, temeljeno na onome što odrasli misle da mlade treba zanimati.

– Javljaju se zato prostori, kao što je Knjigozemska, skup iznimno aktivnih mladih osoba, koji su oko sebe uspjeli okupiti skupinu koja se pronašla u njihovoj atmosferi i programima te su izvrstan primjer urbanog okoliša koji djeluje u neformalnoj atmosferi, istaknula je Beltran Miranda.

Nedostaje živost

U Centar su, istaknula je, uselile udruge koje su svojom kvalitetom te brojnošću programa koje organiziraju, zavrijedile da im se napokon osigura uredan prostor iz kojeg mogu raditi.

– Aktivna sam i u programu Urbofon, koji smo željeli preseliti u ovaj prostor. Ali to i dalje nije moguće te je previše prepreka. Jer, čak i sami bijel zidovi, pokazalo je naše istraživanje, odbijaju mlade. Mladi žele prostor koji je tu, prisutan u društvu, ali manje očit i intiman, gdje se ne bi osjećali izloženima. Ovaj prostor nikako nije promašaj, ima svoju svrhu, ali svakako nije ispunio sve svoje potencijale. Nudi mnoštvo opcija, ali zadarska je publika teška, tako da se treba osmisliti način kako bi se ovaj prostor uistinu deinstitucionalizirao te oslobodio pritiska koji mladi očito vide u njegovu djelovanju, zaključila je Beltran Miranda te zaključila kako su ovakvi centri u drugim gradovima u Europi živi, a iako manje opremljeni, uistinu imaju atmosferu dnevnog boravka.

– Nama je kao udruzi ovdje jako dobro, ali koči nas da uistinu pristupimo našim ciljnim skupinama, istaknula je Beltran Miranda.