Vepar od sto kila iz Ceranja završio na Vrhovnom sudu! 'Zar nije lopovluk da benkovačka udruga nema...'

Kada je te rane kišne večeri u veljači 2015. godine vepar, mrcina od svojih 100-injak kilograma, nakon jurcanja kroz šumu, makiju, grmlje i travu na području sela Ceranje Gornje izbio na državnu cestu Benkovac – Šibenik te potom nastradao kada je na njega naletio osobni automobil, nije se mogo ni slutiti kako će se tim slučajem baviti ne samo sudovi prvog i drugog stupnja, nego i onaj treći, revizijski, Vrhovni sud. Štoviše, sudovanje ni nakon te presude nije gotovo, već i dalje postoje neki nenaplaćeni računi, zapravo čak nemali iznos od 1.602,02 eura, koji se sudski potražuju.

Revizija Vrhovnog suda

Županijski sud u Puli u listopadu 2019. je, naime, donio pravomoćnu presudu kojom je tužbu za naknadu štete od udarca automobila u krupnog vepra, koju je podnio vlasnik vozila, Jašo Bljaić iz Pristega, ravnomjerno podijelio na Lovačko društvo Zec iz Stankovaca, koje gospodari lovištem sa sjeverne strane spomenute ceste, i na Lovačku udrugu Benkovac, koja gospodari lovištem na južnoj strani ceste. Ovakva presuda je donesena jer policija nije očevidom utvrdila s koje strane ceste je nesretni vepar istrčao pred vozilo koje ga je usmrtilo.

No, benkovačka udruga je na ovu presudu uložila zahtjev za revizijom pa je Vrhovni sud presudio kako imaju pravo odnosno kako je za štetu odgovorna jedino stankovačka udruga. Preinačili su drugostupanjsku presudu, odbili su žalbu tužitelja Bljaića i potvrdili prvostupanjsku presudu Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Benkovcu, u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev u odnosu na drugotuženika, benkovačku udrugu.

– Lovačka udruga Benkovac u svojoj lovnogospodarskoj osnovi za zajedničko lovište XIII/127 P. za gospodarsko razdoblje nema divlju svinju kao stalnu divljač koja prebiva i koja se može uzgajati, već isključivo zeca, fazana i trčka skvržulju. Kada je riječ o pravnoj situaciji u kojoj se prometna nesreća prouzročena naletom divlje svinje na osobno vozilo dogodi na javnoj cesti koja se nalazi na području razgraničenja dvaju lovišta, od kojih jedno lovište nema divlju svinju kao stalnu divljač koja prebiva, a drugo lovište u svojoj lovnogospodarskoj osnovi ima divlju svinju, tada valja uzeti da za štetu odgovara lovačko društvo ili udruga koja u svojoj lovnogospodarskoj osnovi ima divlju svinju jer u tom slučaju divlja svinja stalno živi u lovištu. Lovačka udruga može odgovarati za štetu samo ako se u postupku dokaže da i u lovištu koje inače u svojoj lovnogospodarskoj osnovi nema divlju svinju, divlja svinja ipak stvarno živi, ali to u konkretnom slučaju u postupku nije dokazano, napominje Vrhovni sud.

Jašo Bljaić i Ivica Pintur

Izletio na cestu

Ivica Pintur nam je ispričao kako je vozio automobil u vlasništvu njegova prijatelja i sumještanina iz Pristega Jaše Bljaića, kada je 11. veljače 2015. godine oko 19.15 sati na državnoj cesti Benkovac – Šibenik neposredno prije zaseoka Gašpari u Ceranjama Gornjim autom naletio na vepra. Padala je kišica.

– Krenuo je vepar sa zemljišta kojim lovno gospodari Lovačka udruga Benkovac gore na cestu pa sam naletio na njega prednjim dijelom auta. Naknadno je utvrđeno da je na autu nastala totalna šteta. Prebrzo je izletio vepar, nisam ga mogao vidjeti dok se nije našao ispred mene, nije bilo vremena za zakočiti, iako sam kočnicu refleksno stisnuo. Iznenadio me vepar, no nije me bilo strah, puno gore sam doživio u ratu, branitelj sam, prošao sam od prvog do zadnjeg dana Domovinskog rata. Zvao sam policiju koja je došla na lice mjesta i izvršila očevid. Puhao sam u alkometar, no izmjerili su 0,00 promila alkohola u krvi, prisjeća se Pintur. Došao je na mjesto događaja i vlasnik automobila Jašo Bljaić koji je rekao kako su predsjedniku stankovačkog lovačkog društva pomogli u njegovo vozilo utovariti lešinu vepra. A da smo tu lešinu vepra uzeli, još bi nas za to kazneno gonili, istaknuo je Bljajić.

Pinturu je i danas smiješno i nevjetojatno da se »slučaj vepar« dogodio na granici dvaju lovišta.

Nisam udario u NLO

– Obje lovačke udruge su negirale da je vepar izletio na cestu iz njihova lovišta i da su odgovorni za štetu na autu. No poanta je da je stankovačka udruga prijavila da u njihovu lovištu ima vepra, a benkovačka da ga nema. Nama je nevjerojatno da se Vrhovni sud bavi veprovima i da donosi odluku na temelju dokumenta benkovačke lovačke udruge da u njihovu lovištu nema vepra. Pa postoji materijalni dokaz, nisam ja vozeći auto udario u NLO, naglašava Pintur dodajući kako mu je muka da tri godine od pravomoćne presude Vrhovni sud preinačuje tu presudu. U čudu je i Bljaić.

– Nisam uopće sudjelovao u ovom događaju, nisam tada vozio svoj automobil, koje je uništen, a moje ime se nalazi na tužbenom zahtjevu Vrhovnom sudu i meni je presuđeno da vratim dio novca koji je isplaćen. Ovakve presude koja se temelji na tvrdnji neke lovačke udruge da na njihovu području ne obitava vepar nema nigdje u svijetu. I sve se to događa više od deset godina od tog događaja. A što bi bilo da je Ivica imao nesreću pa da je smrtno stradao pri naletu autom na vepra, pita Bljaić. Ništa, oplakali bi me, otišao bih u vječna lovišta, kaže Pintur.

– Zar nije lopovluk da benkovačka udruga nema za svoje lovište upisano da ima i vepra, a samo ih cesta dijeli od drugog lovišta koje ima vepra. Mogli su staviti električnog pastira ili mrežu na granicu svojeg lovišta, pa da stankovački vepar ne može prijeći na drugu stranu ceste. Vepar dnevno prijeđe i po 60 km, pa je tako lako mogao prijeći na benkovačku stranu. Benkovačka udruga se na sudu branila kako su dva, tri mjeseca prije ovog incidenta imali izlov vepra te da je ovaj vepar, štetočina, pokrenut tim izlovom, došao u naselje gdje ne smije zalaziti, ističe Bljaić.

Treba vratiti polovicu novca

Kao vlasnik automobila Jašo Bljaić je sudski potraživao odšetu od oba lovačka društva. Pravomoćnom presudom naloženo im je da mu ukupno isplate 3.204 eura za naknadu štete i za parnične troškove u dva stupnja suđenja, novac koji je i primio. No Vrhovni sud je presudom oslobodio krivnje Lovačku udrugu Benkovac. Bljaić kaže kako ga je odvjetnik obavijestio da toj udruzi plati 1.110,84 eura parničnih troškova, što je i napravio. No ova udruga ga je nedavno tužila tražeći da im vrati njihovu polovicu ukupnog iznosa koji je plaćen na temelju pravomoćne presude, 1.602,02 eura.