Oliver Frljić o otkazivanju festivala 'Nosi se': 'Za razliku od onih u Benkovcu...'

Foto: S. Drechsler

Kazališni redatelj Oliver Frljić gostovao je u emisiji Izvan okvira na N1, gdje je razgovarao o raznim temama.

“Paradoksalno je da ja nisam više u Hrvatskoj, ali još uvijek sam problem – ja sam neka vrsta ‘crvene krpe’ koja se izvlači čim je potreba da se skrene fokus sa važnijih tema. Prestao sam se neko vrijeme pojavljivati u medijima jer sam se umorio objašnjavati šta radim“, rekao je redatelj, prenosi N1.

On ističe da kritika koju njegovi radovi izražavaju zapravo može biti izraz brige i ljubavi prema društvu.

“Građane Bosne i Hercegovine, Srbije i cijelog ove regije trebale bi vrijeđati neke druge stvari: ova društvena stvarnost je grozna, živimo zamrznuti sukob već više od trideset godina i imamo nacionalizme na kojima političke oligarhije parazitiraju“, naglasio je Frljić.

Posebno je komentirao nedavno otkazivanje festivala „Nosi se“ u Benkovcu zbog prosvjeda branitelja. Na programu se trebala naći i njegova predstava „Mrzim istinu“.

“Ima par redatelja koji su, kad je bilo teško, zaista stali iza onog što sam radio. Jedan od njih je Kokan Mladenović koji je izgubio posao zbog mene, ja sam bio kap koja je prelila čašu.

Spomenut ću i varšavskog direktora Pavela Lisaka koji je stao iza moje predstave ‘Kletva’ koja je bila jako kritična prema Katoličkoj crkvi, na vrhuncu masovne histerije bilo je oko tri tisuće ljudi ispred teatra koji su prosvjedovali. Htjeli su nasilno se probiti unutra, a publika je zbog sigurnosti ulazila na stražnji ulaz”, rekao je.

“Također, predstava ‘Naše nasilje, vaše nasilje’ proizvodila je histeriju: u Splitu je bilo osamsto ljudi u pokušaju da spriječe publiku da pogleda predstavu. I u BiH je bilo otpora, direkcija festivala MESS je odlučila iz sigurnosnih razloga zatvoriti predstavu za javnost, ali dio publike izborio se da pogleda predstavu. Predivno je to da se ljudi bore za svoje pravo da nešto vide pa onda formiraju svoje mišljenje, za razliku od onih u Benkovcu koji se bore za svoje pravo da ne vide nešto jer bi onda, ne daj Bože, mogli formirati neko drugo mišljenje. Možda bi vidjeli da nisam sotona, da ne mrzim nikoga i da moj pokušaj da kritički govorim o tom društvu može biti znak da to društvo volim. Ne volimo ga svi tako što smo ga popljačkali u 90-im godinama i zapjevali ‘Ako ne znaš što je bilo'”, rekao je Oliver Frljić.