Intermezzo još jednom pokazao kako izgleda prava punk fešta ljeta

Ovogodišnje, trinaesto izdanje DIY HC-Punk Intermezzo festivala pokazalo je da ova priča s godinama postaje samo jača i otpornija – baš poput zajedništva i prijateljstva na kojima počiva. U prostoru nekadašnje kotlovnice u Ulici Stjepana Radića, u svima poznatoj Nigdjezemskoj, održan je dvodnevni underground događaj ljeta, koji je kroz godine izrastao u tradiciju i okupljalište punkera i alternativaca iz cijele Hrvatske, ali i šire regije.

Jedan od organizatora, Nikola, povodom toga naglašava kako je upravo DIY duh ono što Intermezzo čini posebnim.

– Ohrabrujuće je vidjeti da festival iz godine u godinu privlači i međunarodnu publiku i bendove. To potvrđuje da smo na pravom putu – u ovoj priči svatko može pronaći svoju ulogu, pridonijeti i uključiti se. Na kraju sve to prerasta u dva dana čiste pozitivne energije i brze i žestoke zabave, ističe Nikola.

Ovogodišnje izdanje, osim glazbenog i popratnog programa, imalo je i humanitarnu dimenziju – benefit majice za Gazu, s ciljem prikupljanja pomoći obiteljima pogođenima ratom.

– Svi znamo što znači rat, barem moja generacija. I baš zato ga ne želimo nikome drugome, poslao je jasnu poruku Nikola.

Vipera na pozornici

Festivalski sadržaj dodatno su obogatili izložba Pite Kolenko, štandovi s pizzama i merchom, ali i gosti iz zagrebačke Kleti – Smakovci.

– Oni su oslikali mural na pročelju Menze, koji svi možete vidjeti u prolazu, te su na licu mjesta tiskali majice, pa je svatko uz donaciju mogao ponijeti unikatni komad s festivala, kazao je Nikola dodajući kako je atmosfera bila odlična i popraćena uz niz kreativnih aktivnosti.

Na dvodnevnom festivalu nastupilo je ukupno trinaest bendova, a već prvi dan Intermezzo je pokazao svoju punu snagu. Kotlovnica je bila krcata, zrak užaren, a energija publike pulsirala je jednako snažno kao i glazba.

Na pozornici su se prvu večer redali Lea Acoustic, BEARxHUG, Poguba, Energia, Vipera, Heihaizi i Crna Žuč, dok je sljedeću večer otvorio bend Kmez, potom Giht, pa Liquid Supercharger, Astio i na koncu Neon Lies.

Među bendovima koji su prve večeri zapalili atmosferu bili su i Vipera, motoheadovski rock’n’roll trio koji nije skrivao svoje oduševljenje nakon koncerta.

– Ovaj prostor nam je jako drag – svirali smo ovdje već više puta, i s ovim i s prijašnjim bendovima. Na Intermezzu smo sada drugi put, a prvi put smo nastupili prije nekoliko godina, tada s drugom postavom. To je mjesto puno naših starih prijatelja i uvijek ćemo se rado vratiti.

Ove godine nas posebno veseli što je došlo toliko ljudi, ne samo iz Hrvatske nego i iz inozemstva. Atmosfera je bila vrhunska, istaknuo je vokalist i basist Šon, prisjetivši se i nekih ranijih nastupa.

– Kad smo 2021. godine svirali u skate parku, policija je došla točno nakon naše svirke, ali smo već sutradan nastavili dalje. Svirali smo i na Vlajki, a zadarska scena je zaista brutalna, svaka čast.

Samo mislim da bi trebalo biti još više bendova, da mladi osnivaju nove. Kad postoji ovakva scena, treba je stalno nadograđivati.

Neki novi klinci

Bubnjar Shmid se nadovezao s porukom kako bi Zadar trebao još više izaći izvan svojih granica i pokazati se po svijetu.

– ​Bendovi trebaju ići na turneje, širiti energiju i družiti se sa scenom u drugim gradovima. Evo, dođite kod nas u Idriju u Sloveniju, tamo ćete vidjeti pravu feštu, poručio je.

Za kraj je Šon naglasio kako ga u Zadar uvijek vraća spoj svega što voli.

–​ Zadar je grad košarke i punka – to je ono što me ovdje privlači. Ali punk nije samo muzika, punk je stav.

Iste večeri binu su preuzeli i BEARxHUG, a član benda Goran Pećanac podijelio je svoje dojmove i objasnio zašto su festivali poput ovoga važni.

– Uvijek mi je draže svirati izvan svog grada, u mjestima gdje poznajem manje ljudi. Intermezzo smatram posebno vrijednim upravo zato što okuplja klince koji tijekom godine nemaju priliku čuti ovakvu glazbu ili biti izloženi alternativnoj kulturi – bilo glazbenoj, vizualnoj ili pisanoj.

U manjim sredinama ljudi su često prisiljeni izaći iz zone komfora i otići na koncert koji možda u startu i nije njihov prvi izbor, ali to iskustvo im može otvoriti potpuno nove vidike, kaže Goran.

Govoreći o zadarskoj sceni, naglasio je važnost kontinuiteta.

– Problem je što Nigdjezemska, iako sjajna, ne može raditi kontinuirano tijekom cijele godine, a baš takvi prostori su ključni. Zato su mali festivali strašno bitni – okupe veliki broj ljudi, nude sadržaje i unutra i vani, a pritom se ne svode samo na glazbu.

Tu kupiš pizzu od nekoga koga možeš upoznati, ili majicu koju je netko sam dizajnirao. To stvara posebnu atmosferu koju veliki gradovi često izgube, tvrdi Goran ističući kako upravo ovakvi događaji oblikuju budućnost scene.

– Neki od klinaca koji su danas prvi put bili na koncertu sutra će sami osnovati bend ili preuzeti brigu o ovom prostoru. To je ono što me veseli. Vjerujem da Intermezzo ima potencijal postati najbolji mali veliki festival u Hrvatskoj, dodao je.

Miks generacija

Govoreći o svom bendu, kaže kako je BEARxHUG tek na početku u ovoj postavi, iako su članovi već dugo prisutni na sceni kroz druge sastave koji su također nastupali u Nigdjezemskoj.

– Brzo smo našli publiku, kalendar nam je već pun. Meni je posebno drago nastupati ranije, dok ljudi tek dolaze, dok su trijezni i spremni plesati i upijati glazbu. Ove godine atmosfera je bila fantastična, a ono što sam vidio na ovogodišnjem festivalu sigurno je najambicioznije izdanje do sada.

Prostor se širi, od mini-kampa, štandova do bazena za skatere – sve to pokazuje ogroman potencijal, zaključio je Goran, koji je, osim što se bavi glazbom i vizualnom umjetnošću, i društveno angažiran.

Kroz svoj rad i aktivizam dosljedno se zalaže za slobodu i solidarnost, pa je tako, između ostalog, član Inicijative za slobodnu Palestinu.

Razgovarali smo s još jednim Goranom, ali Lautarom; poznatom po solo projektu Neon Lies.

– Po mom skromnom mišljenju, ovo je najbolji festival kod nas. Prošle godine sam stigao samo kao posjetitelj, što je kod nekih izazvalo i zabunu – mnogi su mislili da ću tada svirati, prisjeća se Goran koji je ove godine ipak došao u ulozi izvođača.

Na svom solo glazbenom projektu Neon Lies radi zadnjih pet-šest godina.

– Putujem, puštam glazbu s trake i pjevam – na neki način živim svoj mali mikro san, podijelio je Goran te izrazio veliko poštovanje prema ekipi iz Nigdjezemske na svemu što rade za scenu.

Osim bendova, Intermezzo su, naravno, obilježili i posjetitelji koji su ga doživjeli na svoj način. Ispred prostora, na otvorenom, stvarala se jednaka gužva – miješale su se generacije, od najmlađih punkera do onih koji su u ovoj sceni već desetljećima.

Podrška sceni

Među njima smo sreli i Lucu, koja je u rodni Zadar stigla iz Zagreba na ljetovanje sa svojim partnerom Domagojem, a na festival je navratila na poziv prijateljice. Priznala je da je ovo njezin prvi ulazak u Nigdjezemsku, iako je ranije nekoliko puta prolazila pored prostora.

– Iskreno, nisam ljubiteljica punka i ne znam nijedan bend. Pijem svoj »topli gemišt« – zapravo greškom napravljen jer smo umjesto mineralne uzeli vodu – i više promatram atmosferu izvana. Iznenadilo me što se glazba unutra uopće ne čuje vani, rekla je kroz smijeh.

Domagoj se nadovezao kako bi volio čuti neki metal bend, ali da svejedno uvijek podržava lokalnu scenu.

– Puno je više ljudi nego što sam očekivao i jako je dobra vibra, kazao je Domagoj kojeg je, kao i njegovu djevojku, oduševila kombinacija alternativnog programa i uređenog parka ispred, gdje su provodili vrijeme s društvom.

Među mnoštvom sreli smo i Zorana Markovića, redovitog gosta Nigdjezemske.

– Dolazim često, gotovo svaki vikend, kad god mogu. Atmosfera je uvijek super. Uvijek dolazim s istom ekipom, pa mi je to već pravi ritual. Mislim da ovakvih mjesta općenito fali, i za ovu scenu i za bilo koju drugu.

Nigdjezemska je samo jedna mala kap, a treba nam ih puno više. Posebno me razveselio nastup Vipere, bio sam na nekoliko njihovih koncerata izvan Zadra, a sada imam čast slušati ih u ovdje u gradu, prokomentirao je Zoran.

Lijek na ranu

Na Intermezzo je stigla i Dunja Gusić, jedna od organizatorica benkovačkog festivala Vlajternativa, od milja zvane Vlajka, koji se nedavno održao. Za nju je ovaj zadarski festival prirodni nastavak sezone.

– ​Intermezzo nakon Vlajternative dođe kao lijek na ranu. Naravno da se međusobno podržavamo – osjećamo ga kao bratski, odnosno sestrinski festival. To je jedini pravi zadarski nezavisni, »do it yourself« festival i zato ga treba podržavati.

On daje priliku zadarskoj publici da vidi ono najaktualnije što se trenutačno događa na sceni, govori Dunja koja se posebno veselila prvom danu programa.

– Svakako bih izdvojila Crnu Žuč, Heihaizi i BearxHUG, dok je Vipera već domaće ime koje osjećamo kao svoje. Za mene je Intermezzo, odmah nakon Vlajternative, najvažniji događaj ljeta, istaknula je Dunja te se osvrnula na publiku.

– Vidim da je došlo dosta ljudi iz Zagreba i Šibenika, zadarske publike možda i nema onoliko koliko bi moglo biti, ali u svakom slučaju lijepo je vidjeti da se scena povezuje i da ljudi putuju zbog glazbe.

Kombijem iz Srbije

Jedan od posjetitelja koji je stigao iz Europe je i Hrvoje Ručević, rođeni Zagrepčanin koji već dva desetljeća dolazi u Zadar, i to još prije nego što je Nigdjezemska uopće postojala. Uz Zadar ga, kaže, vežu stara prijateljstva, ali ga vesele i ona nova.

– Posljednjih sedam godina živim i radim u Njemačkoj. Došao sam s motorom, ponovno sresti drage prijatelje. Što da kažem – ovdje je uvijek super i sve bih pozvao da dođu, jer je zabava zajamčena. Bit će mi žao kad odem odavde, iskreno će Hrvoje.

Iako glazbene line-upove ne prati pomno, to ga, kaže, ne sprječava da uživa.

– Ne poznajem bendove, ali volim rock, heavy metal i punk. Ekipa je uvijek odlična i sigurno će biti dobro. Rado ulazim poslušati tko god da svira, dodao je.

Osim domaćih i posjetitelja iz dijaspore, događaj je privukao i goste iz regije. Tako smo sreli i Stefana Maksimovića, koji je sam kombijem doputovao iz Srbije, točnije iz okolice Kragujevca. Atmosferu je, kaže, najbolje opisati jednom riječju – vrhunska!

Autor: Đurđa Baljak