Zadar slavio na Poljudu, ali nitko nije mislio na rezultat - Knin je bio slobodan

Bio je 5. kolovoza 1995., jedan od najvećih dana u hrvatskoj povijesti. Oluja. Nogometaši Zadra krenuli su put Splita kako bi odigrali prijateljsku utakmicu s Hajdukom na Poljudu. Zadarska momčad pripremala se za igranje tadašnje Prve B lige, dok se ona splitska, osokoljena povijesnim četvrtfinalom Lige prvaka te naslovom prvaka Hrvatske iz prethodne sezone, zagrijavala za kvalifikacijski dvoboj za Ligu prvaka protiv Panathinaikosa u Ateni nekoliko dana kasnije, započinje se u objavi na Facebook profilu Povijest zadarskog sporta.

– Bila je to specifična utakmica po mnogočemu pa i po konačnom rezultatu, 1:2 u korist Zadra. Pogotke za Zadrane postigli su Dragan Buterin iz kaznenog udarca u 12. minuti te Kusmi u 47., dok je u međuvremenu strijelac za Hajduk bio Mass Sarr u 43. minuti.

Nogomet je, međutim, bio potpuno u drugom planu, a susret, inače igran bez gledatelja, prekinut je desetak minuta prije kraja, pregled je to emotivne utakmice.

“Nema više smisla igrati”

– Kada smo čuli da su naši oslobodili Knin, sjećam se da je Aljoša Asanović uzeo loptu u ruke i rekao: ‘Nema više smisla igrati.’ A i dok se igralo, više smo osluškivali kako naši napreduju i pokušavali saznati bilo kakvu novost, nego što smo mislili na utakmicu.

Iako smo igrali protiv europskog Hajduka, nogomet nam je toga dana bio potpuno nebitan. Po povratku je u autobusu bila prava euforija, a kasnije se sjećam da smo Suri i ja otišli na Trg, jer se po gradu već slavilo, prisjeća se Josip Butić, jedan od aktera te utakmice.

Sjećanja kapetana Jakova Suraća

Suri je, dakako, Jakov Surać, čovjek koji i danas drži rekord s najviše odigranih utakmica u elitnom razredu hrvatskog nogometa.

– Premda je prošlo već 30 godina, jako dobro se sjećam toga dana. Nije bilo publike, ali smo svi na terenu nakon utakmice bili jako veseli. Znali smo što se dogodilo i što to znači.

Kada smo došli u Zadar, već je bio pun Trg. Nitko tada nije mislio o nogometu, ali taj dan, tu utakmicu i te trenutke na Poljudu zasigurno nikada nećemo zaboraviti”, ističe legendarni zadarski kapetan.

Tuga pomiješana s ponosom

Taj dan dobro pamti i Zvonimir Jurić, čije sjećanje, nažalost, ima i tužnu konotaciju.

– Sjećam se tog trenutka kada je na stadionu objavljeno da je Knin oslobođen. Sama utakmica je i prije toga bila u drugom planu. Znali smo da se nešto događa, ali tada informacije nisu putovale brzo kao danas pa smo svi bili u neizvjesnosti i nestrpljenju. Nemoguće je opisati osjećaj kada smo čuli tu vijest.

Nažalost, po povratku kući dočekala me vijest da mi je u borbi na Tulovim gredama poginuo prijatelj Senad Župan. Bio je vrhunski momak i vojnik, često ga se sjetim i zato mi ovi dani, osim velikog ponosa, uvijek bude i tužna sjećanja na izgubljenog prijatelja koji je tada imao tek 22 godine. Njemu i svim hrvatskim braniteljima vječna hvala na svemu, poručio je Jurić.