Jakov Surać: "Rijeka treba biti primjer kako raditi, od Hajduka su ostali samo navijači i atmosfera..."

Ljeto ponovno ima smisla jer se nakon 68 dugih i tužnih dana na male i velike ekrane, kao i na zelene travnjake vraća HNL. Osjećaj je da su riječka fešta i famozno dostavljanje pehara helikopter bili davno. Mnogo se promjena dogodilo od 25. svibnja i kraja prošle sezone do danas, a kako bi se one malo objasnile za mišljenje smo priupitali čovjeka koji je svojevrsni sinonim za domaće prvenstvu. Odigrao je Zadranin Jakov Surać 478 utakmica u Pvoj HNL u kojem je proveo nevjerojatne 22 sezone. S tim je brojkama apsolutni rekorder u povijesti najjače domaće lige.

Miškovićevi potezi

– Jedva čekam, postalo je jako interesantno. Prije se u veljači znalo da je Dinamo prvak, sada je do zadnjeg kola na nož. Infrastruktura će se dogoditi, s novom Kranjčevićevom, s novim Maksimirom. Manji klubovi mogu zakomplicirati kao i proteklih sezona – s vremena na vrijeme će otkinuti nekom većem bodove. To je normalno, ali ne vidim ništa više od toga. Vidim Hajduk, Rijeku i Dinamo u borbi za trofej, evenutalno Osijek. Ne vidim da drugi klubovi mogu to pratiti, niti financijski niti navijački. Nema toliko velike atmosfere u tim gradovima da bi klub mogao napraviti još taj jedan veći korak – započinje Surać.

Kako je već istaknuto, isti trojac koji gotovo od osamostaljenja dominira hrvatskim nogometom trebao bi biti u borbi za titulu. Među njima, po Suraću, isitče se Rijeka.

– Pitanje je koliko Fruk može izdržati i hoće li ostati. Realizacija je problem, treba im još jedna jaka špica da se rastereti Fruka, a ostalo sve štima. Dinamo je bio dominantan 20 godina, napravio je zastrašujuće rezultate u Europi. Situacija je da se još uvijek nitko nije približio Dinamu, nego se Dinamo spustio bliže ostalima. Rijeka je najbolji klub trenutačno u Hrvatskoj. Ovo što radi Damir Mišković to ne radi nitko drugi. Iza Rijeke ne stoji nitko osim osobno Mišković sa svojim potezima, radi jako dobro, poduzetan je čovjek i to se vidi na rezultatu. Konstantantni su, nikada nisu završili kao Osijek. U prvom trenutku su došli veliki novci, u drugom se praktički bore za ostanak. To se Rijeci ne događa, ona je uvijek u prva tri kluba u ligi i redovno se bori za Europu. Jako mi se sviđa njihov put koji vode i svakom našem prvoligašu bi trebali biti mjerilo i pokazatelj kako se treba raditi – podvlači nekadašnji igrač Zadra pa se kreće doticati Majstora s mora.

– Davno je Hajduk izgubio svoj DNK. Nekada je prema Hajduku postojalo strahopoštovanje, danas ga se nitko više ne boji. Vidimo da i klubovi, od kojih je Hajduk jači, a protiv kojih igra u europskim natjecanjima ga se više ne boje. Od Hajduka su ostali samo navijački puk i atmosfera, a igru nema već godinama. Tko se bavi sportskom politikom, odavno je sve promašeno. Rezultat svega je da 20 godina nisu prvaci države i mislim da je to zabrinjavajuće.

Razvoj trenera

Hajduk i Dinamo napravili su korijenite promjene u odnosu na prošlu sezonu. Jedni i drugi promijenili su trenera, jedan i drugi novi strateg na klupama ovih velikana nema iskustva s pritiskom i očekivanja, a isto tako oba stratega potenciraju mlade igrače.

– Pokazao se Garcia vrlo dobar u Istri. Vjerujem da su u Split to gledali na način da promovira dosta mladih domaćih igrača, međutim u Puli je sportski direktor Saša Bjelanović i on radi veliki posao. On je skautirao dobre mlade igrače gladne uspjeha. Kad je takav igrač spreman uz dobro trenera kao Garciju, svi će profitirati – i klub i menadžer i igrač. To se dogodilo u Puli i zato je imao dobru atmosferu. Ne znam hoće li to uspjeti ponoviti u Hajduku, nisam baš siguran – apostrofira Surać dodajući da za razvoj spomenute dvojice u još kvalitetnije trener posao treba odraditi klub.

– Kovačević je igrao jako dobar nogomet u Slaven Belupu, Garcia je u Istri pokazao puno toga. Trebaju ljudi koji vode klubove izdržati pritisak i stati iza svojih trenera, a ne ih odmah mijenjati. Prošle godine Dinamu se ono s trenerima nije trebao napraviti. Nema u klubu više Zdravka Mamića, promijenila se politika, struktura, Nadzorni odbori, skupštine… Dinamo je veliki klub i neće biti u krizi nakon ovoga što se izdogađalo u ovih godinu-dvije dana jer neće dozvoliti ono što se dogodilo Hajduku u zadnjih 20 godina.

Težinu hajdučkog dresa ne treba ni posebno isticati.

– Hajduk je jedna jako zahtjevna sredina. Iz Varaždina su doveli Šegu, a u Splitu je nestao. Mislim da bez obzira tko tamo dođe teško može napraviti iskorak, pogotovo kao mladi igrač. Što se Gattusa tiče, nije to izgledalo dobro. Imali su bodovnu zalihu, kad su trebali napraviti taj iskorak, potvrditi zalihu i uzeti naslov nisu to napravili. Imali su šest utakmica bez pobjede u završnici sezone, govori to nešto. Nikad bliže nisu bili tituli pa ponovno nisu uspjeli – kaže bivši veznjak.

Boban i Dinamo

Zanimljivo, Hajduk i Dinamo ovog ljeta su osim transformacije na terenu prošli i transformaciju u upravama. Hajduk je dobio novog sportskog i tehničkog direkotra kao i novi Nadzorni odbor, a u Maksimirskoj 128 počeo je stolovati Zvnomir Boban.

– Pratim što je Boban uveo. Orijentirali su se na mlade snage, napravili su jedan totalni zaokret i vrijeme će pokazati je li to dobro. Iskreno, ja se nikada ne bih riješio Pjace i Petkovića. Važno je da je Mišić ostao, mladi mogu učiti od njega jako puno, ali ove dvojice se Dinamo nije trebao odreći. Nema sada nekog klasnog veznog igrača i špicu, tako da mislim da je Dinamo u problemima. Treba napraviti pobjedničku atmosferu, a nisam siguran da to mogu postići s ovako mladim igračima. Doveli su Belju kojeg treba snabdijevati loptama. Ne vidim nekog veznog igrača koji je sličnog stila kao Baturina i tko će to raditi za Belju. Imaju jako dobrog trenera koji zna kako razvijati mlade igrače, na kraju dana zato su ga i doveli – govori Surać no protek vremena će puno toga odgovoriti.

Santinijev (ne)dolazak u Hajduk

Kao i mnogim pratiteljima domaćeg nogometa niti Suraću nije jasno zašto se Hajduk nije odlučio za Ivana Santinija, koji je javno poručio kako bi rado došao na Poljud.

– Ne razumijem to. On je veliki pozitivac i po meni bi preporodio Hajduk. Jako je dobar profesionalac tako da me čudi i da neki drugi prvoligaš nije zagrizao za njega. Usudit ću se reći da bi Hajduk sa Santinijem kao zamjena i olakšanje Livaji bio prvak države. Ovako će to biti čupanje.

– Mislim da je Dinamo na dobrom putu što se tiče mladih igrača, ali treba pričekati dvije-tri sezone kako će se sve to odviti. Bobanu treba dati šansu. Vidjet ćemo kroz jedan vremenski period je li on bio u pravu ili ne. Nije mi drago da su odmah krenule priče oko njega i Petkovića. To nije dobro. Pjaca je prešuti cijelu situaciju, nije izašao u javnost i mislim da je i Petković trebao tako reagirati. Vjerujem da je razočaran, kao što bih i ja bio na njegovom mjestu, ali nije mu to trebalo.

Ostatak karavane

Puno upitnika nakon katastrofalne prošle sezone stoji iznad Osijeka. Ponos Slavonije, gdje je i sam Surać nastupao jednu sezonu, ima sve, a nema ništa.

– Ima novaca, ima infrastrukturu, a ne proizvodi igrače nego ih dovodi zbrda-zdola. Ne vidim da će se tamo nešto dobro dogoditi. Igrao sam tamo godinu dana, to je podneblje talenata, ali više toga nema. Ne crpe se igrači iz omladinskih pogona. Pala je Škola nogometa, a želja za rezultatima je ostala pa se dovode igrače i onda se izgube i treneri i klub i sve. Svaki klub koji igra HNL, mora biti naslonjen na svoje juniore i stvarati igrače za prvoligaški nogomet. Moraju se svake godine dovesti dva-tri perspektivna juniora na kaljenje, tako ćete dobiti igrača kroz dvije-tri godine – objašnjava Zadranin pa pohvaljuje sve kvalitetniji posao na sjeveru.

– Varaždin se probudio. Još u Jugoslaviji su se tamo proizvodili jaki igrači, od Vugrinca, Šafarića, Mumleka… To je podneblje talenata, isto što je i Zadar, ali je Zadar nestao. U Varaždinu se još toga drže i rade jako dobro u omladinskoj školi. Kad dovode nekoga, dovedu anonimca od kojeg naprave igrača. To radi i Belupo, kojem samo u cijeloj priči još treba malo ljepši stadiončić i bit će odlično. Žao mi je što nema više NK-a Zagreb. Treba ga rehabilitirati da njemu pripadne nova Kranjčevićeva. Danas-sutra ako se Zadar probudi, napravi stadion i vrati na stare staze… Čisto sumnjam, ali ako, imali bi još zanimljiviju ligu.

U cijeloj ovoj priči poseban se naglasak treba staviti i na novopečenog provoligaša, Vukovar 1991.

– To je momčad sastavljena većinom od igrača koji su naučili pobjeđivati kroz niže razrede. Pobjednički je mentalitet tamo, igrači će biti gladni dokazivanja na velikoj sceni, tako da mislim da bi Vukovar mogao biti vrlo korektan. Ne očekujem da će olako ispasti, vidim tu ozbiljnu borbu. Otežavajuća je okolnost što igraju u Vinkovcima, a ne kod sebe u Vukovaru. Ne znam kakvo je ozračje oko kluba, meni je dosta upitinka oko njih trenutačno.

Vojnik kluba

Za kraj nije moglo da se ne dotaknemo nevjerojatnih brojki kojima barata nekadašnja klasna »osmica«. Bez ikakvih problema Surać u kontekstu Zadra, može ići u istu rečenicu s Francescom Tottijem u dresu Rome.

– Bila su to drugačija vremena. U Osijeku sam dobio jedno dobro, veliko iskustvo, iza toga sam mogao ići u Hajduk, ali sam otišao u Zagreb. Nakon toga sam mogao ići izvan Hrvatske, ali mene to nije zadovoljavalo. Vukla me želja vratiti se u Zadar. Imao sam i neke osobne planove u Zadru i tako moja karijera tekla kroz HNL. Nije mi žao, uspio sam u životu. Na kraju krajeva sam i rekorder po broju utakmica, iskreno mislim da me neće nitko prestići nikada. Sad se igrači puno lakše i više prodaju.

Danas je najvažnija sporedna stvar na svijetu potpuno nešto drugo od onoga u čemu je sazrijevao ovaj igrač.

– Nogomet je postao poduzetništvo. Krenulo je to još od 2005. godine kad su se počeli masovnije prodavati što mlađi igrači. Prije toga je bila filozofija da što je igrač stariji, to je skuplji, sada je obrnuto. Vidimo svi kakve su cifre u drugim državama, došli smo do toga da netko pokaže neku fintu i odmah vrijedi dva milijuna eura. Ja sam 1998. godine dao osam golova i otišao sam na posudbu u Osijek i bio sam sretan s time – zaključuje Surać.

Zadar? Klub kontejner

Nekadašnji NK Zadar više ne postoji, a HNK Zadar od svojeg osnutka praktički tapka na istom mjestu.

– Osnovao se preko noći neki novi klub da bi netko došao na funkcije. Jesu li ti novi dorasli tom zadatku ili ne, o tome govore rezultati. Ali, nisu samo ni ti ljudi krivi, općenito je stanje nogometa u Zadru poražavajuće. Vrtimo se u krug nekoliko godina. Mislim da je prvo rješenje da gradonačelnik ili tko već lupi šakom po stolu i jasno kaže da će se napraviti novi stadion. Dokle god su na Stanovima kontejneri kao svlačionice, ništa neće biti bolje. Za mene je Zadar trenutačno klub kontejner. Sramotno je da imamo ovakve scene, a željeli bismo nešto. Isto tako, nitko mi ne može reći da se ne može. Privlaka, Škabrnja i Polača su napravili jako lijepe sportske centre. Ako su tamošnji načelnici mogli, ne shvaćam kako grad Zadar ne može. Novim stadionom vjerujem da bi se i percepcija kluba kod Zadrana promijenila na bolje.