TOMISLAV GLAVIĆ Keramičar i vinar godinama dokazuje da ima zlatne ruke

Poznati nadinski vinar i još poznatiji keramičar Tomislav Glavić od Hrvatske je obrtničke komore nedavno primio njihovo najviše priznanje za promicanje obrtništva – »Zlatne ruke« za svoj 35-godišnji obrtnički staž. Put koji je počeo kao mladi keramičar izgradivši i najpoznatiji zadarski keramičarski obrt, nadogradio je svojoj drugom ljubavi – vinom te stvorio svima nadaleko poznati »Ker-Vin«, koji je danas jednako prepozntljiv po kvaliteti vina, ali i majstorskom keramičarskom zanatu.

Iako je dio posla prenio na sina, koji je nastavio raditi poslove na obradi kamena i keramike, dok se on potpuno posvetio ekološkoj proizvodnji vina u Nadinskom blatu, naš sugovornik još uvijek ne namjerava stati. Ovaj cijenjeni majstor svojim dugogodišnjim radom, upornošću i predanošću postao je simbol uspješnog spoja tradicije i suvremenog pristupa u obrtničkom svijetu. Prisjetio se svog keramičarskog i vinarskog posla.

Uspio u naumu

»Zlatne ruke« su, priznaje, kruna njegova višedesetljetnog rada, te ulaganja u sebe i svoj obrt. Kada je, nakon završene škole, kao mladi keramičar počeo s radom, od svog je mentora mnogo naučio, te je 90-ih kada je zaleđe Zadra već kuhalo potencijalnim sukobima, odlučio otvoriti svoj obrt. Polako je, sjeća se, gradio svoje ime i status, ulažući svo svoje znanje i profesionalnost kako bi postao najtraženiji keramičar na području Zadarske županije. To mu je i uspjelo, a danas, kada je više posvećen vinu nego pločicama i kamenu, njegov sin nastavlja ovaj zanat.

– Kada uskoro otiđem u mirovinu, jer već ću sljedeće godine imati uvjete i 41 godinu radnog staža, na svog ću sina prepisati obrt. On je ionako sada majstor keramičar te je nastavio mojim stopama u dijelu ugradnje pločica i obrade kamena, dok sam ja u potpunosti usredotočen na vino, nadam se jedino u budućnosti ga više privući i tom dijelu našeg obiteljskog obrta, kazao je Glavić. Cijela obitelj, kaže, pomaže u poslu. Sin i jedan radnik izlaze na teren koliko mogu, dok on i supruga te svi koji mogu, pripomažu u proizvodnji vina.

– U obrtništvo sam se upustio 90-ih, kada je društvena i gospodarska klima u zadarskom zaleđu bila sve samo ne povoljna. No, s godinama sam uspio u svojem naumu, jer kvaliteta mi je uvijek bila na prvom mjestu. Kako vina koje proizvodim, tako i ruku s kojima sam godinama bio u keramičarskom poslu, dodao je Glavić. No, situacija je danas u zadarskom zaleđu u mnogočemu perspektivnija te kao predsjednik Udruženja obrtnika Benkovca redovito prati obrtništvo u zaleđu.

Nepošteno etiketiranje

Dugo su, naglasio je, bili najmanje udruženje obrtnika, no sada su po brojnosti prestigli ono paško. S tisućama obrta u našoj županiji, kaže, drago mu je vidjeti da ono benkovačko ima snažno uporište u kreativnosti i marljivosti svojim žitelja.

– Punih 25 godina sam slovio kao najbolji i najskuplji keramičar u županiji i dok se nisam počeo ozbiljnije baviti vinarstvom nitko o tom mom poslu nikad ništa nije pisao, ni spominjao ga. Vinarstvo je, izgleda, puno zanimljiviji, te medijski atraktivniji posao od postavljanja pločica, našalio se Glavić.

Glavić je inače već sedam godina na čelu Udruženja obrtnika Benkovac te sudjeluje i u upravljanju Obrtničkom komorom Zadarske županije, tako da smo ga pitali što misli o dugo potrebnom, uzletu interesa za strukovno obrazovanje.

– Rad rukama napokon više nije nešto čega se treba sramiti. Generacije djece odgajane su prema maksimi »uči da ne bi morao raditi«, što je godinama nas zanatlije, ne samo stavljao na dno tržišne piramide, već svakog tko bi se za neki zanat obrazovao etiketiralo kao nekvalitetnog radnika. Jako sam to dobro vidio na mladim pripravnicima, s kojima sam godinama radio. Dolazili bi bez osnovnog znanja, pa čak i interesa za keramičarstvom jer se godinama djecu poticalo isključivo na gimnazijsko obrazovanje, istaknuo je Glavić, rekavši kako se strukovno i zanatsko obrazovanje nepošteno etiketiralo kao nevažno i manje poželjno.

– Situacija je danas napokon drugačija, iako majstora različitih struka na tržištu i dalje itekako fali. No, danas biti keramičarom više nije nešto čega mi se mladi trebali sramiti. Naprotiv, zanimanje je to koje je sve poželjnije, jer je iznimno dobro plaćeno.

Autohtone sorte

Situacija na tržištu danas je jednako kritična, kao što je bila i kada sam ja radio, jer poneki su klijenti bili spremni mjesecima čekati, samo da im ja, a danas moj sin, dođemo obaviti posao, poručio je Glavić. Nakon što se okrenuo i vinogradarstvu 2003. godine te vrlo brzo počeo dobivati nagrade, polako se počeo povlačiti iz keramičarskog posla, pa danas ima šest hektara ekološki zasađenih vinograda u Nadinskom blatu.

– Moja su specijalnost introducirane sorte, iako, kao poštovatelj autohtonih sorti, uvijek prvo želim probati ono vino koje je autohtono određenoj regiji. Zato sam i odlučio posaditi i dio s autohtonim sortama, kako bi svim vinarima ove regije omogućio da od mene mogu nabaviti sadnice autohtonih sorti i to bez nametnika te u budućnosti ono što smo dobili u nasljeđe, prošire diljem naše regije. Ono što, kako dodaje, nikako ne razumije, averzija je lokalnih ugostitelja prema zadarskim vinima.

– Na moju inicijativu 2018. godine osnivamo Udrugu vinara Zadarske županije u koju ulaze isključivo vinari na tržištu. Danas ta udruga broji 30-ak vinara i više od 150 etiketa. Imao sam prilika puno putovati te kušati razna autohtona vina, tako da sa sigurnošću mogu kazati kako su zadarska vina cjenjenija i popularnija izvan naše regije, naglasio je Glavić.

Iako uskoro stječe uvjete za mirovinu, kaže, kako će nastaviti raditi. Mada teži dio posla u vinogradu tek slijedi, ovu će berbu, naglašava, dočekati spreman jer uvjeti u vinogradu su povoljni, a ako kiša ne našteti urodu očekuje iznimno kvalitetno grožđe.