Antonio Krištofić: 'Tehnika je bitna, ali bez emocije pjesma ne živi'

Njegov glas prepoznaju na prvu, a energija kojom osvaja pozornicu ne ostavlja ravnodušnim ni najzahtjevniju publiku. Antonio Krištofić, koji korijene vuče iz Dalmacije, jedan je od najnagrađivanijih vokala nove generacije u Hrvatskoj, a iako su mu reflektori i aplauzi svakodnevica, nakon nastupa najradije se povlači u mir svoje kuće iznad Opatije.

U razgovoru za naš list otkriva kako puni baterije, na koji način njeguje glas, dijeli anegdote s nastupa, govori o planovima za budućnost i otkriva detalje o svojoj novoj pjesmi »Hajde Ljube«, nastaloj iz sasvim iskrenog i spontano izrečenog trenutka.

I to nije sve – najavljuje i uzbudljive glazbene projekte, uključujući i pjesmu koja još čeka svoje pravo vrijeme.

Snaga iznutra

S obzirom na to da vikendima redovito nastupaš, kako pronalaziš mir i puniš baterije između nastupa?

Imam tu sreću da su moji roditelji, dok sam bio dijete, odlučili da se sklonimo od gradske buke i napravimo kuću na brdu iznad Opatije. To mjesto je za mene oaza mira, pogotovo kada me nakon svirke dočeka ta mirnoća prirode.

Doduše, jednom me dočekao i medvjed (smijeh). No, drago mi je što sam odlučio ostati upravo tamo i odatle graditi svoju karijeru. Smatram da je jako važno da osoba koja se bavi javnim poslom, ima dovoljno prostora i mira za opuštanje i punjenje baterije za nove nastupe i projekte.

Kao jedan od najnagrađivanijih vokala u zemlji, kako njeguješ svoj glas i koliko ti je važna vokalna higijena?

Svakodnevno radim na svom vokalu. Glas je moj instrument i odnosim se prema njemu s puno pažnje. Redovito vježbam, pazim na hidrataciju i na san te izbjegavam sve što bi ga moglo oštetiti – od dima do prehlade. Ali najvažnije mi je da ono što pjevam dolazi iznutra. Tehnika je bitna, ali bez emocije – pjesma ne živi.

Možeš li podijeliti neki zanimljiv ili neočekivan trenutak s nastupa koji ti je posebno ostao u sjećanju?

Svaki nastup je zbilja priča za sebe, teško je izdvojiti samo jedan trenutak. No, jedna od interesantnijih situacija koja mi se dogodila je da su me mladenci kojima sam pjevao na vjenčanju nagovorili da skočimo u bazen.

Kako bi usporedio iskustvo nastupanja na festivalskim pozornicama s onim na privatnim proslavama i eventima? Gdje osjećaš veću odgovornost?

Jedno i drugo zahtijeva veliku odgovornost i profesionalnost. Festivalske pozornice su mi oduvijek veliki izazov jer volim taj natjecateljski duh i činjenicu da imaš samo tri minute za pokazati se u najboljem mogućem svijetlu. Taj adrenalin je neprocjenjiv.

S druge strane, svakom nastupu pristupam s velikom odgovornošću jer imam ulogu zabaviti publiku – uzvanike i zbilja se na svakom nastupu potrudim da se maksimalno opuste i dobro provedu.

Od prvih taktova

Kakvi su planovi za budućnost?

Uvelike već radimo na novim glazbenim projektima. Rad s Ljiljanom Jorgovanović me posebno veseli. Postoji jedna pjesma koja još uvijek čeka svoje pravo vrijeme. Tekst je napisala Ljilja, i to je nešto najiskrenije i najgolije što mi je netko ikad dao da otpjevam.

No, priznajem da nisam još imao hrabrosti da ga iznesem. Taj tekst je kao hod po rubu – sirov, životan… Traži da pjevam bez štita, a to nije lako. Nadam se da ću uskoro skupiti snagu da ga pustim u svijet, jer mislim da može dotaknuti svakoga tko se makar jednom suočio sa sobom.

Kako biraš pjesme koje ćeš snimiti i izvoditi?

Svaka pjesma koju sam do sada izdao rađena je od samog početka po mom senzibilitetu. Volim biti dio stvaranja teksta, glazbe i produkcije od prvih taktova. Ono što mi je važno je to da osjetim svaki detalj pjesme kako bih i publici na kraju prenio emociju u potpunosti.

Imaš li ambiciju predstavljati Hrvatsku na Eurosongu? Kako gledaš na festivalske nastupe općenito?

Imam veliku želju jednog dana Hrvatsku predstavljati na Eurosongu. Postoji jedna ideja koju bih volio realizirati, ali trenutno uživam u upoznavanju s publikom.

U trenutku kada me dovoljno dobro upoznaju, sigurno će me vidjeti i na pozornici Dore. Što se tiče ostalih festivala, sigurno će se neke od pjesama koje radimo u budućnosti predstaviti i na festivalskoj pozornici.

Dalmatinski gen

Odakle vučeš glazbeni talent? Postoji li glazbena tradicija u tvojoj obitelji?

Nitko u obitelji se ne bavi glazbom. Ja sam prvi koji predvodi glazbeni gen. Ipak, korijene vučem iz Dalmacije, točnije iz Šibenika, a svi dobro znamo da ljudi iz Dalmacije itekako imaju sluha, tako da je vrlo vjerojatno tako sve i krenulo.

Kako je nastala pjesma ‘Hajde Ljube’ i kakva je bila atmosfera tijekom njezina nastanka?

Zapravo, pjesma je nastala sasvim spontano – iz jednog iskrenog razgovora s Ljiljanom Jorgovanović. Onako usput sam joj se požalio da ću i ovo ljeto raditi punom parom, a u sebi sam baš priželjkivao upoznati neku djevojku s kojom bih mogao pobjeći na par dana, opustiti se, uživati u moru i malo proputovati uz Jadran.

Ljiljana me slušala sa smiješkom, kimnula glavom, a već sljedeći dan me nazvala i rekla: »Imam ideju.« Tad mi je prvi put pročitala stihove »Hajde Ljube stisni zube« – i odmah sam znao da je pogodila u sridu!

Jesi li pronašao svoju »ljube«? Kako bi opisao osobu koja bi mogla osvojiti tvoje srce?

Trenutno sam fokusiran na karijeru. Kažu neki iskusni glazbenici da ono što pjevaš, to ti se i ostvaruje i ja nikako ne bježim od toga da će u moj život doći jedna moja ljube.

Ono što mi je važno u odnosu je obostrano razumijevanje. S obzirom na posao kojim se bavim, to mi je jako važno. Boja kose, očiju, to mi je tek daleko na popisu.