ZAKON BRAĆE Najtalentiranija nogometna braća imala su sličan put, no tko je bio bolji?

Toure, Koeman, Hernandez, Boateng, Kovač, Neville, de Boer, Alcantara, Charlton, Milito, Bender, Hazard, Williams, ma možemo u nedogled. Vidjeti braću kako dijele svjetla nogometnih reflektora uvijek povlači pitanja ‘tko je bolji’ i ‘tko je više napravio’. To je malo i nezahvalno, jer kako usporediti Diega i Gabriela Milita, s obzirom da je jedan brat bio stoper, a drugi napadač. No kod jedne braće je savršeno pogođen omjer talenta, karijernih uspjeha i nogometnog puta, a radi se o sinovima bivšeg danskog reprezentativca i nekadašnjeg člana Brondbyja, Finna Laudrupa.

Iako je Michael međunarodno poznatiji i ‘priznatiji’, Briana bratova popularnost nije zasjenila, dapače, jer je upravo mlađi Laudrup vukao Dansku prema europskom naslovu u Švedskoj, gdje Michaela uopće nije bilo. Brian je posjedovao bratovu eleganciju i inteligenciju, no imao je tu dodatnu dozu okomitosti, drskosti i ‘flaira’. Zbog toga su ga treneri i izbornici gurali na krilo, gdje je mljeo protivnike driblinzima i vicom. U orbitu ga je lansirala epizoda u ‘očevom’ Brondbyju, odakle se otisnuo prema Bundesligi i Bayer Uerdingenu, gdje se zadržao samo jednu sezonu. Bayern ga je privolio da dođe u središte Bavarske, a u ne tako bajnom periodu minhenskog kluba Brian je bio svjetla točka. Bio je kreativna forca posrnulog velikana, osvojivši navijače u svojoj prvoj sezoni raznovršću u zadnjoj trećini. Momentum mu je slomila teška ozljeda koljena na startu sezone 1991-92, no uspio se vratiti par mjeseci prije Eura 1992., uhvativši formu pred natjecanje koje je proslavilo njegovu državu.

Danska se nije plasirala kroz kvalifikacije na švedski turnir, no nakon što su sankcije izbacile Jugoslaviju, to je otvorilo vrata momčadi Richarda Mollera Nielsena, koja je poziv UEFA-e prihvatila. Michael Laudrup je odbio nastupiti za reprezentaciju iz njemu znanih razloga, no Brian se odazvao izborniku, preuzevši na svoja leđa napadački balast. Danska priča u Švedskoj pretvorila se u pobjedničku, a unatoč tomu što se nije upisao u strijelce, Brian je nosio ekipu. Da njegove predstave nisu mogle proći nezamijećeno pokazao je transfer u Fiorentinu koja je imala visoke ambicije, no Viole su s Laudrupom, Batistutom i Effenbergom potonule u drugu ligu.  Laudrup je pobjegao s tonućeg broda u Milan, ali tek je tamo prošao kroz golgotu. S Milanom je osvojio Ligu prvaka i Serie A, ali je bio ‘zaleđen’ na klupi od strane Fabia Capella, zabivši samo dva gola kao Rossonero (Laudrupovu sudbinu prošli su i Kluivert, Vieira, Reiziger, Davids, Ziege te Raducioiu. Svi su oni prošli kroz Milan kao statisti). Spas je pronašao u Glasgow Rangersu, demonstriravši silinu u ligi koja nije trpjela umjetnike. Lakoćom je s Rangersima osvajao škotske naslove, a u sezoni 1996-97 došao je do brojke od 20 golova.

Michael – poezija u pokretu

No i dalje je prva pomisao na prezime Laudrup – Michael, čiji je životopis prožet klubovima – KB, Brondby, Lazio, Juventus, Barcelona, Real Madrid, Vissel Kobe i Ajax. Poput brata, Michael je u Serie A bio vezan okovama taktike, ali toga ga je lišio veliki Johan Cruyff, koji mu je u Barceloni dao potrebnu slobodu. S Laudrupom je Barcelona osvojila četiri vezane La Lige i Ligu prvaka, ali njihov odnos je uništen odlukom Nizozemca da Danca ostavi na tribinama za atensko finale protiv Milana (I Brian je bio lišen minutaže u Ateni). To je probudilo revolt u Michaelu, koji je 1994. potpisao za Real Madrid, s kojim je odmah osvojio španjolsko prvenstvo. Prelazak iz Barce u Real i obratno je neoprostivo u očima lokalnih navijača, ali Michael je i dalje ostao obljubljen na obe strane. Primjerice, Figo je bio gađan svinjskom glavom nakon transfera u Real, no Laudrupova odluka za prelazak u mrskog rivala imala je ljudsko uporište.

U suton je Michael odjahao kao član Ajaxa, kluba u kojem je i Brian završio karijeru. S Danskom je posljednji ples otplesao na Svjetskom prvenstvu u Francuskoj, odigravši zadnju utakmicu protiv Brazila u četvrtfinalu, gdje je njegov brat zablistao golom i asistencijom. Brian se također od nacionalne vrste oprostio u Francuskoj, a nakon svega, kako zaključiti ‘tko je bio bolji’?  Na klupskom planu prednost dajemo Michaelu, dok je reprezentacija ipak bila Brianovo dvorište.