Đani Iglić: Prosječan čovjek u Dalmaciji nema pojma što se krije ispod površine mora

Koliko su Zadrani upoznati s tajnama koje more krije? Koje vrste prevladavaju? Koje trebamo posebno čuvati? Koliko nas to sve uopće zanima? Pitanja su to koja smo promišljali u Bibinjama s čovjekom koji svaki dan provodi pod morem i za njega, možemo reći, i živi, predsjednikom Ronilačkog kluba Sv. Roko Đanijem Iglićem. Klub Sv. Roko osnovali su 2010. godine entuzijasti i zaljubljenici u more i ronjenje, s jasnim ciljem – popularizacija morske ekologije i promicanje ronjenja kao načina povezivanja s podmorskim svijetom. Klubu je također cilj omogućiti kvalitetan tečaj ronjenja za minimalnu naknadu, stoga su pozvani svi koji žele zaroniti u magičan morski svijet. Inače, u Klubu Sv. Roko je preko 500 ronilaca steklo svoja znanja tijekom ovih godina, a ove godine imaju 120 članova uz tri instruktora i nekoliko voditelja ronjenja. Zanimljivo je kako u tih 120, prevladavaju žene, a u klubu tečaj ronjenja polažu i mnogi studenti arheologije kojima će ovaj tečaj otvoriti neke nove vidike i pružiti nove mogućnosti zapošljavanja nakon studija.

Loše znanje o moru

Iako je glavni fokus naših ronilaca upravo zaštita plavetnila koje svi volimo, Iglić upozorava da, unatoč tome, većina ljudi još uvijek ne pridaje dovoljno pažnje ovom problemu.

– Ako ćemo gledati realnu sliku, morate znati da mi u Dalmaciji nemamo pojma o moru. Kao da smo zalutali na njega. Prosječan čovjek u Dalmaciji nema pojma što se krije ispod površine. A žalosna je istina kako je ispod mora sve manje i manje života… Kako sam ja svaki dan u moru, vidim kako utječemo na bioraznolikost, koliko iz dana u dan to sve sve gore izgleda. U zadnjih pet godina rapidno opada bioraznolikost, kazao je Iglić kojeg smo upitali koje su vrste u našem moru najugroženije.

– Kao prvo lostura ili periska… Imamo još samo par komada. Od šezdesetak živih jedinki prošle godine, pedeset i nešto je uginulo. Brojimo ih na prste jedne ruke u cijelom Jadranu. Osim njih, svjedoci smo pomora kunjki koje se malo oporave pa ona opet ugibaju… Imamo sve više slučajeva uginuća prstaca, no prije donošenja bilo kakvih zaključaka, nužno je provesti analize na prisutnost virusa ili bakterija kako bismo utvrdili stvarne uzroke njihova ugibanja. Kada je riječ o ribljem fondu, stanje također nije ohrabrujuće. Nekada je more bilo puno različitih vrsta, no danas je čak 85 % ulovljenih riba orada ili podlanica. To je jasan znak narušene ravnoteže. Bioraznolikost propada, lovimo nedoraslu ribu koja nije dosegla spolnu zrelost i nasipavamo plaže. Dohrana plaža je najveće zlo koje smo mogli napraviti za naše more. To je genocid mora… Mnoge vrste se mrijeste ili odlažu jaja upravo u tom plitkom moru, u tom pojasu izmjene plime i oseke. Morske livade su kolijevka života, a kad naspete plažu, radom valova i struje, odvuče se šljunak i ubije sve. Samim tim poremeti se hranidbeni lanac, tamo više ništa ne može živjeti, to je tragedija, upozorava Iglić na ozbiljan problem i utjecaj stanovnika uz more.

Edukacija sugrađana

Kako bi se ovakva slika našeg mora što prije promijenila, Klub uporno izlazi u javnost i educira sugrađane provođenjem brojnih ekoloških akcija čišćenja podmorja. Želja je približiti ljudima činjenicu da se čitav jedan svijet, puno bogatiji od od onoga što vidimo odvija ispod površine. Klub godišnje napravi 10 do 15 eko akcija, a u moru nalaze hrpe smeća – sve što čovjek koristi na kopnu. Iglić naglašava kako nešto dospije u more nenamjerno, ali većinom zbog nebrige takozvanih »ljubitelja mora«.

– Ideja je da uz čišćenje odradimo i edukativne radionice za djecu, izložbe podvodne fotografije i slično. To je jedan od načina na koji želimo zainteresirati ljude jer ako ih naučimo što sve živi u moru, možda će pokazati empatiju, zauzeti stav i potruditi se očuvati ga. Kad to sve predočimo mladima, naučimo ih kako čuvati more, onda nešto možemo očekivati od budućnosti, kazuje nam optimistično Iglić iako, kako kaže, mjesta za optimizam baš i nema jer je dosta ljudi jednostavno – nezainteresirano.

Kako bi dodatno educirali sve koji stižu na obalu u ljetnim mjesecima, kao i lokalno stanovništvo, odlučili su u lukama i na šetnicama staviti plakate na kojima će predstaviti vrste koje žive na tom području. Na plakatima će pisati: »I ja živim ovdje, ne bacaj otpad u moj dom«. Osim u lukama, najavili su postavljanje plakata i u gradskoj ribarnici kako bi podigli svijest o očuvanju mora.

Moguća rješenja

– Prvi problem leži u neznanju, odnosno u nedostatku kvalitetne edukacije o važnosti zaštite mora i okoliša. Kada tome dodamo naš zastarjeli i neadekvatan sustav odvodnje i pročišćavanja otpadnih voda, situacija postaje još alarmantnija. Nažalost, Hrvatska je jedna od rijetkih zemalja koja kanalizacijske otpadne vode rješava metodom razrjeđivanja – što konkretno znači da se te vode ne pročišćavaju, već se ispuštaju direktno u more, često na većim dubinama, uz nadu da će more to samo ‘riješiti’. Takav pristup ima ozbiljne posljedice po morski ekosustav. Određenim mikroorganizmima i algama takvo okruženje pogoduje pa se nekontrolirano razmnožavaju i istiskuju druge vrste. Posljedica toga je drastičan pad bioraznolikosti, što dugoročno ugrožava čitav ekosustav. Tužno je i zabrinjavajuće što radimo našem moru koje je jedno od najvećih prirodnih bogatstava i ključni temelj našeg turizma, zaključio je Iglić dodajući koje bi se sve akcije mogle poduzeti da se stanje popravi.

– Trebalo bi hitno uvesti tzv. ‘no take’ zone – područja u kojima su sve vrste eksploatacije mora strogo zabranjene, osobito ribolov. U takvim zonama dopuštene su isključivo nenametljive aktivnosti poput ronjenja ili rekreativne vožnje kajakom, one koje ne narušavaju osjetljivu ravnotežu morskog ekosustava. Već postoji uspješna inicijativa – prva takva zona proglašena je oko otoka Visa, a sada se predlaže uspostava nove zaštitne zone u području oko Blitvenice. U tim zaštićenim područjima riba se nesmetano mrijesti, a kako se populacija povećava, ribe se prirodno šire i na okolna područja. Time se zapravo pomaže i ribarima – jer s manjim ribolovnim naporom ostvaruju jednak ulov, pojasnio je Iglić dodajući da bi se u takvim područjima trebala provoditi i stroga kontrola kako bi se krivolovce spriječilo u nelegalnom ribolovu.

Vrijedna istraživanja

Klub Sv. Roko je 2018. godine izdao knjigu pod nazivom »Stražnjoškržnjaci Jadranskog mora«, slikovni atlas i iscrpan popis svih hrvatskih vrsta ovih fascinantnih morskih organizama. Ova publikacija ubrzo je prepoznata i na međunarodnoj razini – već 2019. godine proglašena je najboljom knjigom u području morske biologije na svijetu, čime je Hrvatska još jednom potvrdila svoj značaj u znanstvenim i istraživačkim krugovima povezanim s Jadranom i očuvanjem njegove bioraznolikosti. Upornim radom ronilaca iz Kluba, fotografirano je 190 vrsta, a listu poznatih vrsta koje žive u Jadranu u međuvremenu su digli na 270.

Od kada je knjiga izdana, istraživanja su nastavljena s jednakim entuzijazmom, a rezultati su impresivni – otkriveno je još čak 40 novih vrsta stražnjoškržnjaka koje će biti predstavljene u nastavku knjige. Na važnost i kvalitetu ovog projekta ukazalo je i Sveučilište u Zadru, koje je prepoznalo vrijednost publikacije i uključilo se u suradnju.

Posebno je zanimljiv i jedan nedavni pronalazak ispod Paškog mosta – riječ je o potencijalno potpuno novoj vrsti morskog puža, dosad nepoznatoj svjetskoj znanosti. Ako DNK analiza potvrdi da se doista radi o novoj vrsti, to će biti još jedan izniman doprinos hrvatskoj i globalnoj biologiji. Velike su to vijesti za naše ronioce, kao i za naš mali dio Jadrana kojeg trebamo sačuvati za buduće generacije pravih zaljubljenika u more i morski život.