PRESUDA SUDA Lavčević koristio kamenolom bez ikakvih dozvola

Trgovački sud u Zadru prihvatio je tužbu Republike Hrvatske protiv tvrtke Lavčević Zadar d.o.o. presudivši kako ova tvrtka treba državi isplatiti 39.290,19 eura sa zakonskim zateznim kamatama, zbog eksploatacije mineralne sirovine, kamena i njegovih proizvoda, u njihovu kamenolomu na brdu Sridnjak iznad Bibinja, bez valjane pravne osnove i bez plaćanja naknade. Lavčević treba platiti RH i 3.327,32 eura parničnih troškova.

O ovoj tužbi RH protiv Lavčevića Trgovački sud u Zadru već je proveo postupak te je 20. srpnja 2021. donio presudu kojom je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan. Navedenu presudu potvrdio je Visoki trgovački sud svojom presudom od 14. studenog 2022.

Međutim, nakon što je Vrhovni sud svojim rješenjem od 1. ožujka 2023. tužiteljici dopustio reviziju protiv drugostupanjske presude, isti je sud svojim rješenjem od 27. rujna 2023. ukinuo i presudu Visokog trgovačkog suda i prvostupanjsku presudu ovog suda, te predmet vratio ovom sudu na ponovno odlučivanje.

Procjembeni elaborat

Jedna od ključnih stvari u cijelom postupku je procjembeni elaborat u kojem je, uz ostalo izračunata vrijednost zemljišta, potom visina naknade za služnost radi djelatnosti eksploatacije mineralnih sirovina te iznos zakupnine, a koji elaborat je po nalogu Županijskog državnog odvjetništva (ŽDO) u Zadru sastavila ovlaštena sudska vještakinja za graditeljstvo i arhitekturu Marina Brlić iz Zagreba.

Zadarski sud je u prvom suđenju odbio dokaz saslušanjem ove svjedokinje, smatrajući da je ona zapravo sudjelovala u postupku utvrđivanja visine ovdje postavljenog tužbenog zahtjeva po nalogu ŽDO-a i izradila elaborat, odnosno nalaz i mišljenje po nalogu jedne od strana u postupku, a ne po nalogu suda.

Zbog toga je taj sud smatrao kako se rad ove vještakinje ne može ocjenjivati kao nalaz vještaka u parničnom postupku u smislu koji određuje zakon.

Međutim, prema stavu Vrhovnog suda takvo je shvaćanje bilo pogrešno, a pogrešnim je taj sud ocijenio i stav drugostupanjskog suda i posljedično tome ukinuo ranije odluke.

Cijeneći takvu odluku revizijskog, najvišeg suda Republike Hrvatske, Trgovački sud je u dokaznom postupku saslušao Marinu Brlić te je izvršio uvid u njezin procjembeni elaborat.

Navodi se kako Lavčević koristi dvije susjedne parcele u vlasništvu RH ukupne površine 502.525 metara četvornih u k.o. Bibinje. Prema tom elaboratu procijenjena je vrijednost zemljišta od 3.442.829,65 eura, dok je zakupnina procijenjena na 241.555,51 euro.

Previsoka naknada

Zanimljivo je kako i u Lavčeviću priznaju navod iz tužbe da obavljaju eksploataciju na ranije spomenutim nekretninama koje su vlasništvo tužiteljice, bez da su zaključili ugovor o osnivanju služnosti radi obavljanja eksploatacije mineralne sirovine, pa nekretnine koriste bez valjane pravne osnove i bez plaćanja naknade. No iz Lavčevića se protive visini tužbenog zahtjeva.

– Smatramo kako je neprihvatljivo visoka naknada koju od naše tvrtke traži Republika Hrvatska, te kako vještačenje vještakinje Brlić polazi od previsoko utvrđene tržišne vrijednosti nekretnina, kao i previsoke stope kapitalizacije.

Tužiteljica neosnovano polazi od tržišne vrijednosti metra kvadratnog nekretnina koje u naravi predstavljaju obradivo poljoprivredno i šumsko zemljište male površine, a koje ni na koji način nije, niti može biti, usporedivo s ovdje spornim nekretninama, ističu iz ove tvrtke.

Uime tužiteljice iz ŽDO-a su na ovaj prigovor odgovorili kazavši kako je procjembeni elaborat sastavila ovlaštena sudska vještakinja te je on sačinjen u skladu s pravilima struke.

No u ovom, ponovljenom postupku su iz Lavčevića bili dužni, nakon što je RH spomenuti elaborat priložila u spis i predložila saslušanje svjedokinje, vještakinje, prema pravilima o teretu dokazivanja, dostaviti dokaze o neosnovanosti zatraženog iznosa, budući da je tada na ovu tvrtku prešao teret dokazivanja.

– Kako tuženik nije tijekom postupka predložio ili priložio dokaze kojima bi osporio tvrdnje i dokaze protivne strane u dijelu koji se odnosi na visinu zahtjeva, sud je, prihvativši navode svjedokinje i utvrđenja iz elaborata prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice, napominje sud.

Rješenje iz 1982.

Treba reći kako Lavčević Zadar posjeduje rješenje bivšeg Općinskog komiteta za privredu Zadar od 30. ožujka 1982. kojim je poduzeću Ivan Lučić Lavčević, OOUR-u Građenje odobreno eksploatacijsko polje tehničko-građevnog kamena Sridnjak, Bibinje. Ova odluka je zamijenjena rješenjem Ureda za gospodarstvo Zadarske županije od 10. travnja 2000. kojim su sva prava i obveze iz ranijeg rješenja prenesene na tuženika. No Lavčević je tada stao s pribavljanjem svih papira za nastavak zakonite eksploatacije kamena.