Riječanka u Londonu gradi impresivnu karijeru, radila je i s velikom Vivienne Westwood. Ovo je njena priča

Biti dio tima jedinstvene i neponovljive Vivienne Westwood, i to kao prvi posao u životu, zaista je rijetki privilegij.

Kim Matrljan, riječka marketinška stručnjakinja u Londonu

A upravo se to dogodilo Kim Matrljan, Riječanki koja je nakon studija u Trstu otišla na poslijediplomski studij u London. Talentiranu su i vrijednu Kim brzo prepoznali i u drugim prestižnim brendovima poput Rolexa i Selfiridgesa.

Kroz posao je upoznala i Davida Beckhama

Ono što nas je ovaj put izazivalo na razgovor bio je njezin nedavni emotivni post na Instagramu u povodu smrti legendarne britanske dizajnerice. O tome kako je bilo dobiti posao i raditi u svim tim prestižnim svjetskim brendovima, ali i kako je živjeti u u Londonu, ispričala nam je naša uspješna i zanimljiva sugovornica.

Nedavno ste imali zanimljivu objavu na Instagramu povodom odlaska Vivienne Westwood, ako sam dobro razumjela upravo je dizajnerica bila vaša prva poslodavka?

“Za vrijeme mastera u Londonu, tražila sam praksu i naišla na tromjesečnu poziciju kod Vivienne Westwood koja je bila kao stvorena za mene.

Pokrivala je sve segmente marketinga što mi je odgovaralo, jer nisam bila sigurna za koji se dio opredijeliti. Za dobitak pozicije, za koju je bilo nekoliko tisuća aplikacija, pomoglo mi je prethodno volontersko iskustvo u našem Žmergu i Let’s Do It Mediterannean gdje sam nekoliko mjeseci u 2012. pomagala oko organizacije čišćenja plaža i mora u Hrvatskoj i cijelom Mediteranu.

S Vivienne Westwood vezuje ju ekološki aktivizam

Vivienne je velika aktivistica pa je to bilo jedno od glavnih pitanja u oba intervjua koja sam imala na početku. Moram priznati kako moja očekivanja nisu bila velika, no na kraju sam praksu dobila. Nikad neću zaboraviti taj trenutak sreće kad sam dobila svoj prvi posao u Londonu”!

Uživo još zanimljivija

Koje ste zadatke imali, što ste točno radili, s čime ste se susretali?

“Imala sam priliku biti dio odjela tradicionalne marketing trgovine, produkcije i organizacije photo shootinga za nove kolekcije i revije u Londonu, Milanu i Parizu, te digitalnom marketingu.

Pri kraju tromjesečne prakse, ponudili su mi stalnu poziciju u digitalnom marketingu koji mi je najbolje ležao, gdje sam ostala sljedeće tri godine. Bila sam zadužena za strategiju i analizu podataka pet različith kanala (PPC, SEO, Email, Affiliate i socijalne mreže).

Digitalni marketing je kod Vivienne tada bio gotovo nepostojeći pa je moja tadašnja menadžerica Robyn Blake tražila nekog tko će joj pomoći podignuti stranicu i pokrenuti digitalne kanale od temelja, prvo u Engleskoj, pa Italiji i Aziji. Bilo je to jedinstveno iskustvo i savršeno je došlo na početku karijere jer sam shvatila kako funkcioniraju svi kanali od početka do kraja što mi je pomoglo u daljnjoj karijeri. Na početku smo bile samo Robyn i ja, a nakon dvije godine naš je tim narastao na deset ljudi”.

Kako je bilo raditi u takvom okruženju, je li Westwood bila zahtjevna?

“Bilo je baš onako kako to i zamišljate. Vrlo dinamično, ni jedan dan nije bio isti, ali se i jako puno radilo. Vivienne Westwood Ltd je relativno mala kompanija s globalnom popularnošću pa je i posla bilo napretek, no ljudi koji tamo rade žive za to pa ćete rijetko naići na žaljenje i negodovanje”.

Kim Matrljan uvijek u društvu kreativaca

Kako biste opisali samu Vivienne, pamtite li neki poseban trenutak s njom?

“Vivienne je bila jedna od rijetkih osoba koje su još zanimljivije uživo nego preko medija. Moj tim je bio pozicioniran na trećem katu dok je Vivennin studio bio na četvrtom, pa smo je svakodnevno viđali. Ona je zaista imala cilj za koji se borila i ostala svoja do kraja.

Iako je bila uključena u sve dijelove poslovanja, imala je i partnera koji je puno više brinuo o komercijalnom dijelu kompanije. S Vivienne ste zaista mogli o svemu razgovarati, o kulturi, prirodi, politici, modi, umjetnosti, sve ju je zanimalo i o svemu je znala jako puno. Ono što je nije zanimalo, bio je internet i sve vezano uz digitalne medije. Na početku je čak htjela i zatvoriti taj odjel!

Upravo smo tu mi morali uskočiti i educirati je o dobrim stranama digitalnih komunikacija, a prvenstveno zbog mogućnosti da se dopre do puno više ljudi u kraćem roku nego tradicionalnim putem. Tu se s nama sprijateljila i od tada smo vrlo uspješno zajednički radili.

Također, nikada neću zaboraviti svoj prvi tjedan na poslu kada sam morala isprintati neke izvještaje za sastanak. Baš je tog časa bila sišla i izbrojila koliko sam listova isprintala, održala lekciju o održivosti i objasnila kako moram limitirati printanje dok tu radim”.

Platforma GAIA

Srećom razmišljale ste isto, štoviše čini se kako vam je ekološka svijest baš velika prednost. Prošle ste godine s kolegicom Robyn Blake osnovali platformu GAIA, koja promovira održivu modu, što vas je dovelo do te odluke?

“Robyn i ja smo se upoznale kod Vivienne Westwood gdje smo imale super odnos. Robyn je bila i moja mentorica u karijeri i zbog toga je beskrajno cijenim.

Vrlo smo različite, a opet zajedno radimo jako dobro. Dok je ona bolja u stvaranju sadržaja, ja više preferiram tehnički dio marketinga, implementaciju i analizu podataka koji onda definiraju cijelu strategiju. Zajedno smo radile i za Selfridges na jednom projektu održivosti i uvidjele rupu na tržištu zbog čega smo počele s GAIA-om.

GAIA je platforma na kojoj promoviramo isključivo održivu modu no trenutačno je na pauzi jer radimo na novoj strategiji i planu. Ponosna sam što smo vrlo brzo uspjele sklopiti partnerstvo s Net-a-Porterom, Farfetchom, Matches Fashion, Paulom Smithom, Stellom McCartney, LOEWE, Selfridges i mnogim drugim online platformama. Ono što GAIA radi je upravo selekcija održivih komada s najvećom online shopping platformom”.

Borite se protiv modnog konzumerizma, brze mode, ekološki neprihvatljivih materijala… Koliko je uopće moguće spasiti čovječanstvo od samouništenja?

“Jako teško, rekla bih. Konzumerizam i brza moda su toliko ukorijenjeni u današnje ljudske rutine da će ih se biti jako teško riješiti na vrijeme. Mislim da su svi trenutni problemi na ovom svijetu direktno ili indirektno povezani s globalnim zatopljenjem i dok nešto ne učinimo, mislim da nam se loše piše.

Jedna od revija s temom klimatskih promjena i održive mode na kojima je radila

Najveći problem je u nedostatku znanja ili zanimanja za tu »dosadnu« temu koja se ignorira jer »to nije moj problem«. Prvi bi korak trebala biti edukacija o tome što se događa, zašto i kako svi možemo pomoći. To se već događa u razvijenijim zemljama no kao i za sve, potrebno je puno vremena da to svi shvate ozbiljno, a vrijeme istječe”.

Ne bi li odgovor i rješenje bilo u osvještavanju ljudske pohlepe, čini mi se kako iza svega ipak stoji ljudska nezasitnost kao osnova problema?

“Upravo to, konzumerizam nas je doveo do ekstremne pohlepe i nikad nam ništa nije dosta. Kad smo već kod mode, zašto bi imali jedan kvalitetniji komad robe kad za tu cijenu možemo kupiti njih deset?!

Pritom možda i ne znajući, ili ne mareći, što tu nisku cijenu itekako netko »tamo« plaća. Što radnici koji rade gotovo pa besplatno proizvode robu koja se nosi kratko vrijeme pa završi na otpadu i ne može se reciklirati zbog neprirodnih materijala i otrova od kojih je izrađena”.

Kako se Britanci nose s ekološkim stavovima, jesu li odmaknuli u odnosu na hrvatske standarde?

“Pa rekla bih da je razlika ogromna, ali ovo je tema o kojoj bi se imalo puno toga ima za reći. No, isto tako, mislim da se te dvije zemlje ni ne mogu usporediti na razini doprinosa globalnog zagađenja.

Program intenzivne edukacije građana kroz razne kanale započeo je pred par godina te je upravo to i jedna od glavnih tema svaki dan. Velika Britanija je već do sada napravila puno, a imaju i kratkoročne i dugoročne planove i programe te još puno posla za odraditi.

Što se tiče modne industrije, te će se navike jako teško iskorijeniti no nova rješenja stižu svaki dan. Još je tu jako puno greenwashinga, no bar se priča o tome. Sljedećih par godina bit će ključnih, pa živi bili pa vidjeli”.

Zaposlenici s karakterom

Nakon modne kuće Vivienne Westwood radili ste za Rolex i Selfridges, kako vam je iz prve uspjelo zaplivati u društvo tako prestižnih brendova?

“Vivienne Westwood je zasigurno bila moja odskočna daska, što zbog imena to i zbog unikatne pozicije koju sam imala od samog početka. Da se razumijemo, prije nego što sam došla do Vivienne Westwood, u razdoblju od tri mjeseca poslala sam svoj životopis u preko 100 kompanija, od čega je bilo 90 posto odbijenica ili nejavljanja.

Imala sam možda tri intervjua i Vivienne Westwood je bila – suđena. Sve ostalo je bila nadogradnja na tu poziciju”.

Rolex je institucija, pretpostavljam vrlo pedantna i klasična, je li vas nešto posebno dojmilo? Koja je njihova poslovna filozofija, vizija?

“U Rolex sam došla nakon što sam bila tri godine kod Vivienne Westwood. Njihov headhunter me je našao preko Linkedina i pitao jesam li zainteresirana za novi posao.

Iako nisam intenzivno tražila nove pozicije, Rolex je bio brend koji sam oduvijek poštovala, što zbog kvalitete njihovih proizvoda, što zbog njihove filantropske strane koja je možda i najrazvijenija na svijetu.

Puno ljudi zna samo za satove i ime, no oni rade jako puno i na području održivosti i istraživanja našeg svijeta i granica općenito. Zbog toga sam tim pozivom zaista bila počašćena. Rolex je neprofitna organizacija, jer sav profit bude ponovo invenstiran u kompaniju i zajednicu što je rijetkost u današnjem svijetu”.

Što im se svidjelo kod vas, zbog čega im je vaš Linkedin profil zapeo za oko?

“Poziv je došao zbog toga što sam imala iskustva u lansiranju digitalnog marketinga i svih kanala kod Vivienne Westwood. Upravo su slično tražili i u Rolexu, među ostalim i lansiranje PPC kanala u Velikoj Britaniji.

Oni ne posjeduju niti jednu trgovinu na tom tržištu pa im je bio potreban netko tko će im pomoći s PPC-om skupa s njihovih stotinjak preprodavača u Engleskoj, Škotskoj, Irskoj i Sjevernoj Irskoj. To je bio kompleksan projekt koji smo radili direktno u kolaboraciji s Googleom“.

Je li bilo razlika između poslovnog ponašanja u Rolexu i kod Vivienne Westvood?

“Rolex je sve suprotno od Vivienne Westwood. Oni su nevjerojatno organizirana, stabilna i tradicionalna kompanija gdje su standardi vrlo visoki u apsolutno svemu što se radi”.

Koji su im najvažniji standardi kod zapošljavanja novih djelatnika? Što poslodavac naročito cijeni i potiče kod svojih zaposlenika?

“Što se tiče kriterija zapošljavanja, možda su najvažniji kriterij osobnost i vrijednosti koje osoba njeguje. Na početku svakog intervju procesa radi se detaljna slika kandidata kako bi procijenili hoće li se osoba uklopiti u trenutni tim i kulturu kompanije.

Rolex posluje izuzetno privatno i pedantno te takve zaposlenike i traže, diskretne, skromne s izgrađenim pravim vrijednostima. Kod njih ne prolazi prevelika samopuzdanost i oholost. Nakon toga testiraju se i strukovni i tehnički dijelovi koji variraju od pozicije do pozicije.

Foto: Privatna arhiva

Njihov je moto da se svih sve može naučiti no da se karakter teško može promijeniti. Upravo zbog toga traže pojedince koji se uklapaju u tu sliku. To ne znači kako su svi isti, upravo suprotno. Među zaposlenicima ima različitih životnih priča i svjetonazora no svi imaju vrlo slične životne vrijednosti. Radeći u Rolexu imate osjećaj kao da ste dio neke profesionalne obitelji”.

Kakvi su marketinški budžeti u tako velikim kućama? Jesu li za vrijeme COVID-19 sredstva bila manja ili možda u Vašem digitalnom udjelu veća?

“Jako ovisi o kompaniji. Rekla bih da su u modi manji budžeti, no za naše standarde još uvijek veliki. Mislim da su razlike neusporedive. Za vrijeme i poslije COVID-19, budžeti digitalnog marketinga su izuzetno narasli, jer se prodaja pomakla isključivo online”.

Dom uvijek nedostaje

Na vašem YouTube kanalu još ste davno objavili video u kojem se izmjenjuju brojne fotografije iz obiteljskog albuma uz vrlo nostalgičnu melodiju, nedostaje li vam dom?

“Jako. Ove će godine biti deset godina od kako živim u Londonu i mogu reći što sam starija, to mi je teže imati dva doma. Pokušavam doći u Rijeku svaka tri mjeseca i svaki je rastanak sve teži. Ali opet, ne mogu zamisliti ne živjeti u Londonu…

Obitelj Matrljan na okupu

Rijeka je moj grad i uvijek će biti moj dom, no London mi je zaista pružio toliko toga što nisam ni sanjala da ću postići i iskusiti. Zbog toga će zauvijek biti moj drugi dom. Imam sreće što moja obitelj i prijatelji jako vole London pa me često posjećuju. Također, dečko mi je Riječanin i živimo skupa tri godine pa i to pomaže da imam osjećaj da sam uvijek doma”.

Vaš otac Danko Matrljan, legenda je riječkog sporta i strijelac s Kantride u sudbonosnoj utakmici s Realom. Jeste li naslijedili nešto njegovih sportskih gena? Vidim volite tenis i golf?

“Moj je tata moj uzor, u svemu što radim, od posla do međuljudskih odnosa. Ja nisam ni znala za legendarni gol s Realom, to je došlo do mene dosta kasno. Nikad se baš ne hvali niti priča o poslu. Preskroman je, a toliko velik u svim segmentima života.

S ocem Dankom Matrljanom, legendom riječkog nogometa

Od tate sam naslijedila ljubav prema sportu, volim trčati na duge staze, plivati, skijati, dizati utege, prakticirati jogu, a odnedavno i igrati tenis. Golf sam probala, ali ipak nije za mene (smijeh)”.

Odlazite li redovito na neki trening?

“Sport je uvijek bio dio moje rutine, no ako bih nešto izdvojila, onda je to trčanje. To je moj ispusni ventil koji prakticiram redovito već više od 10 godina.

Kim je prošle godine otrčala svoj prvi Londonski maraton

U Londonu mi je najveći gušt trčati u njihovim parkovima, slušajući podcast potpuno isključena od svijeta. Prošle godine otrčala sam i svoj prvi Londonski maraton gdje sam skupljala novac za dobrotvorne svrhe. Bilo je to nezaboravno iskustvo, ali iako volim trčanje na duge staze, ne znam bih li to opet ponovila”.

Živjeti u skladu

Osim sporta volite i finu i lijepo serviranu hranu. Kojim domaćim jelom iznenadite svoje britanske prijatelje?

“Volim svašta probati i zaista volim hranu, ali naposlijetku, najbolji su pjati moje mame. Svojim prijateljima, nažalost rijetko kuham, ali najveći užitak mi je raditi ribu na sve načine. To je upravo i namirnica koja mi najviše fali iz naše Rijeke. Nekima sam donijela i naše fuže i tartufe, a malo je reći da su bili oduševljeni”.

Kod vas je sve u nekom prirodnom skladu, kako to postižete?

“To vi samo mislite ha, ha… Ono što vidite na mom Instagramu ili Facebooku kolekcija je isključivo sretnih trenutaka, jer se njih želim iznova prisjećati. Oni su pokretač svega što radim. Ali, u stvarnosti ima kojekakvih razdoblja i dana, kao i kod svih drugih. Sve je to dio života i jedno bez drugog ne ide.

Težim vidjeti pozitivno u svemu što radim pa čak i kad ne ide, jer na kraju sve ispadne baš onako kako treba. S godinama sam naučila što mi paše, a što ne, gdje i kada treba favorizirati stvari i odnose a gdje ne. Otkako sam to shvatila, puno sam slobodnija i ‘ajmo reći u svom skladu”.

Razmišljate li o tome da jednog dana sjedište GAIA-e preselite na neki otok u Jadranskom moru odakle biste i na taj način slali poruku ekološke svijesti i održivosti?

“Nikad ne reci nikad, ha, ha, ha”.