Martinova riba života

Iz Zagreba nam se javio Martin Levatić koji je do ribe svog života uspio doći samo upornošću. Premda je more bilo hladno, a iza njega neprospavana noć, Martin je svejedno uranio i našao svoju ribu života.

Hladno, hladno, jako hladno…

– Došao sam na Pag sa ženom, prijateljima i rodbinom i u takvom društvu sam otišao malo prekasno leći i nisam mogao zaspati cijelu noć. A kad sam pogledao na sat, bilo je 4:45.

Odlučio sam da nemam što pametnije napraviti, nego ipak otići zaroniti, priča nam Martin.

– Bilo mi je hladno nakon sat i pol u moru na 13 stupnjeva. Takoreći, ni lumbraka vidio nisam, a znam da me u apartmanu čeka ekipa s finim doručkom. Ipak na Google Earthu mi je prethodnih dana zapala za oko jedna lokacija i odlučujem u odijelu sjesti u auto i voziti još pola sata do tamo. Ušao sam u more po drugi puta i bilo mi je hladno za poludjeti, nastavlja Martin svoju priču.

Prilika koja se ne propušta

– Došavši na poziciju vidio sam zanimljiv usjek širine dva i dužine oko četiri metra prošaran škrapama tako da je ostavljao dojam nekog labirinta. Nije bilo dublje od pola metra. Vrlo oprezno se približavam i vidim među škrapama kako velika glava gleda ravno prema meni. Riba napravi mali krug među tim škrapama i nakratko se iza jedne takve škrape sakrije.

Znao sam da će brzo ponovno izviriti. Tako je i bilo. Počeo se lijeno kretati prema meni kao da ne postojim i na nekih 2 – 2,5 metara udaljenosti mi je okrenuo bok.

Nisam ništa želio prepustiti slučaju i odlučio sam pucati. Pogađam ga, i on se odmah okrenuo poput daske. Na sekundu ili dvije sam se smrzao, a onda je došao nalet adrenalina. Uhvatio sam ribu rukama, a ona mi je vrlo brzo dala do znanja da ću se morati dobrano potruditi i boriti da je usmrtim.

Borio sam se neko vrijeme da je savladam jer, kao za inat, nisam imao ni nož ni nisku koje sam ostavio u Puli. Konačno sam nekako učvrstio ribu na pojas od utega i krenuo doma. Naravno, brancin od 2,7 kilograma je istu večer završio na stolu, ispričao nam je Martin.