Filip Kulonja iz Dobropoljane zablistao! Zlatni sprinter s Down sindromom pomiče granice

Filip Kulonja iz Dobropoljane pravo je sportsko čudo, mladić koji usprkos Down sindromu pomiče granice mogućeg i zahvaljujući svojoj upornosti s atletskih natjecanja vraća se s medaljama.

Kako doznajemo u udruzi Mali princ, ovih dana bilo je suza radosnica, ponosa do neba i osmijeha koji govore više od riječi. I Općina Pašman kao i mještani Dobropoljane, pucali su od ponosa jer već s prvim rezultatima bilo je jasno da je Filip atletski fenomen.

Naime, na Atletskom prvenstvu Hrvatske u Puli 2025. u organizaciji Specijalne olimpijade Hrvatske, vrhunski sportaš Filip Kulonja osvojio je 1. mjesto u trčanju na 80 metara i 1. mjesto u združenoj štafeti. Tim povodom zaputili smo se do Dobropoljane kako bismo razgovarali s Filipom, njegovom majkom Marijom i bratom Dinom.

»Fićo, trči, trči!«

– Trčao sam na 80 metara i u združenoj štafeti. Kao pobjednika to me raduje i veseli. Bio je to dan ponosa i veselja za našu udrugu Mali princ Zadar, a posebno za moju obitelj. Atmosfera je bila dobra, vruća, svi su navijali i vikali: ‘Fićo, trči, trči, trči’. U Puli smo bili dva dana, išli smo i na izlet u Nacionalni park Brijune. Pratila me moja majka, ona uvijek ide sa mnom i bodri me, kazao je Filip Kulonja.

Atletikom se počeo baviti zahvaljujući majci Mariji i trenerici Martini Šango, a aktivno trenira od 2016. godine.

– Odlučio se baviti trčanjem zato što je brz. Filip je baš sprinter, sklon sprinterskim disciplinama, kaže njegova majka Marija.

– Najviše me interesiralo trčanje, a na treninzima igramo i košarku, rukomet, nogomet, čak i plešemo kad nam trenerica upali muziku. Treninge imamo dva puta tjedno i nije nam naporno, jedino zna biti naporno ljeti jer ja moram putovati do grada da bih trenirao. Ovdje u Dobropoljani to ne mogu. Volim se družiti sa svim sportašima, a najviše volim prijatelja Ivicu Vidulića. On je iz Žmana i isto putuje s otoka do Zadra na trening. Ja se bavim samo trčanjem, a on baca koplje i baca vortex. Naravno, volim i sve druge, ali najviše sam prijatelj s Ivicom a od sporta volim samo atletiku ona je kraljica sportova, istaknuo je Filip koji redovito nastupa za Sportsku udrugu Mali princ Zadar, osnovanu 2018. godine pod stručnim vodstvom trenerice i predsjednice udruge Martine Šango.

U udruzi djeluju i tri vrijedne volonterke Jagoda, Laura i Ela, a treninzi se održavaju na Višnjiku. Kako doznajemo, cijela ekipa Malog princa je kao obitelj. Filip je ostvario brojne zapažene rezultate na međunarodnim i domaćim natjecanjima.

Na Svjetskom prvenstvu na portugalskom otočju Madeira 2018. godine osvojio je 6. mjesto na 100 metara i 8. mjesto u triatlonu. Godinu kasnije na Europskom prvenstvu u gradu Tampere u Finskoj osvojio je 9. mjesto na 100 metara i 4. mjesto na 200 metara. Na međunarodnom multisportskom natjecanju za sportaše s Downovim sindromom Trisome Games u Antaliji u Turskoj, 2024. godine Filip je osvojio 9. mjesto na 100 metara i 10. mjesto na 200. metara.

Izazov u Pragu

– Utrka na 100 metara često je nazivana kraljevskom disciplinom sprinta. Ova utrka mjeri čistu brzinu, eksplozivnost i tehniku trkača, istaknuo je Filipov brat Dino.

Osim atletskih disciplina, Filip je i ključni član nogometne ekipe u sklopu Special Power League, najbolji strijelac i kapetan momčadi. Pred njim je sada novi izazov – Europsko atletsko prvenstvo u Pragu gdje će predstavljati Hrvatsku u triatlonu, bacanju kugle, skoku u dalj i trčanju na 100 m.

– Već sada s nestrpljenjem iščekujem rezultate s Europskog prvenstva u Pragu, a mislim da će mi moji mještani opet pripremiti jedan veliki doček u Dobropoljani kao kad su me iznenadili kada sam se vratio iz Portugala. Dobio sam 2019. i nagradu Općine Pašman za doprinos u športu. Ja volim živjeti na otoku, imam ekipu i društvo. Kad su fešte pomažem prijatelju Gusti iz Udruge mladih DUM i našoj Neveni Dujmović iz KUD-a Bokolje. Svakodnevno pomažem i svom bratu Dinu u rasadniku »Divna« u Dobropoljani. Volim i svog drugog brata Šimu. Mlade s kojima se družim potičem da se bave sportom. Igrao sam i nogomet u Rovinju s Hajdukom i sad me opet pozivaju da dođem kod njih. To je isto sportska udruga za osobe s Down sindromom, ispričao nam je Filip.

Majka Marija je ponosna na svog sina kojega je, kako ističe, izvela na pravi put.

– Kao roditelj odigrala sam veliku ulogu u njegovom životu, kao i njegov pokojni otac. Uvijek sam ga bodrila i pratila. Pomoć za djecu oboljelu od Down sindroma je još uvijek slaba. Roditelji još uvijek ne nailaze na dovoljan stupanj podrške društvene zajednice. Ipak mogu biti mirna i radosna kad vidim kakve je rezultate postigo moj Filip, kazala je Marija.