Dvije najbolje europske momčadi blizu su finala Lige prvaka, ali imaju i svoje Ahilove pete

Na prste jedne ruke možemo nabrojati nogometna natjecanja koja su završila finalom dviju najboljih momčadi. Koliko god to paradoksalno zvučalo. Turniri su nekad nepravedni, a ogroman faktor u raspletu ima i sreća, riječ koju preziru moderni analitičari. Dat’ ću vam nekoliko primjera. Ajax je 2019. igrao najljepši nogomet u Europi, a isto se može reći i za Manchester City u sezoni 2021/22. te Barcelonu iz kampanje 2009/10., no to nisu na kraju okrunili ušatim trofejem. Na svjetskim prvenstvima znala nas je očarati Martinezova Belgija, Cruyffova Nizozemska, dok nas je na kontinentalnim natjecanjima šarmom kupila Brucknerova Češka, Hjulmandova Danska i Rijkaardovo ‘Oranje’. No estetika ne garantira trofeje, pa su tako sve ove momčadi na kraju ostale praznih ruku. U ovoj sezoni Lige prvaka dva kluba izgledaju podjednako zrelo i odlučno da dođu do Svetog grala – PSG i Barcelona, no i jedni i drugi propustili su ‘na vrijeme’ osigurati karte za minhensko finale.

Parižani imaju veći kapital pred uzvrat protiv Arsenala, no Dembeleov rani pogodak mogao je biti podebljan da su Goncalo Ramos i Bradley Barcola bili smireniji. Mogle su se stvari i izokrenuti da Gigi Donnarumma nije bio na visini zadatka u situacijama kada su mu se pred očima ukazali Gabriel Martinelli i Leandro Trossard. Sve je to relativno. Ipak, Luis Enrique odnio je taktičku pobjedu nad Mikelom Artetom. Impresivno je gledati kako pariški napadački trojac mijenja mjesta, zbunjuje protivničku obranu, a u toj fluidnoj kombinaciji leti Ousmane Dembele. Odlazak Mbappea otvorio je prostor igraču koji se smatra velikim transfer-promašajem Barcelone, no moramo reći kako je ovo prva sezona u kojoj je Dembele središnja figura. U Blaugrani se podređivao Messiju pa Lewandowskom, dok je prošle godine u PSG-u glavna figura bila sadašnja devetka madridskog Reala. Sada je Dembele mnogo više od krilnog igrača koji uglavnom ubacuje i traži suigrača u boljoj poziciji, no mora se priznati kako u Doueu i Kvaratskheliji ima partnere koji su jednako nesebični i ‘altruistični’.

Penicilin za francusku momčad je agresija u sredini, a čim su Topnici počeli ulaziti u kost, učinak Vitinhe, Nevesa i Ruiza je blago kopnio. I Aston Villa je presingom unakazila Enriqueovu momčad, ali se iz tog tornada izvukla neokrznuta zahvaljujući bravurama talijanskog vratara. Donnarummi odgovara englesko tlo. Na Otoku je poskidao penale Sanchu i Saki u finalu Eura, Nunezu i Jonesu u osmini finala protiv Liverpoola, dok je u nevjerici ostavio Tielemansa i Rashforda obranama koje nisu s ovog svijeta. Sve je na strani PSG-a, ali tko god misli da je Arsenal gotov, griješi.

Sudar ideologija

Gotovo nije ni u drugom paru, koji je u srijedu svijetu servirao poslasticu. Tri je zabio Inter, tri Barcelona, a na Montjuicu smo gledali sudar ideologija. Hansi Flick je opet inzistirao na visokoj liniji, čime je ‘smanjio’ teren Nerazzurrima, no ista je pucala nakon brzih pasova Dumfriesa, Barelle, Calhanoglua i društva. No to ne uzrujava previše njemačkog stručnjaka, čiji igrači žive u uvjerenju da mogu svakoga ‘natpucati’, a to su napravili i protiv Intera. Rezultatski zaostatak samo je naoštrio Yamala, Raphinhu i Ferrana, a pridodavao im se i Dani Olmo, koji je bio malo pritajeniji nego inače. Inter je najmanje solucija imao za Yamala, koji je ponovno izazvao usporedbe s Messijem. Suzdržat ću se od takvih ‘teških riječi’, ali španjolski tinejdžer prava je senzacija.

Igrački je dosta bliže Mbappeu, koji je bljesnuo također pod svjetlima reflektora Lige prvaka. Fantastičan posao katalonskog napada poništen je pomračenjima u obrani, pa će tako uzvrat krenuti ‘s nule’. Obje momčadi su u jeku borbe za naslov u vlastitim prvenstvima, pa će ligaški ogledi za vikend biti možda od presudnog značaja za njihovo samopouzdanje. Inter je porazima od Bologne i Rome debelo kompromitirao šanse za obranu naslova u Serie A, dok je Barcelona u dobitnoj poziciji pred sami foto-finiš Primere. Ipak, talijanske su momčadi ‘druge zvijeri’ na svom terenu, a Simone Inzaghi je ‘doktor’ za turnire. ‘Doktor’ je i Flick, koji je 2020. osvojio ‘Sextuple’ s Bayernom. Zato, prepustimo se nogometnih uzbuđenjima.