PAKOŠKI RUČAK Posebna slatko-slana gastro priča uz začin jezera i mora

Tradicijski recepti naših baka, stari savjeti koji se prenose generacijama i kuhinja koja prati ono što polje pruža, u mnogočemu su predmet obožavanja, ali, nažalost i polaganog zaborava. Nakon što su turističko proljeće i službeno dočekali tradicionalnim »Uskrsnim doručkom«, koji je okupio lokalno stanovništvo i posjetitelje u centru mjesta, gdje je prezentirana bogata gastronomska tradicija pakoškog kraja, pored prekrasnog Vranskog jezera imali smo priliku uživati u starim jelima ovog kraja, koja spajaju polja oko jezera s bogatstvom Jadranskog mora.

Bižot na janjetini

Imali smo privilegij uživati u degustaciji autohtonih jela i delicija lokalnih OPG-ovaca, kao i težačkim jelima ovoga kraja – pužima na lešo, šparogama i žutenici s jajima, panceti i siru, uz degustaciju zlatnih, ekstra djevičanskih maslinovih ulja višestruko nagrađivanih pakoških uljara.

– Slatko-slana priča spaja dvije strane općine Pakoštane – jezero i more. Kao Hrvatska smo u malom, s otocima i morem s jedne te s jezerom i plodnim poljima, s druge strane. Zato upravo kroz gastronomiju na najbolji mogući način našim posjetiteljima pokušavamo prezentirati svo bogatstvo je nas okružuje. Nastojimo približiti im tradicijske specijalitete kakvi se rijetko gdje mogu vidjeti, napose u restoranima, kako bi imali priliku vidjeti kako su to naši stari živjeli i čime su se hranili, kazala je naša domaćica, direktorica Turističke zajednice općine Pakoštane Danijela Vulin spomenuvši nam neke od delicija – sočivo, puže, šparoge i žutenicu na salatu s jajima te neizostavne domaće fritule i pakoške vodenjake. Osim posebne janjetine, svakako je neizostavno proljetno jelo i bižot na janjetini, koji se posebno sprema za pakošku feštu, a prava je riznica proljetnih sastojaka – domaćih biži i mlade janjetine u bogatom gulašu.

– Užance na pijatu, prilika su da se gostimo hranom koja je nespecifična za restoranske jelovnike, a neizostavni su dio svih važnih seoskih fešti. Posjetiteljima tako, osim slatko-slane priče na pijatu želimo ponuditi i slatko-slanu avanturu, priliku da istraže i naše puteve vode, ali i more i otoke, istaknula je Vulin.

U slavu žena

»Materine užance« tako su jedna od prepoznatljivih pakoških manifestacija, kojima se slavi ženska umješnost i tradicija koju su žene godinama prenosile. Tako još uvijek živi tradicijska spiza – čućke, njoke, hobotnice na lešo, kunjke, pršut, sir, slano i slatko – mendule u cukru, mimce, fritule i kroštule. Priča je to i o ženama koje povijest nikada nije bilježila, jer povijest je oduvijek priča o ratovima, osvajačkim vojskama. Usred svih tih slavnih i manje slavnih stranica povijesti živjele su i one – naše majke, žene.

– Pakoštane su i destinacija zlatnih maslinovih ulja. Novi je to naš brend koji počinjemo promovirati. S punim pravom zato možemo nositi epitet destinacije tekućeg zlata. U svom brendu njegujemo i poruku otkrivanja vrtova, a kako to bolje napraviti od degustacije naše domaće spize. Vranski je bazen iznimna lokacija koja baštini stoljetnu tradiciju poljoprivrede na ovom prostoru. »Materine užance na pijatu« zato su prilika da toj tradiciji odamo počast koju zaslužuje. S našim ugostiteljima radimo na prezentaciji naše gastronomske baštine, prezentaciji naših zlatnih ulja, te promociji lokalne poljoprivrede, ističe Vulin.

Ante Vulin, Tomislav Čudina, Sebastijan Adžić, Slavo Stojanov i Ante Lalin neki su od najboljih zadarskih maslinara, ponos Pakoštana, nositelji zlatnih medalja za najbolja maslinova ulja na svijetu, a sedam zlatnih medalja s najprestižnijeg natjecanja u New Yorku to zaista potvrđuje.

Destinacija zlatnih ulja

Pakoštane su mjesto u kojem su uz masline odrastale mnoge generacije, u kojoj je više od 150.000 stabala ovog simbola mira, vječnosti i obilja.

– Kroz ovo ćemo ljeto naše maslinare staviti u prvi plan, pomoći im u promociji i prezentaciji njihovih zlatnih ulja te naučiti posjetitelje kako ulja sljubiti s hranom, dodala je Vulin dok je zlatni maslinar Sebastijan Adžić poručio kako Pakoštane, s obzirom na svoju veličinu i brojnost maslina, već godinama ostvaruju iznadprosječne uspjehe na raznim međunarodnim natjecanjima u kvaliteti ulja.

– Ove godine smo donijeli sedam zlatnih medalja iz New Yorka, što našu malu općinu stavlja ispred čak 21 države na svijetu. To govori da se ovo područje ne odlikuje samo vrijednim ljudima, već i iznimnim podnebljem, dodao je Adžić.

Ante Lokin, pak, kaže kako nastavljaju ulagati u svoju tradiciju, tako da su na svoje poljoprivredno gospodarstvo zasadili preko sto novih stabala.

– Dio je starih maslina zasadio još moj djed, a ostatak moj otac. Tradiciju sada nastavljamo ja i moja djeca. Tek smo se u zadnjih nekoliko godina ozbiljno uhvatili u koštac sa maslinarstvom i naša ulja počeli slati na natjecanja. Ekstra djevičansko je maslinovo ulje iznimno zahtjevno za proizvesti, a ovo nam podneblje daje onaj prvi podstrek, a to su izvrsni prirodni uvjeti, istaknuo je Lalin.

Sebastijan Adžić