Nadbiskup Zgrablić na Uskrsni ponedjeljak pohodio benediktinke sv. Marije

Na Uskrsni ponedjeljak, 21. travnja, zadarski nadbiskup Milan Zgrablić predvodio je svečano misno slavlje u crkvi sv. Marije kod benediktinki u Zadru, piše Zadarska nadbiskupija.

Propovijed nadbiskupa Zgrablića donosimo u cijelosti.

Matej 28, 8–15

Dragi dijamantni jubilarče, mons. Šime!

Drage sestre benediktinke!

Draga braćo i sestre!

1. Uskrsna čestitka

Od srca vam čestitam svetkovinu Uskrsa! Neka vam uskrsli Krist bude neprestani izvor radosti, snage i svjetla u vašem monaškom životu. Blagoslovljen Vam Uskrsni ponedjeljak.

2. Strah i radost prve zore

Današnje Evanđelje otvara se prizorom žena koje su prve došle na Isusov grob nakon njegove muke i smrti. One koje su stajale uz Isusov križ, koje nisu pobjegle, koje su ostale vjerne.

Evanđelist piše: „Žene otiđoše žurno s groba te sa strahom i velikom radošću otrčaše javiti njegovim učenicima“ (Mt 28, 8).

To je snažna i višeslojna rečenica. U tom opisu, Evanđelist ne prikazuje žene kao pasivne promatračice. Naprotiv, one su u pokretu, u dinamici. “Žurno su otišle” – jer srce koje je dotaknuto Božjom stvarnošću ne može ostati na mjestu. “Sa strahom i velikom radošću” – jer susret s uskrsnim otajstvom budi i sveto strahopoštovanje i duboku radost. Ova dva osjećaja ne isključuju jedan drugog – oni su znak duhovne budnosti, svjesnosti da se dogodilo nešto božansko, nešto što se ne može objasniti, ali se ne može ni prešutjeti. One “otrčaše javiti” – postaju prve navjestiteljice Evanđelja. Njihova je vjera aktivna, plodonosna, odvažna.

Strah i radost – u isto vrijeme. Strah jer su stale pred stvarnost koja nadilazi svako ljudsko razumijevanje. Radost jer ono što su smatrale izgubljenim, sada živi. U tom trenu one nisu samo svjedokinje – one postaju nositeljice i prenositeljice radosne vijesti.

3. Susret sa Živim: „Zdravo!“ i poslanje

Isus ih susreće na putu, pozdravlja ih riječju „Zdravo“, a zatim ih šalje: „Ne bojte se! Idite, javite mojoj braći…“ (Mt 28, 9).

Ova kratka scena susreta nosi u sebi duboku teološku i duhovnu poruku. Prvo što Isus čini – On im ide u susret. Ne čeka da ga one nađu, da ga dalje traže, nego On prvi dolazi k njima. Dovoljno je da su povjerovale anđelu, da je on živ, da je uskrsnuo. U tome se očituje milosna inicijativa Božje ljubavi: Krist se objavljuje onima koji ga traže iskrena srca, oni koji srcem prihvaćaju navještaj Božje riječi, navještaj anđela.

Pozdrav “Zdravo” (grč. chairein) nije samo svakodnevna riječ pozdrava, nego i poziv na radost – to je ona ista radost koju anđeo naviješta Mariji: “Raduj se, milosti puna!”. Isus, dakle, dolazi kao izvor radosti, utjehe i novog početka.

U korijenu riječi chairein nalazi se ista osnova kao i u riječi charis, što znači milost – nezasluženi dar Božje ljubavi. Ta milost nije plod našeg truda ni naše pravednosti, nego slobodna, izvorna i čista Božja naklonost prema čovjeku. To je dar koji ne možemo kupiti, zaraditi ni zamijeniti ni za što drugo. Kristov pozdrav stoga nije samo prijateljska riječ – on nosi sa sobom samu Božju blizinu i milost koja preobražava srce i otvara novi život. U tom jednom “Zdravo”, Isus zapravo daruje ženama – i nama – svoju milost, svoje uskrslo srce, svoju puninu života.

A zatim slijede riječi: „Ne bojte se!“ – te riječi odzvanjaju Biblijom svaki put kada Bog zahvati u ljudsku povijest. To nije površna utjeha, nego duboka sigurnost: ne bojte se jer je smrt pobijeđena, jer je Onaj koji vas voli živ. U ovom trenutku, žene ne primaju samo utjehu, nego i poslanje: „Idite, javite mojoj braći…“ (Mt 28, 10). Krist ih uključuje u dinamiku evangelizacije.

One, koje su donedavno plakale kod groba, postaju suradnice Božjeg plana, Nisu samo primile utjehu – one primaju poslanje. Isus ih šalje. Nisu samo svjedokinje – one su djelatnice uskrsne zore.

4. Redovnički hod s Uskrslim

I upravo ovdje vaša redovnička stvarnost dolazi do punog izražaja. Jer i vaš život, sestre, jest stalni hod sa Živim Kristom. On vas i danas susreće na vašim putovima – u hodniku samostana, u tišini kora, u jednostavnom poslu, u sabranoj molitvi – i govori: “Zdravo!” Donosi vam radost svoje prisutnosti. I ne prestaje vam govoriti: “Ne bojte se” – jer zna vaše slabosti, vaše umore, vaše tihe borbe. Ali vas i dalje šalje: “Idite, javite mojoj braći” – iako možda ne napuštate samostanske zidine, vaša vjernost, molitva, žrtva, vaše prihvaćanje svakodnevice – sve to postaje snažno naviještanje Evanđelja koje mijenja svijet.

5. Ora et labora – uskrsni način života

„Moli i radi“ – Ora et labora – nije samo geslo benediktinskog života. To je uskrsni hod. To je dinamika žena iz Evanđelja. One su došle s uljima — znakom molitve, pobožnosti, vjernosti — i odmah zatim, kad su vidjele prazni grob, počele su djelovati. Trčale su navijestiti učenicima radosnu vijest. Nisu se zatvorile u privatnu vjeru. Vjera ih je pokrenula.

I vaš život, drage sestre, duboko je ukorijenjen u toj istoj logici. Pravilo sv. Benedikta ne dijeli molitvu i rad, nego ih sjedinjuje u jedan ritam života u kojem se Bog slavi u svemu (RB 57,9).

U Prologu Regule, sveti Benedikt piše:

„Ustani, ti koji spavaš, i ustani od mrtvih, i Krist će ti svijetliti!“. To nije tek poziv na osobno obraćenje, nego poziv na budnost cijelog života. Redovnica benediktinka je ona koja bdije – koja u svakodnevici otkriva Božje lice, koja u šutnji sluša Riječ i u radu služi Kristu.

Sveti Benedikt dalje u Reguli kaže: „Ništa neka ti ne bude preče od Krista.“ (RB 72,11).

Žene s groba nisu mogle čekati. One nisu stale razmišljati je li to prikladno, sigurno, razborito. Njima je Krist bio preči od svega. Zato su trčale.

6. Vaša tiha postojanost mijenja svijet

I vi, drage sestre, svaki dan svjedočite to isto. U jednostavnosti – u molitvenom času, u poniznom poslu, u međusobnom služenju – vaša vjera ima isti ritam: sabranost i akcija, molitva i poslanje, kontemplacija i rad.

U svijetu koji često nudi glasove slične onima iz današnjeg evanđelja – glasove koji šire laž, koji iskrivljuju istinu, koji žele zataškati Božje djelovanje – vi ste tiha, ali postojana opreka. Vi ne govorite protiv laži, vi jednostavno živite mimo nje. Vaš život u istini i vjernosti pokazuje snagu Kristove pobjede.

U poglavlju 4. Regule, koje nosi naziv Oruđa duhovnoga života, Benedikt navodi: „Ništa ne pretpostavljati ljubavi Kristovoj.“ (RB 4,21).

Upravo to su žene s groba učinile. I upravo to vi činite. Svaki put kad ustanete ujutro i krenete na molitvu. Kad prihvatite svoje obveze s poniznošću. Kad u šutnji pred Presvetim prinesete muke svijeta. Kad jedne drugima budete znak milosrđa.

7. Zaključak: budne i blagoslovljene

Vaš život je Evanđelje – ne propovijedano riječima, nego životom.
Vaš život je navještaj – ne s ambona, nego s kora, kuhinje, vrta, radionice, SICU, maslinika, vinograda, Smilčića.
Vaš život je trčanje s groba – iz tame u svjetlo, iz tišine u slavljenje.

I zato danas, u ovom svetom uskrsnom vremenu, Krist ponovno dolazi pred vas i kaže vam ono isto što je rekao ženama tog prvog jutra:
„Zdravo! Ne bojte se!“.
Jer vi ste Njegove glasnice.
Vi ste njegovo svjetlo u svijetu koji često spava.
Vi ste budne, vi ste one koje mole i rade — i time mijenjaju svijet.

Drage sestre, neka vaša vjernost i dalje bude živi odgovor na poziv:
„Idite, javite mojoj braći…“
Jer vaše Ora et labora je upravo to: Evanđelje na djelu.

Na kraju, koristim ovu prigodu iskreno vam zahvaliti za sve što činite u tišini – za molitvenu potporu koju svakodnevno pružate našoj Nadbiskupiji, Crkvi i cijelom svijetu. Vaša postojana molitva tiha je snaga koja nosi mnoge, a vaša vjernost je znak nade.

Neka vas sve Uskrsli Gospodin, po zagovoru sv. Benedikta, sv. Skolastike, sv. Stošije i drugih svetaca i ugodnika Božjih Zadarske nadbiskupije, blagoslovi i čuva.

Amen.