Međunarodno poznata grupa svojom glazbom briše jezične barijere

U Zadar sutra stiže međunarodno poznata grupa – Mostar Sevdah Reunion nastupit će u Polivalentnoj dvorani Providurove palače, a osim presjeka karijere, ljubiteljima sevdaha predstavit će i novi album »Bosa Mara« koji je odmah po izlasku dobio priznanje na svjetskoj glazbenoj sceni. Tim povodom razgovarali smo s osnivačem i producentom grupe Dragijem Šestićem iz Snail Recordsa koji se prisjetio vizije s kojom je bend krenuo te prokomentirao nove zanimljive suradnje sa svjetskim glazbenicima.

Ostajemo na sceni

Sevdah je kroz stoljeća evoluirao, a vi ste ga učinili prepoznatljivim na svjetskoj sceni. Kako biste opisali vaš pristup sevdahu u 21. stoljeću?

– Kada smo započinjali ovaj projekt, naš je cilj bio približiti sevdalinku i sevdah kako stranoj publici, tako i mlađim generacijama u domaćem okruženju. Nastojali smo, kroz inovativne aranžmane, premostiti jezičnu barijeru i učiniti ovaj glazbeni izraz univerzalno razumljivim. U početnim fazama suočili smo se s određenim kritikama s domaće scene, no s vremenom, kroz pojavu novih izvođača i projekata došlo je do postepenog pomaka u percepciji, otvarajući prostor za reinterpretaciju i evoluciju ovog glazbenog nasljeđa.

Vaša glazba prelazi granice Balkana i oduševljava ljude koji ne razumiju ni riječ teksta. Što mislite, što je to univerzalno u sevdahu što privlači i ljude u Japanu, Americi, Španjolskoj…?

– Smatram da sevdalinka posjeduje iznimno slojevitu i raznoliku formu – od tematske i emotivne dubine pjesama do ritmičke raznolikosti koja je čini jedinstvenom. Osim toga, nosi snažan emotivni naboj koji, kada se izrazi kroz autentičan aranžman i iskrenu interpretaciju izvođača, ima moć duboko rezonirati s publikom i nikoga ne ostaviti ravnodušnim.

Svjetska glazbena scena je puna trendova koji brzo dolaze i odlaze. Kako sevdah može ostati relevantan u toj buci?

– Pa, vrijeme je pokazalo da ostajemo – ovdje mislim na sve nas koji izvodimo sevdah na world music sceni. Inače je konkurencija na svjetskoj sceni velika, ali, eto, mi smo uspjeli dobiti i najznačajniju nagradu spomenutog Songlinesa kao najbolji bend za 2024. To je najbolji pokazatelj da ima veliki broj ljubitelja sevdaha u svijetu.

Spajanje nespojivog

Album »Bosa Mara« donosi inovativne suradnje, poput one s flamenko pjevačem Pedrom El Granainom i kamerunskim glazbenikom Muntu Valdom. Kako su nastale te suradnje i kako su utjecale na zvuk albuma?

– Čim smo snimili »Chaje Shukarije«, bilo je očigledno da bi, uz rumbu koja »vozi« cijelo vrijeme, flamenco glas bio savršen odgovor na vokal Antonije Batinić. Mislim da je očigledna konekcija balkanske romske glazbe i flamenca kao španjolskog romskog izričaja. Moram reći da mi je od velike pomoći bio i César Campoy – čovjek koji je zaljubljen u sevdalinku – čak je izdao i knjigu »Sevdalinke: 150 dragulja sevdaha« (»Sevdalinkas: 150 joyas del Sevdah«). Poslao sam mu pjesmu i rekao da bih želio naći pravog flamenco pjevača – maestra, koji bi se usudio malo izaći iz svojih okvira. César mi je poslao desetak kandidata – poslušao sam ih i nekako me je »na prvu« oduševio Pedro El Granaíno – imao je i boju i ekspresiju koja je odmah legla na pjesmu. Snimanje vokala je bilo u Granadi. Uz to smo dobili i par perkusija i čuvenih flamenco »handclapsa« koje je odradio Miguel Rodriguez »El Cheyenne«. A Muntu Valdo je moj stari prijatelj. Znamo se skoro 20 godina. Naime, trebao sam mu izdati album 2006. godine, ali se nekako zvijezde nisu poklopile. Usprkos svemu, ostali smo u kontaktu. Znam njegov rad i uvijek mi se sviđala pjesma »E Titi Lambo«. U glavi sam želio spojiti nespojivo – nešto što nema nikakvu logičku konekciju: Bosnu i Hercegovinu s Kamerunom, sevdah sa sawa bluesom. Naravno, imali smo male probleme s prepjevom, ali je Antonija u trenutku inspiracije adaptirala i otpjevala tekst. Kada sam miksao pjesmu, pozvao sam Muntua da je skupa smiksamo – bio je totalno oduševljen da čuje novu verziju svoje pjesme, koju je tko zna koliko puta otpjevao, u novom ruhu. Inače, cijeli album je za koncept imao da povodom 25. godišnjice izlaska prvog albuma napravimo nešto za našu dušu – da »prošaramo« repertoarom. Kako je već jedan kritičar primijetio – tako šarolik album, a opet karakter i sound Mostar Sevdah Reuniona. Album je već dobio pet zvjezdica od najeminentnijeg world music magazina u svijetu – britanskog Songlinesa i nalazi se već nekoliko mjeseci na top listama za world music.

Iznimna satisfakcija

Mostar Sevdah Reunion je tijekom godina imao različite postave. Kako se dinamika unutar benda mijenjala i koliko je teško održati prepoznatljiv zvuk unatoč promjenama članova?

– Pa, producent je ostao isti (smijeh). Naravno, tu sa mnom od početka su i genijalni Mišo Petrović – vrhunski gitarist, kompozitor i glazbeni vođa benda, ritam gitarist Sandi Duraković i mostarski legendarni bubnjar Senad Trnovac. Pored njih, još od 2007. godine su s nama i basist Marko Jakovljević i pijanist, kompozitor i producent Gabrijel Prusina, koji su nekako »odrasli uz bend«. Na violini je sarajevski virtuoz Ivan Radoja, a o talentu Antonije Batinić je nepotrebno i govoriti. Kako god je bend evoluirao u vremenu, imali smo sreću da su u njega dolazili članovi s kojima se odmah događao taj klik – da smo na istim glazbenim i ljudskim frekvencijama.

Što smatrate svojim najvećim postignućem u ovih 25 godina – je li to neki konkretan album, koncert, suradnja ili možda osjećaj da ste uspjeli sevdah prenijeti novim generacijama?

– Kada smo započinjali ovaj projekt, naš je cilj bio učiniti da za sevdah čuje cijeli svijet te ponovo probuditi zanimanje mladih generacija za ovo bogato glazbeno nasljeđe. Svjesni smo koliko je taj put isprva bio neizvjestan i zahtjevan – koliko smo puta morali objašnjavati što zapravo sviramo i zašto je to važno. UNESCO-ovo priznanje za nas predstavlja iznimnu satisfakciju jer smo, makar skromno, pridonijeli globalnom prepoznavanju i afirmaciji naše kulturne baštine. Sama činjenica da se u međuvremenu pojavilo mnoštvo mladih izvođača i novih projekata, svjedoči o vitalnosti i trajnoj vrijednosti sevdaha.

Suradnja s Jelenom Tondini

Koliko je važno za sevdah otvarati vrata drugim žanrovima i eksperimentirati, a koliko je važno očuvati njegovu autentičnost?

– Zahvaljujući eksperimentima i angažmanu izvođača koji su sevdalinku uveli na svjetsku world music scenu, ona je danas prepoznata kao dio globalne kulturne baštine. Uz naš doprinos, tu su, naravno, i umjetnici poput Divanhane, Damira Imamovića i Amire Medunjanin, čiji je rad dodatno učvrstio status sevdalinke na međunarodnoj glazbenoj sceni. UNESCO-vo priznanje sevdalinke kao nematerijalne svjetske glazbene baštine predstavlja izuzetno priznanje ne samo za bosanskohercegovačku kulturu, već i za sve nas koji sudjelujemo u očuvanju i reinterpretaciji ovog iznimnog glazbenog izraza. Najvažnije je, smatram, da su pjevanje i vokalna forma ostali netaknuti – upravo oni daju sevdahu njegov autentičan karakter. Trenutačno surađujem s riječkom producenticom elektroničke glazbe Jelenom Tondini na novom, inovativnom projektu pod nazivom Tondini Plays Mostar Sevdah Reunion – Disco 088. Ovim projektom dodatno pomičemo granice produkcije i aranžmana, pružajući još jedno viđenje sevdalinke, ovaj put kroz prizmu elektroničke glazbene produkcije.

Autor: Valentina BOTICA