“Zagađenje je prisutno u svim obrađenim europskim rijekama”, rekao je francuski znanstvenik Jean-François Ghiglione, koordinator sveobuhvatne operacije diljem devet značajnih rijeka, od Temze do Tibera.


“Alarmantno” zagađenje od prosječno “tri čestice mikroplastike po kubičnom metru vode” je primjećeno u svim rijekama obuhvaćenim istraživanjem.




Daleko je to od 40 čestica mikoroplastike zabilježenih u 10 najzagađenijih rijeka na svijetu. Na prvom je mestu Žuta rijeka, potom Yangtze, Mekong, Ganges, Nil, Ind, Amur, Biserna rijeka i Hai He koje natapaju zemlje s najvećom proizvodnjom plastike na svijetu i najvećom količinom procesuiranog plastičnog otpada.


No, to ne uključuje obujam vode koja protječe.


3000 čestica u sekundi


U Roni kod grada Valencea, u Francuskoj, brzi tok znači da “svake sekunde proteče 3000 čestica plastike”, dok ih Seina u Parizu broji oko 900 po sekundi, rekao je  Ghiglione.


“Masa golim okom nevidljive plastike je značajnija od vidljive plastike”, rekao je Ghglione, što je rezultat koji je je “iznenadio” znanstvenike. To su potvrdila analitička otkrića tijekom istraživanja započetih 2019.


“Velika mikroplastika pluta i skuplja se na površini, dok se nevidljiva mikoroplastika širi putem vodenog stupa te ju gutaju brojne životinje i organizmi”, pojašnjava Ghiglione, voditelj odjela za morsku mikrobijalnu ekotoksikologiju u Francuskom nacionalnom centru za znanstvena istraživanja (CNRS).


Uzorci vode su uzeti u ušćima Elbe, rijeka Ebro i Garone u Španjolskoj, Loire, Rone, Rajne, Seine, Temze i Tibera. Uzorke je prikupilo oko 40 kemičara, biologa i fizičara iz 10 znanstvenih laboratorija.


“Mikroplastika je manja od zrna riže”, rekla je Alexandra Ter Halle, kemičarska s CNRS-a u Toulouseu.


“Sirenine suze”


Čestice su manje od pet milimetara, a najmanje nisu vidljive golim okom.


Radi se o česticama sintetskih tekstilnih vlakana koja se otpuštaju pranjem odjeće te mikroplastici od auto guma ili mikroplastici koja se otpušta prilikom otvaranja čepova na plastičnim bocama.


Znanstvenici su također u riječnim vodama otkrili plastične pelete otporne na toplinu i kemijske korozije, uključujući polietilen (PE), polipropilen (PP), ojačani polipropilen (RPP), polivinil klorid (PVC), klorirani polivinil klorid (CPVC) i poliviniliden fluorid (PVDF).


U jednoj studiji je otkrivena zarazna bakterija na mikroplastici u Loiri, u Francuskoj, koja može kod ljudi izazvati infekcije.


Još jedno neočekivano otkriće je da četvrtina mikroplastike u rijekama nije došla od otpada već od industrijskih plastičnih peleta.


Te granule, nazvane “sirenine suze”, mogu se naći rasute po plažama nakon pomorskih incidenata.


Ghiglione upozorava da ovo što vidimo je rašireno zagađenje koje u rijeke “dolazi od svuda”.


“Naša znanstvena međunarodna koalicija, dio međunarodnih pregovora pod okriljem UN-a o smanjenju zagađenja plastikom, poziva na značajno smanjenje proizvodnje primarne plastike jer znamo da je proizvodnja plastike direktno povezana sa zagađenjem”, rekao je Ghglione.