Osim u košnicama u prirodi pčele drži i u - dnevnoj sobi

Ako u kuću, u dnevnu sobu, može cvijeće, mogu i pčele – rezolutno je đakovački pčelar Željko Tomić poručio supruzi nakon što je početno negodovala na njegovu najavu da će pčelinjak, točnije, apisarij, napraviti u njihovoj – dnevnoj sobi. Gospođa Tomić u međuvremenu se naviknula na medonosne sustanare, a pčele su u dnevnoj sobi Tomićevih od jesenas.

Tomić, član Upravnog odbora Hrvatskog pčelarskog saveza i predsjednik Udruge pčelara Đakovština, koja u svibnju slavi stotinu godina đakovačkog pčelarstva, apisarij, košnicu sa staklenim stijenkama, izradio je svojim rukama od drva lipe i premazao ga propolisom. Dok u prirodi – u Đakovu i Arduševcu, ima stotinjak košnica, s čijim je seljenjem, kaže, dosta posla, za pčele u dnevnoj sobi izradio je drveni okvir obložen staklom.

Posve sigurno

– Vrata se zatvore s jedne i druge strane, pčele ne mogu izići, sasvim je sigurno. Pčele izlaze kroz crijevo koje sam spojio na štok prozora, a kroz istu cijev vrate se izvana sasvim normalno, kao u pčelinjoj zajednici, u košnici u prirodi, kaže taj dugogodišnji, 68-godišnji pčelar, koji i provodi edukacije o pčelarstvu u školi. Svoj »kućni pčelinjak« napravio je tik uz prozor kako bi crijevo apisarija bilo što bliže vanjskom svijetu da pčele s njim mogu kontaktirati.

Foto: Privatna arhiva

Ukućani – supružnici Tomić, potom njihova djeca i unučad, naviknuli su se na vrijedne pčele u »dnevnoj«, a sada već i gosti.

– Napravio sam ga tako da se previše ne ističe a da bude od materijala bliskog pčelama i medu, upotrijebivši i propolis, da drvo lipe ima lijepu boju, kaže Tomić, koji proizvodi bagremov i cvjetni med.

– Jer najbolje je da čovjek upotrebljava med iz svog okruženja, da su u njemu cvjetovi, pelud iz lokalne sredine. Ne može mi početi dan, a da ne uzmem žličicu meda, kaže Tomić. Pčelar je od 1980. godine, a ljubav i znanje o pčelarstvu usadio mu je otac Josip. Svoj med prodaje na kućnom pragu, cijena deset eura.

– Iako smo u proizvodnji meda samodostatni, a to se ne može reći za puno proizvodnji u nas, znači, meda proizvedemo dovoljno za svoje potrebe, pod med dolazi svega i svačega, pogotovo na policama trgovačkih lanaca. Mene na kućnom pragu pitaju je li to pravi med, a za med u trgovačkim centrima to nitko ne pita, kaže Tomić. Na žalost, nacija smo koja ima slabu naviku upotrebe tog zdravog prehrambenog proizvoda.

Foto: Privatna arhiva

Na šest okvira

U proteklo vrijeme ovaj zasigurno jedini vlasnik kućnog pčelinjaka u Đakovu i okolici bio je kao autor umnogome angažiran na izradi monografije u povodu sto godina Udruge pčelara Đakovština, koja sada ima 70-ak članova. Kaže, rezultat tog mukotrpnog rada 400 je ispisanih stranica, no rečeno mu je da će to štivo ipak morati malo skratiti. No, nema veze, kaže što u šali što u zbilji, bit će za »nastavak«.

Na upit je li pčelarstvo zanimljivo mladim generacijama, Tomić kaže: »Samo idu olovkom – pošto je kila meda, kolika bi mogla biti zarada… Nije to ta ljubav, no ima i iznimaka.«

Pčelari će tek vidjeti kako će se mraz odraziti na bagrem, a pčelinjim zajednicama daje se stimualtivni unos da se počnu razvijati.

Kako god, Tomićeve kućne pčele na šest su okvira. I ta se pčelinja zajednica, kaže, također razvija, imat će nekoliko tisuća pčela.