Štimac je ispričao da je 2013. dok je bio izbornik hitno trebao novac, a Mamić mu je izašao u susret. Novac mu je navodno uplatio u nekoliko navrata, a kada je podizao novac s njim je bio Zdravkov sin Marijo Mamić, koji je također bio optužen u ovom slučaju i sporazumno je osuđen nakon priznanja nedjela.


Za posuđeni novac, koji je kako kaže vratio nakon nekoliko dana u gotovini, Štimac nije potpisao ni tražio potvrdu od Mamića.




‘Svi su bili blokirani i poslovali preko paralelnih računa’


Na sudu je ispričao i da je kroz sporazum o pozajmici, 2000. godine na poziv čelnika Hajduka, pomogao splitskom klubu koji nije mogao funkcionirati zbog obveza prema igračima.


“U tome su mi pomogli Aljoša Asanović, Alen Bokšić i Slaven Bilić s kojima sam bio u jako dobrim odnosima i koje sam ja pozvao da pomognu. Uspjeli smo sakupiti četiri milijuna maraka i sanirali smo dio duga igračima”.


Štimac je kazao da su se, nakon što je državna revizija utvrdila dug od preko 500 milijuna tadašnjih njemačkih maraka, četiri najveća nogometna kluba ujedinili kako bi s državom sklopiti dogovor o sanaciji i otpisu dugova. Svi su klubovi bili blokirani i poslovali preko paralelnih računa, a igrači su dobivali novac na ruke, posvjedočio je Štimac.


Dodao je i da je bilo uobičajeno potpisivati ugovore o podjeli transfernih obeštećenja s igračima jer je to bio jedini način da ih se zadrži u klubu. Prisjetio se i da bez davanja 30 do 40 tisuća maraka na ruke prije potpisivanja ugovora nije bilo moguće dovesti igrača u klub, jer su svi igrači znali da “novca u klubovima baš i nema”.


“Ugovori su morali sadržavati podjelu transfernog obeštećenja jer su tako igrači bili zaštićeni. No, igrač koji je ugovorio podjelu transfernog obeštećenja, to je svoje pravo mogao prodati trećoj osobi. I to se događalo”, rekao je Štimac.


Četvorica priznala nedjela i osuđeni nakon sporazuma s tužiteljstvom


U tzv. aferi Dinamo 2, za izvlačenje novca iz kluba u sklopu zločinačkog udruženja, uz Zdravka i Zorana Mamića, koji su u bijegu u BiH i kojima se sudi u odsutnosti, optužnicom su obuhvaćeni Zdravkov sin Mario Mamić, bivši Dinamov direktor Damir Vrbanović, poduzetnici Sandro Stipančić i Igor Krota te menadžer Nikky Arthur Vuksan.


Uskok tereti Zdravka Mamića da je, od prosinca 2004. do prosinca 2015. ostale okrivljenike organizirao u zločinačko udruženje te da su klub oštetili sklapanjem fiktivnih ugovora između Dinama i više stranih tvrtki te ispostavljanjem računa o plaćanju nepostojećih usluga za transfere igrača, koje je Dinamo plaćao.


Izmijenjenom optužnicom Uskok tereti Zdravka Mamića i ostale okrivljenike da su kaznenim djelima NK Dinamo oštetili za 25,8 milijuna eura, a da je zagrebački klub neosnovano obvezan na plaćanje još milijun eura. Tužiteljstvo tereti okrivljenike da su taj novac dijelili između sebe i koristili za svoje potrebe.


Potkraj listopada 2023. Vuksan je priznao krivnju i nagodio se s Uskokom pa je, temeljem sporazuma, osuđen na godinu dana zatvora, uvjetno na pet godina. Krivnju je, potkraj studenog 2023. priznao i Krota koji je, nakon nagodbe s Uskokom, osuđen na devet mjeseci zatvora, što je zamijenjeno radom za opće dobro.


U prosincu 2024. krivnju su priznali Mario Mamić i Sandro Stipančić. Mario Mamić je bezuvjetno osuđen na godinu i četiri mjeseca zatvora, a izdržavanje kazne trebao je započeti 10. ožujka ove godine. Poduzetnik Sandro Stipančić osuđen je na 11 mjeseci zatvora što će biti zamijenjeno radom za opće dobro.