U Zadru se sve više traže savjetnice za dojenje! 'Očeve se stavlja sa strane, ali su nezamjenjiva podrška'

Kao jedno od najljepših razdoblja u životu mnoge žene ističu period trudnoće, to vrijeme kad se pripremaju za maleno krhko biće koje dolazi na svijet. Međutim, tijekom trudnoće, kao i danima nakon poroda žene se susreću s bezbroj pitanja i nedoumica. Razmišljaju o tome rade li sve kako treba, griješe li, drže li dijete kako treba, zašto se budi toliko često, kad mu treba dati jesti, kako se sprema dohrana, kako se doji… U tim su trenutcima maksimalno posvećene tom svom malenom biću, no u isto su vrijeme prilično ranjive, psihički i fizički. Srećom, bez obzira na podršku obitelji i bližnjih, ženama je dostupna i usluga savjetnica za dojenje, osoba koje uz veliku dozu ljubavi i stručnosti prate te prve čarobne, ali i izazovne trenutke roditeljstva.

Buknulo tržište

Jedna od prvih savjetnica u Zadru je Ivana Menciger, primalja i bacc. sestrinstva i postpartum doula. Njena je misija pružiti podršku ženama u ključnim trenucima, a sve je započelo iskustvom rada u rodilištu prije 18 godina, kad je shvatila da jako puno žena dolazi u rodilište nepripremljeno. Nakon toga, u potpunosti se posvetila edukacijama i širenju svog znanja.

– Tijekom svog radnog vijeka završila sam nekoliko različitih edukacija za dojenje koje sam uvrstila u svoj rad. Između ostalog, prošla sam i IBCLC edukaciju pri najvećoj organizaciji savjetnika za dojenje na svijetu i sad sam u postupku certifikacije. Danas je velik priljev savjetnika za dojenje, organiziraju to raznorazne udruge osoba koje nemaju sve stručne kvalifikacije, dok je IBCLC prava medicina dojenja, potkrijepljena pravim znanstvenim dokazima i istraživanjima, napomenula je Menciger koja je jedina u Zadru educirana pri IBCLC-u.

Angažirati savjetnicu za dojenje danas je, priznajmo, pomalo i stvar prestiža među mamama, a kako potražnja stvara ponudu, sve je više savjetnica za dojenje u Hrvatskoj.

– Mame će poduzeti sve da, kad rode, osiguraju bebi najbolje, a kao takve majke postaju ranjiva skupina pa je »tržište« takoreći buknulo. Ponuda se povećala, ali to ne znači da je uvijek jednako stručna koliko bi trebala biti. U Zadru interes za savjetnicama poprilično raste, a savjetnice za dojenje najčešće se zovu pri uspostavi dojenja. Prva uspostava dojenja i prihvat djeteta na dojku je najproblematičniji, zato su tu nedoumice oko rasporeda hranjenja, koliko često i kada, dobiva li beba dovoljno mlijeka… Savjetnica treba uvidjeti ima li beba poteškoće pri hranjenju, ima li oralnu restrikciju, problem ili je možda preslaba za sisanje. To su neka od prvih pitanja, kako započeti dojenje, objasnila nam je Menciger koja u Gradskoj knjižnici već dugi niz godina provodi i besplatne radionice usmjerene na buduće mame i pripremu za prva dojenja.

Bake ipak ne znaju baš sve

Školica dojenja – uvod u dojenje radionica je koja će se odviti u dva ciklusa, a prva je usmjerena na početak dojenja. Radionica je izazvala velik interes mladih mama, a osim ovakvih edukacija, u Zadru je dostupan i besplatni tečaj za trudnice u organizaciji Doma zdravlja Zadarske županije. Međutim, danas žene sve više traže podršku i na drugim mjestima.

– Prvu podršku nakon poroda pružaju medicinske sestre koje su često vremenski opterećene, pa ni ne mogu pružiti podršku onoliko koliko je ženama potrebno, zato se mlade mame educiraju na razne načine… Snalaze se, a prvi sustav podrške najčešće su osobe oko vas, mame i prijateljice. Iako, što se tiče savjeta mama i baka, promijenilo se jako puno toga. Nečije osobno iskustvo može biti značajno, makar u tom smislu da znate da netko razumije što prolazite, međutim medicina dojenja napreduje. Stalno se dolazi do novih spoznaja i načina dojenja, kazala je Menciger.

UNICEF preporučuje dojenje do najmanje šest mjeseci, idealno do dvije godine, a kao najbitniju stavku prilikom uspostave dojenja, Menciger naglašava udobnost.

– Postavljamo se u nemoguće pozicije samo da beba doji, međutim to može trajati. Koliko god je bitno da je djetetu udobno i da dijete dobiva iz tog dojenja sve što mu treba, toliko je bitno da je i mami dobro. Dojenje nije jednosmjeran odnos, dvije strane su uključene i bitno je da je oboma dobro kako bi oboje iskusili sve benefite dojenja, istaknula je Menciger te nabrojala neke od prednosti.

Brojni benefiti

Naime, žena koja doji (ukupno) duže od dvije godine ima smanjen rizik od karcinoma dojke u životu. Dojenje smanjuje rizik od osteoporoze, od karcinoma reproduktivnog sustava. A za dijete su benefit jako brojni, manji je rizik od pretilosti i infekcija, a značajan je utjecaj na imunosni sustav, pogotovo ako dijete primi prvo mlijeko-kolostrum koji se čak naziva i prvim cjepivom djeteta.

Kada je riječ o zastupljenosti dojilja u Zadru, saznajemo od Menciger, u postotku, prvih mjesec dana doji 70-80 % žena, a najveći postotak žena koje doje u Zadru je do tri mjeseca bebinog života.

– Već nakon tri mjeseca taj postotak opada, pa do godine dana nema puno žena koje doje. Međutim, dojenje je stvar izbora. I to osobnog. Ne zato što vam je to okolina sugerirala, a hoće li netko dojiti ili ne, ovisi o osobi koja doji. Svi bismo mi trebali malo poraditi na toleranciji i jednih i drugih. I onih koji doje, da se ne stvara pritisak na njih da prestanu kad mi smatramo da je potrebno, a i s druge strane da mame koje ne žele ili ne mogu dojiti iz bilo kojeg razloga, da ih podržimo u toj odluci, kazala je Menciger.

A u cijeloj ovoj priči, naravno, ima mjesta i za tate. Novim očevima dolazak djeteta podrazumijeva brigu i za majku i za dijete, stoga su i oni ti koji posežu za savjetnicama za dojenje.

– Očeve se uvijek stavlja sa strane, ali oni su nezamjenjiva podrška u procesu dojenja. Kad svi mi odemo, ostaje ta nova mlada obitelj tako da se zna dogoditi da me očevi ponekad zovu. Osobito kad žena osjeća potrebu za podrškom, ali se iz nekog razloga ne želi javiti. Tad umjesto njih zovu očevi jer, mimo praktične podrške, s moje strane imaju i drugu, emotivnu podršku, kazala je Menciger dodavši da se u radu susretala i s postporođajnom depresijom, mada je puno češći tzv. baby blues, prolazna poteškoća u kojoj majka pod utjecajem hormona mijenja raspoloženja.

Bliskost i utjeha

Beba koja doji, osim hrane, dojenjem dobiva i dodatnu dozu bliskosti, zaštite ili utjehe. Djeca koja se stalno bude i traže dojenje nisu nužno gladna. Treba im mama. A isto tako, djeca ne znaju za sat ni prilike, pa se često dogodi da majke moraju dojiti u javnosti.

– Dojenje na javnom mjestu ovisi o osobi. Nekima je ugodno, nekima ne. Moram reći kako iz mog iskustva, a i iz iskustva drugih mama, nismo imali puno negativnih iskustava. Okolina je ključna, a naši sugrađani razumiju da je hrana djetetu neophodna. Svakako postoji na tržištu puno marama za dojenje kojima se osigurava intima, kao i slojevito oblačenje. U Zadru isto tako postoje klupe za dojenje, ali samo na ŠC-u Višnjiku. Radi žena kojima nije ugodno dojiti u javnosti, treba osigurati lokacije na kojima se mogu opustiti i u intimi podojiti dijete. U trgovačkim centrima sva su takva mjesta u sklopu zahoda što nije najsretnije rješenje. Također, isto tako ni jedna javna ustanova nema mjesto za dojilje. Bilo bi dobro da se poradi na tome da grad Zadar bude prijatelj dojenja, kao što je to npr. Split gdje je i u javnim ustanovama, privatnim firmama, ugostiteljskim objektima i brojnim lokacijama mnogo mogućnosti za dojilje. Isto tako, da postoje besplatne članarine, besplatni treninzi, tretmani i slično. U Hrvatskoj ima takvih gradova, ali Zadar nažalost nije jedan od tih, kazala je Menciger s nadom da će se to u budućnosti promijeniti, iako je jedina promjena koju je zapazila tijekom svih ovih godina činjenica da se mame sve više pripremaju za majčinstvo i dojenje, pa možda nova generacija mama promijeni okolinu.

Stvar izbora

Mi primjećujemo kako nisu sve mame na Baninama te kako mjesta za dojenje, točnije klupa u gradu osim toga nema nigdje, a osobito ne na Poluotoku, u centru grada.

U današnjem modernom svijetu kada su svi savjetnici za sve, kada informacije pljušte sa svih strana, teško je usmjeriti se na ono bitno, bilo da je riječ o novim majkama ili majkama s iskustvom.

– Ima svakakvih informacija, ali ipak one trebaju biti pružane od strane stručnih osoba. Osobe koje imaju formalno obrazovanje i koje imaju osobno iskustvo koje ne mora biti na odmet, iskustvo koje je potkrijepljeno dokazima i istraživanjima je ono od kojeg bi mogli imati benefit. Izvor informacija mora biti relevantan, mora biti pravi. Mamama je teško izboriti se u šumi informacija, a kao novopečeni roditelj su i ranjiva skupina, pa im svakako nije lako. Dojenje je prekrasno, stvarno je… Meni je poziv da svakoj mami pružim pomoć i podršku po njenoj mjeri. No, to ne znači da je dojenje jedini izbor, tako da bih voljela da svi kao društvo radimo na tome da prihvatimo mame koje doje, koje doje produženo i one koje uopće ne doje zbog vlastite odluke ili poteškoća koju su na putu otkrile, zaključila je Menciger.