Ivana Mehić napustila je siguran posao i okrenula se stočarstvu

Ivana Mehić, bivša medicinska sestra je pored Vodica usred epidemije koronavirusa hrabro pokrenula proizvodnju mlijeka kupivši jednu kravu. Od tada pa do danas njezina je obitelj razvila posao i sada na imanju drže 15-ak krava te sedam teladi, a imaju već i dva prodajna mjesta. U povodu otvorenja njihova dućančića u centru Vodica popričali smo s njom o evoluciji ove jedinstvene farme.

Mehići su u mljekarsku avanturu krenuli još u srpnju 2020. godine. Tata Slaven radi na brodu i njegova se zarada i dan danas ulaže u širenje proizvodnje i prerade. Završava li ikad ulaganje, pitamo Ivanu koja niti za vrijeme intervjua ne sjedi, nego mete i čisti.

»Reka je muž da će bit još 100 godina na brodu. Dok ne umre. Njemu je lakše kad nije tu. Nego ozbiljno, sad imamo dovoljno krava, ali kako trastemo uvik nam nešto triba«, smije se.

Nisu išli na natječaje za EU fondove, od Šibensko-kninske županije dobili su sufinanciranje i isplaćeni su im poticaji za mliječne krave, tako da su sve ostalo što imaju, stekli sami svojim radom. Sinovi Antonio i Ivan rade na farmi i u sirani, kao i Ivana, bez obzira na doba dana.

Znaju raditi i po 19 sati na dan. Stalno nešto treba popravljati. Ivana sadi masline oko kuće, a planira nabaviti agrotunel i urediti stambeni kontejner za radnika. Kredite za kupnju zemljišta trebaju otplaćivati još šest godina. Nada se danu kad će se suprug s broda vratiti za stalno.

Na pitanje kad će napokon biti na konju, smije se: »Na konju nikada, ali na magarcu možda! I napiši da još uvik nevistu tražimo!«

Sami stvorili ovakve turiste

Mehići su isprva u prodaju krenuli s dostavama svog mlijeka, jogurta i sireva. »Tri godine smo dostavljali od Šibenika do Pirovca, a onda su po gradu postavljene kamere i čim se zaustaviš, odmah ti pišu kaznu. Nema to više smisla, pa smo najprije otvorili kiosk u Šibeniku, a za Advent i trgovinu u Vodicama«, opisuje.

Prije godinu i četiri mjeseca postavili su kiosk pred jednim šibenskim trgovačkim centrom. Presretni su suradnjom s vlasnicima centra Alenom i Vladom Čovićem, kupci su ih brzo prepoznali te je sve krenulo dobro. Trajalo je to do ljeta, a tada je uslijedio – šok.

»Život me uči strpljenju pa sam i ovu školu morala proći. Na kiosku ispred tog centra imamo stalne kupce, ali ljeti se domaći ljudi raspu po vikendicama i izbjegavaju žegu, a mi smo ostali na minimumu prodaje. Ostali smo kratkih rukava jer turisti naš kiosk nisu doživljavali. Onaj dan kad je ovdje bilo 30 iljada turista, ja sam zaspala na štandu«, kazuje.

Ivana je uvjerena kako su to turisti kakve smo sami proizveli pretjeranom apartmanizacijom. Oni kupuju u supermarketima, a hrane se u ugostiteljskim objektima brze prehrane. Mehići su nekako izvukli ljeto, prihod im je bio manji od rashoda, onda su pretrpjeli udar groma.

»Dikod rečem, da nan je stavit kamere bili bismo jači od Kardashiana, Surviver bi ovdje snimali. Ljetos nas je puka grom i spalija nam novi solarni sustav od 10 kW. To je bilo 6.000 eura štete, ostali smo ljeti bez klime, a imali smo puno pomuzenog mlijeka«, prisjeća se šokova.

U svakoj nevolji treba naći malo sreće, pa je sretna da nitko od članova njihove obitelji nije poginuo, nego je šteta od udara groma bila samo materijalna. Jedino što nisu osigurani, budući da ih tamo gdje im se nalazi farma, nitko ni ne bi osigurao.

Budući da se Mehići, kao i svi ostali naši poljoprivrednici moraju svakodnevno prilagođavati novim situacijama, za nadolazeće su ljeto spremni. Kupili su dva hladnjaka i registrirali su ambulantnu prodaju, a i vodičku su trgovinu nedavno otvorili.

Bog nikad ne kasni

Dva poznata vodička restorana naručuju Ivanine sireve, no ljetošnji pad prodaje na kiosku ih je jako iznenadio. Ipak, nije se predala. »Ma, Bog nikad ne kasni, pa su nas tako zvali iz TZ-a Pirovac da dođemo na sajam.

S obzirom na to da na sajam ne možeš ići bez frižidera, moj Ante odjurio je jednog dana kupiti frižider«. I u dva dana sajma sretni su ispraznili cijeli hladnjak shvativši da u lokalnim zajednicama ljudi kupuju njihove proizvode.

Čak je i nešto turista kupovalo na sajmu, a ovi što posjećuju supermarkete tamo ciljano idu. Sada su registrirani i za prodaju na tržnicama, u slučaju pada prodaje.

Tu su stepenicu već preskočili, a kako joj se velik broj Vodičana žalio kad je ukinula dostavu, razmišljala je što im je dalje činiti.

»Nije smisao samo u zaradi jer bi mi onda farmu već odavna zatvorili. Kad netko od nas nešto kupi, on je praktično postao član familije jer je kupio i mliko i kravu Ajšu i tele i mene i sve ovo šta ja radim. Nemoš drugačije«, priča Ivana.

Krenuli su potom u potragu za prostorom za trgovinu u Vodicama. Zahvalni su gospodinu Nikici Španji na prelijepom i pristupačnom prostoru koji su uredili i za Advent svečano otvorili, na veselje mnogih Vodičana.

Farma i njene potrebe stalno rastu, pa je sin Antonio zaposlen na farmi. Sada imaju već i tri trgovkinje zaposlene na nepuno radno vrijeme i njima su prezadovoljni. »Valjda mi je Bog za nagradu vratija sve ono što sam loše doživjela.

Imamo tetu Zdenku koja je praktično član obitelji, ona me hranila kao nedonošče i institucija je na štandu. S kumom Svijetlom sam u kumstvu 30 godina i ona je vrhunski trgovac, a Suza je bivša kolegica, prošla je sličnu priču sa zdravljem ka i ja«, ponosno ističe.

Ivana je, kaže, potpuno opuštena uz njih, budući da sve tri prodavačice rade kao da rade za sebe i zabrinjava je samo kako se poslodavcu može dogoditi da dopusti da mu ode dobar i pouzdan radnik.

Stepenica po stepenica

Ajša, krava koja je prva stigla na farmu, navršila je 13. godinu i baš je u vrijeme našeg posjeta uginula od starosti. »Plakala sam ka da mi je netko moj rođeni umro. Ona se već prije otelila, kod mene su dvije njene telice, a sada imamo i njenu unuku«, kaže nam.

Na farmi uskoro očekuju baby boom, posao se širi i zaposlit će radnika za mužnju. U sirani će uskoro biti posla za tri osobe. Iako je život nije mazio, presretna je zbog dobrih ljudi koji su joj uvijek spremni pomoći, budući da bez njih farma ne bi postojala.

Pomogli su im tako iz jedne tvrtke koja se bavi iskopima u tlu, druga tvrtka im je darovala kontejner za radnike, a hvali i ljude iz Pomorske agencije, APPRRR-a, Ureda za gospodarstvo, Županije i Grada, te svog neponovljivog Omera. Kada bi i druge farme u Hrvatskoj imale ovakvu lokalnu podršku, možda bi ih bilo malo više.

Vratiti mliko ljudima

Najvažnije joj je da djeca uče otkud dolazi novac. A živimo u svijetu gdje se dugo poljoprivredu predstavljalo kao nešto sramotno: »Ako ne budeš učija, ić ćeš musti krave!«.

Kaže, tu itekako moraš učiti, veterinu, agronomiju, mehanizaciju, marketing i prodaju. Ovo je idealan posao za hiperaktivni mozak kao što je Ivanin, gdje ona uživa u stalnom učenju i svladavanju novih vještina.

»I onda ujutro upalim televizor, a u sat vrimena 15 reklama za poliklinike, suplemente, lijekove… Nakon dva sata gledanja TV programa osjećaš se kao bolesnik i misliš da s tobom nešto nije u redu. Ma, odvedi dite na selo, nek kopa svoj vrtal«, poručuje.

Uvjerena je ona da je i njoj, dok je živjela u stanu i radila u instituciji, mozak bio ispran. »To je polusvijet, a na farmi se detoksiciraš. Ja sam tila učiniti da krave opet budu cool i da vratim mliko ljudima i to sam uspjela«, zadovoljna je.

Dodaje, sad je popularna rič »target«. »Pa i ja, gledam, uključio mi se napokon taj matematički čip. Glava računa non-stop. Moraš računati ili ćeš propasti. Previše je Slavenovog novca uloženo, previše je rada utrošeno, ali dica uče i rade s nama«, napominje.

Kaže kako je poljoprivreda uči strpljenju i onda se oči polako otvaraju. Svi pričaju da im se ne isplati zasaditi svoj vrt, imati svoje kokice, ali pita, kako je isplativije sjediti u kafiću i piti kavu dva sata?

U Americi kad doživiš infarkt, propišu ti kućnog ljubimca i »gardening«. Na vodičkoj farmi zato uređuju i piknik zonu da si ljudi donesu hranu za piknik i unajme parcelu, a tu ih dočeka aperitiv dobrodošlice i naša priroda. Sprema se i šator za prezentaciju farme.

»Ma moš bez svega, bez frizure i noktiju i ovog i onog, al ne moš bez hrane i pića. Ma kako ti, kao država, misliš nastaviti funkcionirati ako nemaš svoju spizu?!«, poručuje vladajućima.

A mi ćemo Ministarstvu preporučiti ovu energičnu i simpatičnu medicinsku sestru za sljedećeg ministra poljoprivrede.