Andrijić, koja je rođena 1924. godine, izjavila je novinarima kako je nakon inauguracije ostala malo duže na Pantovčaku kako bi s predsjednikom ovjekovječila svoj život.


“Kad sam došla ovdje, sada sam svu svoju mladost i sve zaokružila s predsjednikom kojeg sam željela vidjeti. I to sam jedno zadovoljstvo ispunila”, rekla je ta vitalna svjedokinja povijesti..




Željela je zahvaliti predsjedniku i reći mu kako je sretna što je danas ovdje, a Andrijić je navela kako se i on zahvalio njoj.


Dodala je kako Milanović zna što je sve prošla jer mu je to rekla. “Ratne su bile godine, od 1942. prošla sam Neretvu i Sutjesku i mislim da sam ja jedina ovdje koja sam ostala”, istaknula je.


“Meni je jedino žao da ja nemam svojih drugova s kojima bih mogla ovo ovjekovječiti i s kojima bih mogla ovo podijeliti. Ali kada ih danas nema, evo ja sam sebe uveličala”, rekla je Andrijić.


Tih drugova više nema, dodala je, nema više ni imena, ni spomena, nikakve ploče, ni naznake.


“To je sve sravnjeno sa zemljom. Borbe koje smo prošli, svi su se spomenici uklonili, toga nema više. Meni je ostalo jedino, i našima ovdje, da ih se sjetimo i da im zahvalimo za sve ono što su dali, za što sam dala život skupa s njima”, poručila je Andrijić.


Vratili se nisu, a željeli su slobodu kao i ja, zaključila je 101-godišnja sudionica antifašističke borbe.


Andrijić je tijekom Drugog svjetskog rata u bitkama na Neretvi i Sutjesci bila bolničarka prve čete prvog bataljuna Prve dalmatinske proleterske udarne brigade. Brigada je bila osnovana 1942. i imala je 1217 boraca, među kojima su i 83 žene.